Softa Salaahuddin na prvoj borbenoj liniji

Softa Salaahuddin Abdibegović, sin Nusreta ef. i  Zijade-hanume, učenik je četvrtog razreda Elči Ibrahim-pašine medrese u Travniku. Salaahuddin je već dva Ramazani šerifa obavljao dužnost teravih imama u džematu Pljeva-Pliva kod Šipova, Medžlis Islamske zajednice Jajce. Ovo selo zvalo se Pliva sve do odlaska Austrougarske, a nakon toga za vrijeme  Kraljevine SHS i poslije Pljeva. Selo je ime dobilo, najvjerovatnije po rijeci Plivi, koja izvire  (nastaje od dva jaka vrela) u podnožju planine Smiljevac-Jasrebnjak dva-tri kilometra udaljeno od džamije u Pljevi. Ova bosanska ljepotica rijeka Pliva, bistra kao djevojačke suze sigurno spada među najpitkije rijeke u BiH, jako je hladna u cijelom svom toku, te kupanje u istoj je moguće samo na bazenu nadomak Jajca i malom Plivskom jezeru, ali mladi i oni hrabriji to čine u svim njenim virovima duž njenoga toka i to je prava atrakcija. Džemat Pljeva se sastoji od nekoliko zaseoka, a to su: Dragnjić, Šarampov (naselje kod džamije), Kudići, Glavaši, Ćosići i Seferi. Ovaj džemat kao i mnogi drugi u BiH imao je džamiju koja je izgrađena u vrijeme osmanske vlasti. Ova  džamija kao i svi drugi vjerski objekti IZ-e i sve što je bilo muslimansko-bošnjačko je 1941. godine srušena. Jedno vrijeme između 1920. i 1930. godine u Dragnjiću - Pljeva imam je bio Ibrahim ef. Julardžija, a zatim  do progonstva Bošnjaka sa ovih prostora (1941.)  imam je bio Alija ef. Bektašević zvani Varvarac. Nakon povratka Bošnjaka na ove prostore dugo vremena nije dozvoljena obnova džamije u Pljevi. One koji bi pokrenuli akciju obnove džamije UDBA bi iscjeljivala i hapsila.  Živo se sjećam priča onih koje je u vezi džamije u Pljevi UDBA odvodila na ispitivanja i hapšenja, iako neki o tome (valjda pod prijetnjom ) nisu htjeli govoriti. Zatim je, nakon popuštanja  UDBE i njene stege,  1974. godine džamija obnovljena, a u toku agresije na BiH  je (28. avgusta 1992. godine) ponovo srušena. Srušena je u istoj noći kada su porušene džamije u Šipovu i Bešnjevu u razmaku od po tri sahata. Džamiju u Volarima koja je tek bila ozidana i pokrivena,  dinski dušmani nisu srušili,  jer je bila samo nekih pedesetak  metara udaljena od srpskih kuća,  bojeći se oštećenja ovih kuća.

Na područje džemata Pljeva do sada se iz muhadžirluka vratilo svega dvadesetak Bošnjačkih porodica. Desetak porodica se vratilo u Dragnjić, sedam u naselje oko džamije (Šarampov),  dvije porodice u Kudiće. U zaseoke Glavaši, Ćosići i Seferi još  nema povratnika Bošnjaka, te tako u ovim zaseocima  život zamire. Zamire sve što je islamsko-bošnjačko kao što je zamrlo u selima Trnovo, Babići,  Gerzovo..., gdje se nakon Drugog svjetskog rata nije vratila ni jedna Bošnjačka porodica. A kako bi se i vratila kada je samo u zaseoku Ćukovi sela Trnovo na Aliđun 02.  avgusta 1941. godine  ubijeno i u jamo Bezdan bačena 21 osoba Bošnjaka - 18 muškaraca i tri žene. Nekada je u zaseocima Kudići, Glavaši, Ćosići i Seferi bilo veoma živo, a posebno u mjesecu posta - mubarek Ramazanu. Do obnove džamije 1974. godine, u ovim zaseocima uz Ramazan su angažovani teravih imami, u džematu su obavljani namazi, najmlađi bi se podučavali islamskim propisima, organizovali bi se zajednički iftari, te omladinska sijela i druženja. Nakon obnove džamije iz svih zaseoka džematlije su dolazile u džamiju, ali bi se i dalje organizovali iftari, sijela i druženja. U obnovljenoj džamiji, pet godina imamsko-hatibsku i muallimsku dužnost obavljao je šejh Sirrija ef. Hadžimejlić - sadašnji šejhu-l-mešajih u BiH. Od 1980. do agresije na BiH 1992. godine, džemat Bešnjevo i Pljeva su činili jedan džemat. Muallimsku dužnost i sve usluge džematlijama obavljao je Muradif ef. Šljivo, a hatibsku dužnost  obavljali su Ragib ef. Duranović, Fahrudin Bećirović i drugi. Za Ramazan bi u ovaj džemat imenovali studente FIN-a ili učenike medrese. Uvijek smo gledali da u ovaj džemat imenujemo odgovorne i iskusnije studente i učenike, te su tako u Pljevi ramazansku praksu obavljali Jakub ef. Salkica - sadašnji glavni imam MIZ Zenica, Abdullah ef. Smajić - koji sada živi i radi u Maleziji, itd. U  godinama nakon agresije na BiH, nakon povratka ovo malo  Bošnjaka u Pljevu, ramazansku praksu su obavljali: Semir Bušatlić,  Ahmed Maglić, Meho Mango, a  evo dva Ramazana džemat u Pljevi je predvodio Salaahuddin Abdibegović, o kome želim u najkraćem reći sljedeće.

