Promo banner

A+ A A-

Lejletu-l-bedr - simbol pobjede

Sinoć je zajedno sa akšam namazom nastupila noć Lejletu-l-Bedr. Noć Lejletu-l-Bedr je sjećanje na bitku na Bedru koja se dogodila  624. godine, druge godine po Hidžri. Ova bitka imala je presudan značaj za muslimane jer su poslije nje dobili svoju punu prepoznatiljovost kao zajednica Ummeta. Ona je pokazala da se čvrstom vjerom u Plemenitog Allaha i Djelitelja pobjede mogu postići neočekivani rezultat i poraziti daleko jači, opremljeniji i brojniji neprijatelj! Rijaset islamske zajednice u BiH je Lejletu-l-Bedr proglasio danom bošnjačke dijaspore.

bedr

Dolina Bedr, mjesto gdje se odigrala bitka na Bedru

Ramazan nije samo mjesec posta i ibadeta. On je i mjesec pobjede. Prije svega, pobjede nad samim sobom, a onda nad svim drugim. Zbog toga Allah Plemeniti i kaže: Allah vas je pomogao na Bedru, kada ste bili malobrojni - zato se bojte Allaha, da biste bili zahvalni.

Nakon trinaestogodišnje borbe sa samim sobom, savladavanja najtežih prepreka i iskušenja, podnošenja svirepih tortura i poniženja, kaljenja u užarenoj Mekki, dolazi slast ramazana. Ali, uz to, dolazi i prva slast pobjede!

Međutim, do te pobjede se nije moglo doći, dok nije došlo do pobjede na poprištu ljudske duše i na planu stvarnog života. Kada se nefs oslobodi sebe radi sebe, od svojih želja i svojih strasti, od svojih prljavština i svojih mržnji, od svojih okova i svojih lanaca, kada požuri u okrilje Allahove milosti i oprosta i Njemu se prepusti, onda on postaje oslobođen svih tereta i omči, i, kako veli Sejjid Kutb, dolazi do pobjede: stvarne pobjede!

Ta pobjeda se nije mogla osjetiti na početku islama. To se, upravo, i moglo desiti 17. dan ramazana, 2. godine po Hidžri, odnosno 624. godine. po Isa, a.s, rođenju. To se i moglo desiti nakon toliko truda, rada i odgajanja, sebe, svoje duše i svoga tijela, i to u mjesecu oprosta, milosti i dobročinstva, u mjesecu u kome duša bude otrgnuta od svih okova koji joj ne dozvoljavaju tako veličanstven let i tako snažan zamah i udarac!

Historijski fakti borbe

Povod bitke na Bedru bio je presretanje kurejševićke karavane od strane ashaba, koja se vraćala u Mekku iz pravca Šama. Nije bio planiran sukob većih razmjera. Saznavši za taj plan, Ebu Sufjan, koji je predvodio karavanu, pošalje po pomoć u Mekku, na čiji zahtjev se odazvalo oko hiljadu ratnika. Od hiljadu ratnika, pet stotina je bilo sa pancirima, sa stotinu konjanika i sedam stotina deva, a uz njih su išle robinje i pjevačice, koje su, uz pjesmu i defove, podrile ratnike i pjevale rugalice kojim su ponižavale islam i muslimane.

Muslimani su, na drugoj strani, imali daleko slabije naoružane borce. Uz to, bilo ih je triput manje. Historičari navode brojku od 313 ili 314 mudžahida. Imali su sedamdeset deva i samo dva ili tri konja.

Nešto više od osamdeset mudžahida bilo je iz reda muhadžira i njima je komandovao Alijj b. ebi Talib, r.a, a ostali, veći dio, sačinjavale su ensarije, 61 iz plemena Ews a 170 iz plemena Hazredž,koje je predvodio Sa'd b. Mu'az, r.a. Otuda je veoma ohrabrujuće djelovao nastup Sa'd b. Mu'aza, r.a, zapovjednika ensarija, koji je, u zanosu, izjavio: Allahov Poslaniče, obavezali smo se da ćemo te slušati i pokorni ti biti! Kuda god želiš ti kreni, mi ćemo s tobom! Tako mi onoga koji te je s Istinom poslao, kada bi nas preko mora poveo, mi bismo za tobom krenuli i niko od nas ne bi izostao... Povedi nas uz Allahov blagoslov!!!

