Desetogodišnjica stradanja u New Yorku

Piše: Senad Agić

I danas, deset godina nakon stradanja u New Yorku 11. septembra 2001. godine mnoga pitanja ostaju i dalje čekati na odgovore: Šta je navelo izvršioce ovog gnusnog djela na akciju nasilja takvih razmjera, koje je odnijelo hiljade života nevinih civila? Da li je rat protiv terora što je uslijedio pravilno i pravedno vođen? Da li smo danas bezbjedniji i uvjereniji da nam se u budućnosti neće događati slični napadi? Da li je napad isplaniran da posluži kao opravdanje za razračunavanje sa neprijateljskim snagama u svijetu?

Mi možda nikada nećemo doći do pravih i istinitih odgovora na ova pitanja. Možda će tek sud historije jednog dana ponuditi odgovore. Nama ne preostaje drugo nego da, bez viška emocija, mirno sagledamo šta je najbolje činiti i kako se najbolje postaviti radi naše bolje i sretnije budućnosti.

 Sjećajući se  ovog 11. septembra 2011, tačno dva mjeseca nakon Srebrenice (11. juli) i nevinih žrtava, puno je razloga i potrebe za razmišljanjem i analizama.

Samo su dvije debate aktualne - recesija i Islam

Većina je zabrinuta za recesiju koja destabilizira tržište širom svijeta i ostavlja neke zemlje pred bankrotstvom. Ni Amerika ovog puta nije zaobiđena. Luksuz koji se u ovoj zemlji mogao priuštiti prije 11. septembra, danas je nezamisliv. Ljudi ovdje i danas putuju zabrinuti za svoju sigurnost. U vozove i avione se ulazi sa strahom. Na spavanje se ide ne znajući šta će jutro donijeti. Osumnjičeni ‘čovjek iz pećine' je mrtav, ali strah od terorizma nije. Američku naciju 11. septembar je uveo u dva skupa rata i podijelio je u dva neprijateljska tabora. Trilioni dolara su nepovratno bačeni u rupu bez dna; posao danas u ovoj zemlji traži skoro 25 miliona ljudi, ekonomija još uvijek nije u stanju povratiti vrijeme kada je bila koliko-toliko zdrava. Američki narod ne vidi svjetlo ni na kraju tunela.

Situacija sa muslimanima u ovoj zemlji još je teža, ali za njih uvijek ima svjetla na kraju tunela. Prema istraživanjima nekih poznatijih univerziteta (Columbia) satnica muslimanima je pala za 10% i nikada se poslije 11. septembra nije povratila. Ova ista istraživanja pokazuju da je najveći porast privatnika (self-employment) zabilježen kod muslimana. Analitičari se s pravom pitaju da li je self-employment drugi naziv za nezaposlenost. Pa ipak, muslimani u svojoj borbi da istrajavaju, ne uzimaju u obzir težinu neugodnog životnog okruženja, koliko važnost svetinja koje brane.
Muslimani u Americi nakon 11. septembra

Osam miliona muslimana koji su neprestano u centru pažnje javnosti i danas se, 10 godina nakon napada u New Yorku, pitaju zašto se na njih i dalje gleda sa podozrenjem. Sve su činili i čine da izgrade mostove prijateljstva sa svojim komšijama, borili su se i bore protiv bigotizma i sijača mržnje, protiv oblaka nepovjerenja što šalju kišu neprijateljstava prema njihovim osnovnih građanskim pravima. Zahtijevali su i dalje zahtijevaju jednakopravno postupanje sa svim građanima. U velikom broju slučajeva dokazali su osporavanu legalnost traženja da grade svoje vjerske objekte. Sasvim nenametljivo, čak sramežljivo, nastojali su zaštiti svoj identitet i učiniti svoj glas čujnim. Danas su muslimani u ovoj zemlji, kako u svojim naseljima tako i na poslovima, tu da, između ostalog, Božijom voljom demonstriraju umjetnost opstajanja u sredini koja ih tek tolerira tj. trpi. Tek su danas američki muslimani-imigranti shvatili kroz sve što su prolazili ovdašnji muslimani afričkog porijekla. Amerika nažalost još uvijek nije zemlja koju krasi odsustvo predrasuda, rasne, etničke i vjerske netrpeljivosti.

