Kada đavo nema obrazovanih "šegrta"

Oduvijek je bilo budala i rata. Problem je u tome što ih iz dana u dan ima sve više u javnom diskursu u Bosni i Hercegovini, i što je BiH sve više pogodnije tlo za njihovo djelovanje.

Kriva pitanja i posljedice!?

Ovih dana skoro simfonijski su se oglasili i Boris i Nemanja i ono što se predstavlja emisijom „Odgovorite ljudima". „Đavolji ugovorenik", ili kako bi to na bosanskom kazali „Đavolji šegrt", ne propušta priliku da u „svojim noćnim snatrenjima" redovno popljuje reisu-l-ulemu i aktivnosti Rijaseta IZ u BiH. Ruku na srce, Dežulovićevo pisanje, nije usmjereno protiv islama, već protiv onih koji ga žele živjeti i u svom životu nositi u javnom prostoru. Dežulović nema ništa protiv islama kojeg niko ne živi, ili protiv islama koji se živi samo u vlastitom domu. Naviklo „đavolje šegrtče" da se o vjeri ne priča na ulici. Na ulici se može, po toj nedefiniranoj filozofiji koju zagovara Dežulović, a koja je smjesa nerealiziranog komunizma, ne izborene slobode alternativnih svjetskih pokreta, ne uzrele demokracije i tako do dva ujutro NE..., nečega... izrugivati, šegačiti, onako usput pričati o ničemu, a da sve to vrijeme ne postoji nikakva ambicija. Možda je taj niz NE... nečega ponajbliži pojmu, kojeg se sad za sad, ne naumpada mi adekvatniji izraz, može nazvati radikalnim hedonizmom.

A sve to što piše Dežulović, kao fol kritizira funkcionere Rijaseta, u svojoj suštini je krajnje opskurno, poput najjeftinije tričarije, no, s druge strane, nastoji biti rečeno slatkim jezikom i nanizano u ljepljivu andrićevsku sintaksu da se neupućenima u vjersko učenje i vjerske tradicije čini čistim argumentom. Ni sam đavo nije neobrazovan pa zašto bi angažirao nepismene „šegrte"? Sam će Dežulović svoje kolumne po hrvatskim medijima pisati pod rečenom egidom i tu više nema nikakvih dvojbi, jer da je Dežulović raščistio s đavoljim poslovima imao bi na umu i odgovornost svih onih hedonista koji se identificiraju s njegovom filozofijom života po Splitu, Beogradu, Zagrebu i k tomu još po Sarajevu. Neko bi morao preuzeti odgovornost za stilove života svih naših narkomana, delikvenata i ostalih hedonisčića do kojih ni političke partije, ni vjerske zajednice ne mogu doprijeti. Emir Imamović sigurno neće, a krajnje je vrijeme za to! Ipak, ostavimo se mi Dežulovića, čovjek je, kažu, profesionalac, odlično radi svoj posao! Baš kao što je odlično svoj posao obavljao po BiH i Stojan Janković. Dežulović što dohvati sprži do temelja! I Janković je rušio sve do temelja!

Odgovor svi znamo, a mudro šutimo

Pravo je pitanje kome treba Dežulović u BiH i zašto? Odgovor svi odreda znamo, a mudro šutimo kao da nas se to sve skupa ne tiče. Najradije bi zauzeli poziciju navijača visoko gore na tribinama i navijali k'o u svakoj mitskoj priči za svog junaka. Možda malo i za samog đavla!? Jasno je da u Federaciji BiH postoje samo dva medijska gurua, jedna stranka s vlastitom dnevnom novinom i jedna stranka koja ne zna uopće šta su mediji. Cilj je dakle, nakon tolikog pologa Islamske zajednice, odnosno muslimana iz redova Bošnjaka, za očuvanje i opstojnost BiH kao države da se Islamska zajednica makne iz javnog društvenog prostora kako bi se ukazao prostor onima koji ga ni po čemu ne zaslužuju.

Stoga svi imami, intelektualci unutar Islamske zajednice morali bi biti svjesni da napadi na reisu-l-ulemu, muftije i druge ličnosti unutar Islamske zajednice znače upravo i smanjenje prostora za djelovanje u javnom diskursu. Vjerovatno oni ne bi bili nimalo manji da se na tim pozicijama umjesto dr. Cerića nalazi bilo ko od njih. Naprosto ne radi se tu o individuama već o procesima. Stoga je Federalna televizija kontinuirano kao temu nametala upravo Islamsku zajednicu i nametat će je sve dok nas ne vrate među džamijske zidove. Zato su i angažirali suvremenog Stojana Jankovića jer su im Avdo i Bakir odveć mlitavi i neefikasni. Sagledavajući probleme u BiH nesumnjivo se može zaključiti da mediji (ovakvi kakvi jesu) predstavljaju jedan od ozbiljnijih problema za budućnost Bosne i Hercegovine. Ali avaj!?

Đavo nema obrazovanih „šegrta"

Ono što se zove emisijom „Odgovorite ljudima" našlo je za najvažnije da iznova problematizira Islamsku zajednicu. Svi mi koji smo gledali to opskurno „izdanje" ponovo smo se uvjerili da đavo u BiH nema obrazovanih „šegrta" te da ih treba uvoziti iz inostranstva. Pozicija iz koje je nastupala voditeljica Kazagić, te prilozi koje je za tu priliku pripremila odražavali su tipičnu predrasudu, jer su njeni sugovornici tokom emisije opovrgli skoro svaku pripremljenu tendenciju, i Komšić i Šuško i Duraković i Latić i Bazdulj.

