Da li je kritika jednako vrijeđanje?

Piše: Nazif Horozović

E-mail: n.horozovic@gmail.com 

Pročitao sam prekrasne riječi meni nepoznatog autora u kojima kaže: „Tvrdoglavost je upornost bez cilja. Cilj radi kojeg tvrdoglavi čovjek savlađuje ponekad ogromne prepreke objektivno ne opravdava njegove postupke. Pa i njega samog taj cilj malo interesuje, on želi da postigne svoje uprkos svim argumentima i okolnostima, što njegovo ponašanje čini ružnim. A glavno je da u osnovi ponašanja tvrdoglavog čovjeka leži često veoma maskiran motiv: "Tako mi se hoće""

Ove riječi fantastično opisuju ljude sa kojima vjernici muslimani u posljednje vrijeme imaju posla. Iako smo podastrali sve moguće argumente da smo za dobro, kvalitetno, moderno i civilizirano društvo, gdje se poštuje drugi i drugačiji, gdje se uvažavamo međusobno bez obzira na raznorazne razlike... i to smo i bezbroj puta dokazali, ali... nije dovoljno, jer smo u nemilosti tvrdoglavih ljudi koji od nas vjerovatno očekuju da budemo kao oni, a to doživjeti neće. Još kad je neko uz tvrdoglavost i drzak, bezobrazan i zlonamjeran, to je onda prava tragedija.

Hrvatski Vilders u Bosni

Pojam „demokratski svijet" za mnoge predstavlja kafanu punu dima, sa ispijenim flašama za stolom i dvojicom na minderu pred kojima je poluispijena krigla piva i dva mikrofona, koji se prostače, izvode neku poeziju i izvode neku rimu koja ne samo da nije smiješna, već je običnom svijetu i ogadna i koja priliči isključivo onima koji vole gledati „umjetnost" u sitnim satima. Tako vide demokratski svijet Deložirani Boris, koji sam sebe proglašava islamofobom i njegov kolega Lucić, svako određeno vrijeme nas šokiraju tako što idu sve dalje sa omalovažavanjem i vrijeđanjem. Mislio sam da je vrhunac vrijeđanja njegov tekst „Znaš li, kaže, da je Chuck Norris oborio Allaha iz vjeronauka?" i opet se prevario. Naime, taj izbjeglica iz Splita se skrasio u Sarajevske zadimljene kafane kao neprikosnoveni uzor svim tim napušenim umovima poput E. Imamovića, B. Hadžiomerovića i dr. i uzima sebi za pravo, kao izuzetni islamofob (on se time hvali), kako sam sebe tretira, da kaže šta je to pravi islam, a šta krivi islam. U svom nedavnom intervju-u kaže: „Ako je, naime, islam ono što tumače hutbaši iz Islamske zajednice - a učene ahmedije s univerziteta u Kairu, Damasku, Rijadu i Novom Pazaru sigurno znaju bolje od mene i vas - ako je islam dakle odricanje Drugima i Drugačijima pravo na Drugu i Drugačiju ideju, eternalni džehennem za kršćane, Židove, ateiste, marksiste, anarhiste, rockere, ravere, pedere, lezbijke, preljubnice, pijanice, Djeda Mraza i Harryja Pottera, ako je suština islama u tome da se ne pije rakija, ne jede pršut i ne vidi žensko rame, ako je posljednja riječ islamske teologije hiljadu godina stari hadis o tome da ženu katkad valja istući, ako je islam samo to, onda sam ja upravo patološki islamofob." A potom taj isti opjevava prvu ahmediju kod Bošnjaka: "Bol boluje Dežulović Boro / bol boluje, nikom ne kazuje / Sine Boro, ti rumena ružo / kazuj Papi što te boli dušo / Mene boli i ----- (zbog moralnih čitalaca izbrisana vulgarna riječ) i glava / što me reis javno opanjkava". I na kraju ono, "mili Papa, nemoj mi ga kleti / obeć`o je da me osuneti".