Nakon takvog odlučnog postupka zapovjednika ensarija, Allahov Poslanik, s.a.v.s, predlaže mjesto gdje će neprijatelji biti dočekani. Međutim, Vjerovjesnik, s.a.v.s, mijenja prijedlog, nakon još ljepšeg prijedloga Habbab b. Munzira, r.a, i tada muslimani zauzimaju položaj koji će im omogućiti da presjeku dotok vode mušricima.

Ubrzo počinje žestoka borba, čiji je bilans sljedeći: sedamdeset ubijenih idolopoklonika, među njima i najveći neprijatelj islama Ebu Džehl, ali i drugi kurejševićki prvaci, te sedamdeset zarobljenih. Među muslimanima bilo je četrnaest šehida, i to šest muhadžira i osam ensarija.

Šta možemo naučiti iz Bitke na Bedru

Najznačajnija i najkorisnija lekcija koju današnji muslimani mogu naučiti iz ove slavne bitke jeste, čvrsto ubjeđenje vjernika i sigurnost u Allahovu pomoć, bez obzira na snagu, spremnost i složnost neprijatelja ove vjere. Kaže Allah dželle šanuhu, opisujući Poslanika i ashabe: One kojima je, kada su im ljudi rekli: „Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!" -to je samo povećalo vjerovanje, pa su rekli: "Dovoljan nam je Allah i divan je On oslonac". (Ali Imran,173.)

Naravno, uz to ubjeđenje i sigurnost, nužno je ispuniti još niz uslova kako bi se došlo do sigurne i jasne pobjede. Nimalo slučajno ti uslovi su upravo spomenuti u suri El-Enfal, koja je objavljena povodom Bitke na Bedru.

Radi se,ukratko, o sljedećim uslovima:

Iskrenost

Kaže Allah dželle šanuhu: "I ne budite kao oni koji su, da se pokažu svijetu, nadmeno iz grada svoga izišli da bi od Allahova puta odvraćali. Allah zna ono što oni rade." (El-Enfal,  47.)

Iskrenost je, kako kažu neki učenjaci, izjednačavanje unutrine i vanjštine, a vrhunac iskrenosti je da unutrina bude bolja od vanjštine. Nažalost, nerijetko se iz usta onih koji rade za Allahovu vjeru može čuti: "Ja radim, a taj i taj ne radi. Ja prenosim istinu, a taj i taj je skriva. Ja pomažem muslimane, a taj i taj ih ostavio na cjedilu...", itd., što jasno ukazuje na pomanjkanje ili potpuni gubitak iskrenosti  (da nas Allah sačuva od toga).

Kaže Imam Ibnu-l-Kajjim: "Nužno je se čuvati izraza kao što su: "Ja", "Imam" ili "Kod mene" jer su njima iskušani Iblis, Faraon i Karun." Iblis je rekao: "Ja sam bolji od njega (Adema, a. s.).

Faraon je rekao: "Imam vlast u cijelom Egiptu." Karun je rekao: "Ovo što imam stekao sam znanjem koje posjedujem."

Najbolje mjesto na koje je stavljeno "Ja" jesu riječi čovjeka: "Ja sam griješni Allahov rob koji priznaje grijeh i traži od Allaha oprost."

Najbolje mjesto na koje je stavljeno "imam" jesu riječi čovjeka: "Imam puno grijeha, imam puno pogrešaka."

Najbolje mjesto na koje stavljeno "kod mene" jesu riječi Poslanika, salallahu alejhi ve selem, u hadisu kojeg bilježi Imam Buhari: "Oprosti mi i onda kada sam ozbiljan i kada nisam, kada nešto iz pogreške ili namjerno uradim. Sve to nalazi se kod mene." (Zadu-l-Mead:2/37).

