Islamofobija, crno na bijelom

Piše: Semir Imamović

Izvještaj o islamofobiji 2004-2011. kojeg su u ime Islamske zajednice predstavili Ismail ef. Smajlović i mr. Ekrem Tucaković izazvao je reakcije, iako se nema šta komentirati u dokumentu koji crno na bijelo dokazuje atak na ustavnu jednakopravnost bošnjačkog naroda kroz vrijeđanje njegovih vjerskih osjećanja.

U ovom Izvještaju sve je popisano i pobrojano - i ko, i kad, i gdje - i samo bi glup ili drzak politički subjekt pomislio kako se tu ima šta prigovoriti karakteru Izvještaja. Zar imenovanje Časnog Kur'ana „kujanom", u ateističkom listu „Oslobođenje" Vildane Selimbegović, nije islamofobija, fašizam i kršenje Ustava BiH? Šta se na te i takve dokaze o islamofobiji uopće može reći?

Ipak, u Sarajevu su jednoglasno graknuli politički i medijski pobratimi da osude ovaj Izvještaj, kao dokument koji „ne doprinosi interesima BiH", pa ispade da je Islamska zajednica kriva što brani vjerska osjećanja muslimana, a nisu krivi oni koji ta vjerska osjećanja vrijeđaju, a ni ovi koji to mirno posmatraju, a sada su našli za shodno da reagiraju!

Zanima nas - odakle proizilazi tolika količina bezobrazluka pa da se napadne Izvještaj koji dokazuje islamofobiju, namjesto da se napadaju oni koji tu islamofobiju proizvode? Kao da je sva pamet u ovoj napaćenoj zemlji pomrla, pa niko neće vidjeti ovo jeftino licemjerstvo?! Tim povodom, želimo se prije svega osvrnuti na preporuku iz vladajućih bošnjačkih stranaka, SDA i SDP - da ovakva pitanja treba rješavati u institucijama sistema. Eureka!, ali, kako da se vladajući oligarsi toga sjetiše baš sad, kad je objavljen Izvještaj, a da se toga nisu sjetili ni jednom prije, kad god je trebalo u tim institucijama sistema branti ustavnu jednakopravnost i vjerska osjećanja Bošnjaka?!

Slažemo se, ovo je posao za javnog tužioca, za parlament, za političke stranke, za cijeli sistem, jer kada se jedan narod u svojoj državi do te mjere satanizira, kada mu se divljački vrijeđa vjera, kao temelj njegovog identiteta, onda je to apsolutna nadležnost države i svih njenih mehanizama za zaštitu Ustava. Ali, ova je država šutnjom uvučena u saučesništvo sa islamofobijskim fašizmom. Nikada nije reagirao javni tužilac, nikada palrament, a nikada, vala, ni te partije koje žive od bošnjačkih glasova. E, sad je kriva Islamska zajednica što se nije uklopila u tu ''zavjeru'' protiv ustavnih odredbi, koje Bošnjacima garantiraju da neće biti diskriminirani. Je li to Islamska zajednica trebala da odšuti na sve te napade, kako bi ispalo da je islamofobija demokratsko dostignuće, utoliko što je neko zamislio da Bošnjaci treba da postanu jedini ateistički narod u Evropi, čime bi zapravo i prestali postojati kao narod? ...Jer nema naroda bez vjere, a da bi se u to uvjerili dovoljno je pogledati naše susjede kod kojih je vjera zjenica oka.

U međuvremenu, dosjetio se član Predsjedništva Bakir Izetbegović da iskritikuje reisu-l-ulemu Cerića, jer se vjerski poglavar usudio da brani muslimane od genocidnih uvreda Karadžićevog nasljednika. Izetbegoviću, haman, nije bilo dosta što se izblamirao još na početku mandata trčkarajući za Tadićem i Dodikom, pa bi da još dublje potone u sramotu. Drži on pridiku reisu-l-ulemi kako „svakodnevno javno konfrontiranje ne doprinosi interesima BiH", a što bi značilo kako nije kriv Dodik koji blati muslimane, niti su krivi svi islamofobi po Sarajevu, već je kriva Islamska zajednica koja se konfrontira braneći čast i ponos bošnjačkog naroda. Da je bogdom Bakir Izetbegović upola kao reisu-l-ulema Cerić, pa da makar jednom digne glas protiv napada na Bošnjake, a i terorističkih napada na džamije, drukčije bi nas gledali, ne bi nam se smijali i ovako nas potcjenjivali.

Umjesto toga, bošnjački političari će, bezbeli, i ove godine otići u Bihać da na konjskim trkama najbržem konju dodijele lentu sa imenom našeg prvog predsjednika, rahmetli Alije Izetbegovića. Jer, to su njihovi moralni dometi. ...Kao što su naši moralni dometi očitovani u opredjeljenju Islamske zajednice, predvođene slobodnim i odvažnim reisu-l-ulemom - da više nikad nikome ne dozvolimo da nas vrijeđa i ponižava.

(Saff br. 299, 26. august 2011. godine)