Cilj emisije, dalo se zaključiti, je ponovo popljuvati reisu-l-ulemu i dokazati da islamofobije nema. No činjenice se, makar toliko očite, ne daju izbrisati iz ljudskog, akademskog i objektivnog iskustva. Razumljivo je da je voditeljica Kazagić pokušala opravdati ukazano povjerenje i zaista se potrudila braniti povjerenu zadaću. No, nije razumljivo kako joj njeni nalogodavci ukazuju povjerenje kada o islamu, Islamskoj zajednici, njenoj povijesti, njenoj ulozi itd..., pokazuje elementarno neznanje i lošu volju. Voditeljica je vjerovatno obrazovana da relevantno govori o nekim društvenim događajima, ali o islamu zasigurno ne i stoga je njen rad na ovakvim važnim i senzibilnim temama kontraproduktivan za očekivanja njenih nalogodavaca. No kako su novinari umišljeni da znaju sve o svemu, to sve češće padaju u zamke i diskreditiraju i sebe i sagovornike ali i temu o kojoj govore. U sarajevskim kuloarima se prepričava događaj, koji ne znam koliko je autentičan, ali ću ga, ipak, ovdje iznijeti. Naime, samouvjereni novinar neke RTV stanice došao kod prof. dr. Rešida Hafizovića i zamolio ga za intervjuu. Vidjevši da novinar zapravo ne zna šta hoće, Hafizović ga upita: " A, kolega o čemu biste vi razgovarali?" Kad je novinar rekao temu Hafizović ode do polica sa knjigama, odabere desetak bitnih i kaže: „Nema problema kolega, kad pročitate ove knjige dođite da se dogovorimo oko pitanja."

Zaista je krajnja drskost da u zemlji u kojoj godinu dana nema vlade, u kojoj nema premijera, u kojoj je potpuni politički haos tema onoga što zovu emisijom „Odgovorite ljudima" uglavnom bude ko će biti novi reisu-l-ulema. Da, i cijeloj naciji je važno hoće li to ponovo biti dr. Mustafa Cerić ili neko drugi. Paradoks je da o toj temi govori javni emiter, kao što bi bio paradoks da Rijaset IZ razgovara o tome ko će biti urednik informativnog programa na FTV-u. Otkud FTV-u pravo da uopće raspravlja o tome kada ni na koji način nisu legitimirani da o tome odlučuju. U posljednje vrijeme ova tema sve je prisutnija i u drugim BH medijima.

Dakle, nemamo pravo biti naivni pa reći da Islamska zajednica nije zaista važan faktor u našoj zemlji. Ponovna i sa svih strana agresija na nju pokazuje i otkriva različite apetite i interese. No pitanje na koje bi trebalo, prije svega, potražiti odgovor u Islamskoj zajednici nije ko će biti reisu-l-ulema, već koliko će prostora imati Islamska zajednica u društvu, a koju naravno personificira reisu-l-ulema, ma ko on bio. I zaista je neumjesno, s obzirom na činjenicu ko sačinjava izborno tijelo, da pristajemo o ovom tako važnom pitanju razgovarati izvan Islamske zajednice i njenih medija. Ili možda Elma Kazagić više zna o Ustavu IZ od sabornika.

Poigravanja sa Drine

S druge strane, poigravanja sa vjerskim i nacionalnim pitanjima stižu nam sa Drine, od Emira Kusturice. Njegove priče o pravoslavlju i njegovom navodnom srpstvu mogu proći samo u Bosni i Hercegovini. Po Kusturici, i jedno i drugo znači osvetiti se poturicama, vaditi živce nekome, vratiti Sokolovićevo kolo unazad. Tako će u nedavno objavljenom intervjuu sebe predstaviti kao Mehmed pašu Sokolovića u obrnutom smjeru. Kusturica koji za sebe smatra da je potomak bilećkih Babića ni ne zna da pravoslavlje zagovara Ljubav kao osnovni princip vjerske dogme. Potom potpuno ignoriše historijske činjenice da u Osmanskom carstvu svim velikim vezirima nisu odricali njihovu nacionalnost. Kad Republike Srpska bude toliko tolerantna da dopusti da joj premijer bude ekspert koji nije Srbin tek tada će Kusturica, što se tiče nauke dobiti priliku da percipira neponovljivu tolerantnost najmoćnije svjetske imperije, ovako sve su to nebulozne doskočice koje završavaju u tek pokojoj jet-set rubrici.

Ozbiljna sociološka analiza, da je vremena i novca da se njom stručnjaci pozabave, dokazala bi da Emir Kusturica nije ni Srbin ni Bošnjak, već siromašak koji želi ono što nije i nikako ne može biti njegovo. Kusturica je sam po sebi i kao fenomen irelevantan da bi bio ičemu argument ili ozbiljna činjenica. No zaista zabrinjava pozicija iz koje pred očima cijele BH javnosti falsificira povijest na najosjetljivijem području, kulturno-historijskom nasljeđu. Gledano iz ugla stanovnika RS-a frapira šutnja poreskih obveznika za onih 20 miliona KM koliko će im Kusturica potrošiti u vlastiti ćejf. Gledano iz ugla Federacije šokantna je činjenica da to nikoga nije briga, jer RS je prema „svetom slovu Dejtona" obavezna da pruži i finansira obnovu porušenih džamija u tom entitetu. Na to Dodika niko ne podsjeća i ne želi, jer naši političari uglavnom prodaju našu slobodu za svoje pozicije.

„Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite i rehabilitacije, utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 9/02).

II

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za rehabilitaciju, zaštitu, konzervaciju, restauraciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati sredstva za izradu i provođenje potrebne tehničke dokumentacije za rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom."

Eto, od tih para vjerovatno Kusturica pravi Dodiku spomenik usred Višegrada.

Hasan Eminović