Pa, ipak je Amerika još uvijek poželjna destinacija. I dalje vlada mišljenje da u svijetu nema puno mjesta koja nude priliku za uspjeh kao što je to Amerika. Naravno, uspjeh ovdje ima svoju cijenu. Puno je pojedinaca koji su uspjeli, ali muslimanska zajednica je u ovoj zemlji još uvijek neprepoznata po potencijalu za megauspjeh, još uvijek je ona izolirana  i nerelevantna.

Prema anketama, netrpeljivost prema muslimanima u Americi danas je izraženija nego neposredno nakon 11. septembra, datum koji je oživio islamofobiju i neprijateljstvo prema njima u tolikoj mjeri da im nije preostalo ništa drugo do da se maksimalno angažiraju u svim sferama društvenog života: i kroz vjeru, i kroz umjetnost, politiku, sport, u školama i univerzitetima, na radnom mjestu. Njihova angažiranost nikako ne smije ići u smjeru opravdavanja ili dovoditi u pitanje privrženost islamskom identitetu, islamskim vrijednostima i principima. Najbolji će u društvima, gdje je sučeljavanje sa drukčijim idejama dozvoljeno i poželjno, uvijek, kad tad uspjeti. Mudrosti i poruke Kur'ana imaju vječnu dimenziju, stoga ih muslimani ni po koju cijenu ne mogu i ne smiju zanemariti. Moraju ih živjeti i na druge na mudar način prenositi.

Politička angažiranost

Ova vrsta angažiranosti je nešto oko čega nema neslaganja. Ona je neupitna, jer ne biti politički angažiran, znači dopustiti da političke odluke zakuju i ozakone neugodnosti koje pogađaju muslimane Amerike. Umjesto da se na te neugodnosti navikavaju, svakako je i vjerom opravdanije angažirati se politički, jer politika je ona društvena djelatnost koja oblikuje karakter i dignitet svakog naroda. Ne baviti se politikom značilo bi propuštati historijsku priliku da se on definira  u skladu i sa vrijednostima do kojih drže pripadnici islama.

Bavljenje politikom može biti sporadično, a može biti i ozbiljno i osmišljeno, ako se žele dugoročni rezultati. U tom slučaju, potrebna je i određena investicija u formi talentovanih pregalaca, koji su voljni proći kroz potrebne treninge i učenja i u formi novca. Bacanje novca na političare, koji svoje političke odluke baziraju na donacijama koje dobijaju od lobista, a ne na principima za koje se zalažu i do kojih drže, neće uroditi očekivanim plodom.

Lideri se ne rađaju kao pjesnici, oni postaju putem učenja i prakse. Lider se postaje tako što se ima vizija za promjene i sposobnost da se inspirišu drugi za rad na njima. Dobri lideri su oni koji umiju slušati one koje žele služiti. Takve je potrebno prepoznati i podržati ih

U Bijeloj kući sjedi crni čovjek

Ova vremena zaista jesu vremena velikih iskušenja za muslimane Amerike i svijeta. Oni koji su nešto stariji, pamte mnogo bolje dane u ovoj zemlji, koja je, mora se priznati, toplo prigrlila na stotine hiljada prognanika iz BiH.

11. septembar je promijenio situaciju za sve, ne samo za muslimane. Međutim, muslimanska lojalnost danas se dovodi u pitanje, njihova kretanja se prate, glas prigušuje. Oni što ih, uprkos svemu, smatraju prijateljima, tješe ih tako što im govore kako su sve generacije imigranata, dolazeći na obale Amerike, prolazile kroz osporavanja, poniženja i neprijateljstva i da snaga Amerike leži u njenoj sposobnosti da se korigira. Njena mudrost ne leži u tome da inzistira da je uvijek u pravu, nego da se ispravi ono što je neispravno. Amerika je stoljećima grubo uskraćivala pravo crncima na državljanstvo da bi danas u njenoj Bijeloj kući sjedio crni čovjek.

Kur'an nas uči da budemo strpljivi u nedaćama, da budemo pravedni i onda kada smo žrtve nepravde, da budemo ujedinjeni u odbrani Istine. Integritet našeg vjerovanja biće vagan prema tome kako smo se ponašali u vremenu iskušenja. Život našeg Poslanika a.s. pruža jasan dokaz o ljudskoj sposobnosti da prevlada neprijateljstva i da bude u stanju oprostiti. Svaka je generacija muslimana, suočena sa neželjenim, nalazila snagu i inspiraciju u Poslanikovom a.s. neprolaznom primjeru.