Salaahuddin je oličenje  pravog nekadašnjeg  softe - učenika medrese o kojima bi  se u našim džematima pozitivno i sa posebnim poštovanjem pričalo od Ramazana do Ramazana. A softe bi bile  raspoređene u neko bosansko selo na imamsko-muallimsku, a nekada i hatibsku dužnost uz Ramazan. Nekog softu bi zapalo veliko selo- džamijski džemat, nekoga osrednje selo sa mektebom, a nekoga selo ili zaseok sa pet-šest muslimansko-bošnjačkih kuća. Ali, u svakom ovom selu softama bi se radovali, softe bi u toku Ramazana kao svoje dijete pazili, o njima se brinuli i na kraju bi ih, što je moguće bolje, nagradili. O softama bi mladi lijepe i pozitivne pjesme pjevali. Neka sela bi posebno svome softi priredili svečani ispraćaj. Uz stisak ruku, zagrljaj, bilo je i suza, hajr dova, te molbi softi da im i narednog Ramazana dođe. Neko bi obećaj i narednog Ramazana ponovo dođi, a neko iz opravdanih razloga ne dođe, iako je želio u isti džemat ponovo doći.

Tako i naš mladi softa Salaahuddin nakon prošlogodišnjeg Ramazana, nakon uspješno obavljene prakse,  na rastanku obeća da će u Pljevu kod Šipova ponovo doći i dato obećanje ispuni, te i protekli Ramazan-ramazansku praksu u džematu  Pljeva uspješno obavi. U njegovom radu mnogo je pomogao i vrijedni imam u Šipovu - Sadik ef. Đulabić, na čijem području je i džemat Pljeva.

Kažem da je Salaahuddin oličenje pravog softe, softe kakvog džematlije traže i  žele, softe koji bi rado bio viđen u svakom našem džematu.  Zašto?  Zato što džematlije vole softu  lijepog ponašanja, uredno odjevenog, lijepo ošišanog,  preciznog,  odgovornog... Kod Salaahuddina se sve to sastalo i još mnogo drugog lijepog, slobodno mogu reći najljepšeg, da našem džematliji koji cijeni imama, a posebno softu, na Salaahuddinu  oči ostanu. Salaahuddin je svojim postupcima pridobio simpatije džematlija, ali i drugih sa kojima se susretao u toku ova dva Ramazana na području Šipova i Jajca. Kod Salaahuddina u Pljevi, pored ostalih susreta, bio sam jednu noć za vrijeme teravih namaza. Dobro sam pratio kako Salaahudin obavlja namaz kao imam i zaključio da bi sa ovakvim predvođenjem džemata mogao imamiti  u svakoj našoj džamiji. Salaahuddinovo učenje ezana, zatim lijepo i razgovijetno učenje Kur'ana, potpuno ispravan ta'dili erkan i primjerno ophođenje sa prisutnim džematlijama dali su mi povoda da mu javno, pred džematlijama, za sve navedeno čestitam. To isto činim javno i u našem glasilu Preporod, jer je  Salaahuddin te čestitke zaslužio. Nekim softama, pa čak i nekim svršenicima medrese koji su na našem područu proteklog  Ramazana bili rekao sam: „Softe -mladi momci, vi bi se  trebali u Salaahuddina ugledati". Jer nažalost, neke softe ne mogu da shvate svoj poziv i značaj povjerenja koje im je ukazano datim Rješenjem od strane Rijaseta IZ-e  za obavljanje imamsko-hatibske i vaisko- muallimske službe u toku  mjeseca Ramazana. U rješenju je rečeno da pomenute dužnosti imenovani je dužan obavljati u skladu sa normativnim aktima Islamske zajednice u BiH i uputstvom koje je sastavni dio rješenja. Pored pomenutog uputstva koje uz Rješenje daje Rijaset, svim učenicima i studentima daju se usmena i pismena uputstva od strane medžlisa kako bi svoju dužnost obavili na zadovoljstvo Uzvišenog Allaha dž.š., zatim na radost i zadovoljstvo džematlija koje predvode. Ima softa koji, bez obzira na navedena uputstva,  rade i ponašaju se po nekom svome tabijatu. Tabijatu kojim krnje ugled Islamske zajednice koja im je dala povjerenje, krnje ugled medrese u kojojoj se obrazuju i odgajaju i na koncu krnje ugled pravim softama koji su  ELHAMDULILLAH u većini, softama kakve džematlije žele i vole da vide u svom džematu.