Sloga i jedinstvo

Kaže Allah, dželle šanuhu: "O vjernici, kada se sa kakvom skupinom sukobite... " (El- Enfal, 45.) "I on je sjedinio srca njihova. Da si ti potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ne bi sjedinio srca njihova, ali ih je Allah sjedinio,- On je, zaista, silan i mudar." (El Enfal,63)

Interesantno je primijetiti da Allah, dželle šanuhu, u Kur'anu nikada ne doziva pojedinca, radi naredbe ili zabrane, nego doziva kolektiv: "O vjernici", "O ljudi", kako bi, prema mišljenju nekih učenjaka, ukazao na bitnost zajednice i kolektivnog rada i upozorio na to da je djelo onoga koji dijeli i frakcioniše muslimane, manjakavo, slabo i neznatno.

Pokoravanje Allahu i Njegovom Poslaniku

Kaže Allah, dželle šanuhu: "Pokoravajte se Allahu i njegovom Poslaniku." (El-Enfal, 46.) "O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas pozovu u ono što ce vam život dati." (El-Enfal, 24.) U radu za Allahovu vjeru nije bitna količina i mnoštvo, nego je bitno da ono što bude urađeno, bude u skladu sa Kur'anom i sunnetom Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve seleme. Rekao je Poslanik trojici ashaba, koji su se zavjetovali da će neprestano ibadetiti i da će potpuno odbaciti ovosvjetske užitke: "Ja sam najbogobojazniji među vama a i pored toga i postim i ostavljam post, klanjam i spavam i ženim se. Onaj ko odstupi od moga sunneta nije od mene (tj. nije na mojoj uputi)." (Bilježe ga Buharija i Muslim)

Izbjegavanje rasprave i svađe

Kaže Allah, dželle šanuhu: "I ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali"(El-Enfal, 46.) Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve seleme: "Nijednom narodu nije data rasprava a da nije zalutao."

Naravno, ovdje mislimo na raspravu koja ne zadovoljava kriterije islamske rasprave (što je danas osnova u raspravi) kao što su: temeljno poznavanje pitanja oko kojeg se vodi rasprava, međusobno poštovanje i uvažavanje učesnika u raspravi, čuvanje časti i ugleda i lijepo mišljenje o bratu, iako se u toku rasprave ne složi sa nama i sl. Svjedoci smo na našim prostorima mnogih rasprava koje donose štetne rezultate, udaljavaju i tako udaljene muslimane jedne od drugih, stvaraju pogrešnu predstavu o islamu kod onih koji ga slabo poznaju, tako da misle da islam razjedinjuje a ne da spaja. Time otvaraju vrata neznalicama da pričaju o stvarima oko kojih zasjedaju najveći učenjaci ummeta i dr.

Kaže Allah, dželle šanuhu: "I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da bi ste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje."(El-Enfal, 60.)

Kaže šejh Sa'di u komentaru ovog ajeta: "Tj. pripremite protiv vaših neprijatelja, koji ulažu maksimalne napore na putu vašeg uništenja i zatiranju vaše vjere, sve što ste u mogućnosti. Pripremite se fizički, psihički i materijalno. Pripremite sve vrste kopnenog, zračnog i morskog oružja koje ce vam pomoći u borbi protiv njih. Koristite se idejama i politikom koja ce muslimane povesti naprijed i udaljiti od njih zlo nevjernika. Naučite se gađanju i odvažnosti. U vrijeme Poslanika, salallahu alejhi ve seleme, najjača snaga kojom je mogao biti zastrašen neprijatelj jeste jaka konjica i precizni strijelci, tako da je njemu i njegovim ashabima upravo takva vrsta pripreme bila naređena. Na osnovu šerijatskog pravila koje glasi: "Propis važi kada za njega postoji povod", možemo reci da smo mi obavezni pripremiti ono što u današnjem vremenu najviše plaši naše neprijatelje. Ako takvo nešto nije moguće osim izučavanjem određenih disciplina, vještina i zanata, sve to postaje obavezom, na što upucuje šerijatsko pravilo: "Ono bez čega se ne može ispuniti vadžib (obaveza) i samo postaje vadžibom." (Tefsir Sa'di, 285., 286. str.)

Na kraju možemo konstatovati, da ako muslimani žele ostvariti ono što su ostvarili muslimani Bedra moraju ispuniti uslove o kojima govori sura El-Enfal (posvećena Bici na Bedru) koje smo mi ukratko izložili.

(www.bir.ba)