Dragi čitatelji, da li ovi Dežulovićevi prostakluci smiju biti prešućeni od muslimana u BiH? Da li ovaj bezobrazni i neodgojeni pobjeglica i dalje, bez ikakvih posljedica, smije govoriti na način na koji to govori ozloglašeni holandski islamofob Vilders i norveški terorista i islamofob Breivik. Posljedica Vildersovih nastupa je Breivikov teroristički napad, a ja se pitam ko će biti posljedica Dežulovićevih nastupa? Da li je ovo govor mržnje ili to famozno pravo na kritiku??? Ovo je, poštovani čitatelji, govor mržnje i vrijeđanje drugih i drugačijih, a nikako „kritika" kojom se toliko zaklinju. Možda su grafiti na vječnoj vatri i pored vječne vatre samo početak praktične realizacije Dežulovićeve retorike. Upozoravam nadležne institucije da se dobro obrate pažnju na ovo što pišem, jer se bojim da bi se scenarij Vilders-Breivik mogao ponoviti, a biće kasno kukati i kritikovati kada voz prođe.

Vrijeđanje islama i omalovažavanje Poslanikovih, a.s., hadisa (drugi izvor islama je sunnet - hadis!) potvarajući najboljeg među ljudima Muhammeda, a.s., da je dozvoljavao zlostavljanje žena, ismijavajući se sa islamskim pogledom na zabranu svinjetine, alkohola i razvrata spada u sami vrh omalovažavanja i vrijeđanja muslimana i njihove vjere.

Sloboda govora ili vrijeđanje?

Agresivni ateizam oličen u medijima koji predstavljaju i javno iznose stavove političkih struktura koje ih podržavaju, posljednje vrijeme koriste razne metode da izazovu, na pogrešnu reakciju navedu i isprovociraju Islamsku zajednicu da se desi nešto neželjeno. Svojim iritantnim nastupima, uvredljivim tekstovima i medijskim nastupima žele izazvati fizičke sukobe i time Bošnjake ponovo optužiti da su nasilan narod, a njihovu vjeru proglasiti terorističkom, kao što to rade velike politike i njihovi poslušnici u medijima.

Da ne kažem koliko se javnost od strane platformaških medija siluje partizanskim filmovima, zataškavanjem nepotizma u vladi Federacije BiH (Nikšićev brat na čelu autocesta F BiH), na ključnim mjestima državnih firmi (premijer USK Hamdija Lipovača postavlja svog penzionisanog oca na čelo EP Bihać), nerada i nestručnosti novoformirane vlasti u kantonima i Federaciji... Huškanje Federalne TV na Islamsku zajednicu i vjerničku populaciju je prešlo svaku mjeru, a sve pod kapom „objektivne kritike".

Dvije emisije protekli četvrtak, jedna na državnoj Federalnoj TV, druga na privatnoj Pink TV govore najbolje u prilog ovoj tezi. Emisija na FTV-u je bila po svim kriterijima: neprofesionalna, tendenciozna, naručena i zlonamjerna. Emisija na Pinku je bila profesionalna, objektivna i u službi javnosti i podastiranju argumenata. Ova prva emisija na FTV-u je pokazala da inadžijama u liku i djelu stranaka i institucija koje diriguju i upravljaju Federalnom televizijom, radiosarajevo.ba, Oslobođenjem, Danima, Slobodnom Bosnom i drugim medijima nemamo šta objašnjavati. Oni će i dalje ići tvrdoglavo i vrijeđati sve što ima dodirnu tačku sa islamom, muslimanima i Islamskom zajednicom. Takvima se ne treba ni obraćati, niti od njih očekivati promjenu stava, jer oni će i dalje govoriti „Tako nam se hoće!". A medijima koji žele profesionalno raditi svoj posao i objektivno izvršavati svoj plemenit zadatak poručujem da se ugledaju na posljednju emisiju „Zabranjeni forum" i pogledaju kako je ugodno gledati emisiju gdje se razmjenjuju mišljenja i podastiru argumenti, bez vrijeđanja, omalovažavanja i podcjenjivanja.

Argumenti nisu bitni, živjela tvrdoglavost!