Nastavak „predstave" oko vjeronauke

Roditelji koji su u anketi odlučili da će im djeca u ovoj školskoj godini pohađati nastavu vjeronauke su sitnošićarđije. 

Hoće sitan šićar. Tako ih je nazvala Duška Jurišić u tekstu objavljenom u posljednjem broju magazina Dani. Duška kaže da su veći šićar u ranijoj kampanji o vjeronauci imali reis efendija i Bakir Izetbegović. 

Pismo ministra

Mislili ste da je kraj? Djeca su roditeljima nakon prvog dana škole, osim spiska potrebnih knjiga, pribora i pregršt zahtjeva vezanih za  ''besplatno'' školovanje koji se stavljaju pred građane, donijeli i pismo od ministra. Tako su nam se djeca poigrala poštara. Vratiće popunjene anketne listiće, a nude se dvije opcije, predmet vjeronauka i predmet religija/ kultura / društvo. 

U pismu ministra, predstavljajući novi, alternativni predmet vjeronauci, za taj novi predmet piše: „Da se kroz sadržaje predviđene nastavnim planom i programom, između ostalog, učenici podstiču na socijalnu integraciju, zatim se kod učenika podstiče razvoj saznanja o sebi, razvoj sposobnosti i verbalne komunikacije, razvoj i njegovanje osnovnih ljudskih vrijednosti, razvoj saznanja o sopstvenim osjećanjima i potrebama, svijesti o ličnom identitetu i osobnosti, samopoštovanju i samopouzdanju.'' 

Ambiciozni planovi za predmet koji još nema udžbenika, nastavni plan, a obuka nastavnika koji će predavati ovaj predmet tek počinje. Ili je sve samo marketing? Sjetimo se samo kakve su provjere prošli udžbenici iz vjeronauke. Dugo su predstavnici Katoličke i Pravoslavne crkve, te Islamske zajednice nastavne planove za predmet vjeronauka usaglašavali sa zakonom svoje države i brojnim međunarodnim regulama. Prolazili brojne programe i seminare. I neka su. Zato  je zahvaljujući transparentnosti i slijeđenju svih protokola, vjeronauka i pored brojnih ataka suveren  nastavni predmet. 

Alternativa

Sada se nudi alternativa predmetu vjeronauka/vjeronauk, nastavni  predmet društvo/ kultura/religija. Kada smo već kod alternativa, zanimljivo bi bilo da roditelji čija se djeca najbolje ne snalaze u likovnoj ili muzičkoj kulturi zatraže uvođenje alternativnog predmeta. Recimo moje dijete nema izražene glasovne mogućnosti. Svaki put kada treba pred  razredom otpjevati strofu ili dužinu neke note posrami se. Nema dara za pjevanje, a djeca se smiju, dijete je isfrustrirano, ne mili mu se ići u školu zbog muzičke kulture. 

Ili moje dijete nema dara za slikanje, ne može nikako da na papir prenese ushićenje o temi ''Vratile se laste''. Godine prolaze, a crtež moga djeteta nastavnici ignorišu.

Nikada ne vidim njegov crtež na izložbi kada dođem na roditeljski sastanak. Druge majke sa ponosom pokazuju i diče se, a ja ne. Dan prije likovne umjetnosti primijetim nervozu, dijete je isfrustrirano. Diskriminacija, šta god! Ja kao poreski obveznik izdvajam za školstvo i još plaćam što mi se dijete pati!? 

Eto, ako se nekada umorim od objašnjavanja kako nije važno što ne zna pjevati, jer meni se najviše sviđa kako to radi, ili mi dosade stalne postavke izložbe po frižideru i kućnim vratima, možda se osmjelim za alternativu, a možda nas bude mnogo smjelih? Možda me i tada Duška nazove sitnošićarkom. 

No, tek smo na početku septembra, neka se sve odvija po etapama. Uskoro će biti poznati rezultati anketa, pa će valjda tada i škole koje to nisu učinile raspisati konkurse za prijem nastavnika vjeronauke, ili druge varijante. Za sada taktiziraju. Da vide ko prolazi. 

I znate šta još Duška kaže: ''Pošto između vjeronauke i religije, morate izabrati jedno, biće zanimljivo vidjeti hoće li neko tražiti da pohađa oba predmeta ili će, kako neki tumače ''skrivene'' namjere ministra Suljagića, djeca iz okrilja vjerskih službenika pretrčati u naručje učiteljice, odnosno razrednog nastavnika. Ne zato što je toplije, već zato što je praktičnije i korisnije, a što je sigurno, sigurno je. Neistina to sam ja - kao da nam kaže Duška ovom rečenicom. Prvo, jer vjerski službenici već odavno ne predaju vjeronauku, bar je tako u slučaju predmeta Islamska vjeronauka. O tome je moglo biti riječi dosta prije, kada su imami ušli u učionice dok se ne odškoluju  nastavnici  i profesori. Kada su pomogli, vratili su se svojim imamskim dužnostima, a to što su neki od njih zavoljeli katedru i doškolovali se za poziv nastavnik /profesor samo je kvalitet više. To bi i Dušku moglo radovati, da to zna prepoznati. 

I još kaže da će djecu alternativnim predmetom prigrliti učiteljice, koje će im prenijeti praktično i korisno znanje. Bez udžbenika i nastavnog plana i bez potrebne edukacije.

Neka im je hairli, jer svaki je početak težak. Dok nastavnici vjeronauke izvode nastavu uz pomoć svih raspoloživih sredstava u oblasti računarske, video i audio tehnike, njihovim kolegama alternativcima neće u početku biti lahko. 

Roditelji ''sitnošićardžije'' su učestvovali u anketi. Oni smatraju da će znanje koje će dobiti njihova djeca biti, ako Bog da, od koristi i praktično. Kada bi bilo drugačije, ja majka, učesnica ankete, ''Duškina sitnošićarka'', bila bih prva čije dijete ne bi pohađalo nastavu vjeronauke. 

Još smo daleko od one poslovice: ''Vuk sit i ovce na broju.'' Vjeronauku još neće ostaviti na miru. Znamo kako je biti u ulozi ovce, a znamo i da vuk ćud ne mijenja! Mijenja samo dlaku! 

Očito nas očekuje otvorena sezona u nastavku kampanje protiv vjeronauka. Oni koji žele kopati argumente imat će posla. Pa za kraj, onda tradicionalna rudarska, SRETNO! 

Alma Hadžić