U obavijesti Elči Ibrahim-pašine medrese upućenom roditeljima učenika za postupak upisa pri dolasku u medresu između ostalog piše i sljedeće: „Učenici na nastavi moraju biti jednoobrazno odjeveni. Prilikom dolaska u internat svi su obavezni imati po dvoje teget plave (ili crne)  hlače, prsluk iste boje  ili sako, dvije sive košulje i cipele, bez toga im neće biti dozvoljen ulazak u medresu. Oni koji ne budu propisno odjeveni bit će udaljeni sa nastave i časovi će im bi neopravdani".  Lijepo, da ljepše ne može biti. Teget ili crne hlače i sako bili bi potpuno  prikladna odjeća i na ramazanskoj praksi. Umjesto sakoa za ramazansku praksu, najbolje bi bilo od najlakšeg  (nekog tanjeg) materijala skrojiti, lagahno i bez postave,   lijepo džubbe (ili mantil)  koje  bi bilo  ugodno nositi, a koje bi se oblačilo pri obavljanju namaza.

Kako se da razumjeti iz napisanog teksta i vidjeti sa  priložene fotografije softa Salaahuddin posjeduje sve potrebne uvjete primjernog softe, softe koji bi bio rado viđen u svakom našem džematu. Zato Salaahuddinu i ovom prilikom sve čestitke. MUBAREK OLSUN! Zdrav, živ i veseo bio, na radost svojih roditelja, džematlija koje bude u budućnosti predvodio i Islamske zajednice čiji ugled jačaju i softe poput Salaahuddina.

Na kraju ovog teksta treba reći još nešto o Pljevi i njenim džematlijama i džamiji.

Teravih  namaz je obavljan u kući Kadić Hime, supruge rahmetli Džemila.  Himu i njenog rahmetli Džemila poznajem još od 1993. godine. Njihova kuća je prava musafirska. U ovoj kući su posebno rado viđeni imami i softe koji su u ovaj džemat dolazili. Džemilova i Himina djeca su po ugledu na svoje roditelje veoma gostoprimljivi i aktivisti za džamiju. Tako njihov sin Nihad, koji je ratni vojni invalid, uz vrijednog Sadik ef Đulabića imama džemata Šipovo, vodi aktivnosti oko obnove džamije u Pljevi. Džamija je pokrivena, razvedena je struja, te sad predstoji malterisanje i ugradnja stolarije.

Neka i ovaj tekst posluži kao poziv svima koji žele pomoći obnovu džamije u Pljevi da svojim prilogom to i učinu. Svoj prilog možete dati direktno Kadić Nihadu u Pljevi ili na žiro račun Medžlisa Jajce broj: 1011320053423595 PBS Filijala Jajce sa naznakom za obnovu džamije u Pljevi.

U naslovu je rečeno da je Pljeva na prvoj borbenoj liniji, a to je hakk istina, jer je Pljeva krajnji džemat MIZ Jajce - na području Šipova, te do Glamoča i glamočkih sela, nema više Bošnjačkih sela ni ramazanskih džemata.

Napisani tekst: „Softa Salaahuddin na prvoj borbenoj liniji" je istinito kazivanje o pomenutom softi i džematu Pljeva. Namjera mi je, da pobudim želju kod naših mladih softi da nastoje biti poput softe Salaahuddina i drugih njemu sličnih. Nije ovo neki zamišljeni niti izmišljeni tekst o softi.

Cilj je da sve učinimo kako bi spasili naše džemate od izumiranja vjerskog života u njima, a evidentno je da neki džemati nakon agresije na BiH izumiru, neki su nakon Drugog svjetskog rata izumrli i tako se prostor na kome žive Bošnjaci malo, pomalo, ali stalno smanjuje.

Zato pozivam sve Bošnjake porijeklom iz Plive-Pljeve i sa područja Šipova (poziv važi za sve Bošnjake ma odakle bili) koji se nalaze širom bijeloga svijeta da uvijek imaju na umu svoju rodnu grudu i rodnu grudu svojih roditelja i mezarja roditelja, djedova i nena.

Ramiz Bećirović