Vrijednost mjeseca Ramazana
Ramazan je sezona činjenja dobrih djela koju Allah daruje ljudima da bi se opskrbili koliko god mogu, a najbolja opskrba je bogobojaznost.
وَمَا تَفْعَلُوا مِنْ خَيْرٍ يَعْلَمْهُ اللَّهُ وَتَزَوَّدُوا فَإِنَّ خَيْرَ الزَّادِ التَّقْوَى وَاتَّقُونِ يَا أُولِي الألْبَابِ (١٩٧)
"A za dobro koje učinite Allah zna. I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!" (El-Bekare: 197).
Allah svake godine daruje ummet časnim mjesecom Ramazanom čiju je vrijednost valorizirao spuštanjem Kur'ana u njemu, spuštanjem najbolje Knjige, Allahovog govora, kojoj ne prilazi neistina niti sprijeda, niti straga. Ona je vječni ustav koji upućuje stvorenja i nebeski zakon za uputu Zemlje:
شَهْرُ رَمَضَانَ الَّذِي أُنْزِلَ فِيهِ الْقُرْآنُ هُدًى لِلنَّاسِ وَبَيِّنَاتٍ مِنَ الْهُدَى وَالْفُرْقَانِ فَمَنْ شَهِدَ مِنْكُمُ الشَّهْرَ فَلْيَصُمْهُ وَمَنْ كَانَ مَرِيضًا أَوْ عَلَى سَفَرٍ فَعِدَّةٌ مِنْ أَيَّامٍ أُخَرَ يُرِيدُ اللَّهُ بِكُمُ الْيُسْرَ وَلا يُرِيدُ بِكُمُ الْعُسْرَ وَلِتُكْمِلُوا الْعِدَّةَ وَلِتُكَبِّرُوا اللَّهَ عَلَى مَا هَدَاكُمْ وَلَعَلَّكُمْ تَشْكُرُونَ (١٨٥)
"U mjesecu Ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, - Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate -, da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete". (El-Bekare: 185).
Allah je počastio ovaj ummet uzvišenim mjesecom Ramazanom koji nas obilazi svake godine. Ima ljudi koji ga lijepo dočekaju i počaste, a ima i onih od kojih Ramazan izlazi noseći sa sobom najružnije uspomene i utiske. Pa, blago onom kome Ramazan bude šefadžija i kome Kur'an bude zalagač. "Post i Kur'an će se na sudnjem Danu zalagati za roba. Post će reći: Gospodaru, branio sam mu hranu i strasti, pa dozvoli mi da mu budem zagovarač. Kur'an će reći Gospodaru, branio sam mu spavanje noću, pa učini da mu budem zagovarač. Pa će se oboje zagovarati." Ramazan je sezona činjenja dobrih djela koju Allah pruža insanu. On je sezona činjenja dobrih djela i sajam sevapa. Svaki artikl ima određenu sezonu prodaje i svaki trgovinski sajam ima određen period kojeg ljudi određuju i posjećuju. Zašto? Zato da bi se ljudi aktivirali i više potrudili, jer će im se tada možda zarada uvećati.
A šta je svrha zarade?
Ljudi uvećavaju aktivnost i nailaze na poteškoće i putuju danju i noću kako bi zaradili. Možda će zaraditi, a možda neće. Ako zarade možda će se tom zaradom okoristiti, a možda neće. Ako se budu okoristili zaradom ona će ubrzo nestati, a ako potraje malo duže, pa i oni sami neće vječno trajati.
"Podaj dunjaluk,
I zaradit ćeš oprost.
Zar putovanje u njemu
ne vodi preseljenju?
Dunjaluk je obmana,
pruža ti okrilje,
a nagovještava iščeznuće."
Dunjaluk trguje i Ahiret trguje. Dunjalučku sezonu očekuju ljudi kako bi zaradili i također ahiretsku sezonu očekuju kako bi zaradili. Ali te zarade nisu iste. Ahiretska zarada je oprost od Gospodara i bašče ispod kojih će rijeke teći. Trgovci Ahireta su oni ljudi koje je Allah opisao riječima:
"Ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni." Ramazan dolazi svake godine kao šansa muslimanima da bi uvećali dobra djela i smanjili uzroke posrtaja i deficita. Vrata dobra i dženneta su otvorena. Vrata džehennema su zatvorena i šejtani su vezani, a to je indikacija da prilike činjenja dobra su mnogostruke, a prilike činjenja zla veoma ograničene. Blago onom ko iskoristi ovu priliku. U sahihima se navodi da je Poslanik a.s., rekao: "Kada dođe Ramazan otvore se vrata dženneta zatvore se vrata džehennema, a šejtani se vezuju." U nekim hadisima se navodi još sljedeće: "O ti koji si sklon dobru, priđi. O ti koji si sklon zlu odbij." O ti koji si sklon dobru priđi, jer je prilika ispred tebe. Dosta ti je što si jedanaest mjeseci bio ravnodušan prema Allahu. O ti koji tragaš za dobrom, znaj da se dobra djela udvostručavaju. Vrata su otvorena. Stavi ruku na Allahovu Ruku. O ti koji tragaš za dobrom, priđi Allahu lijepim postom, klanjanjem i zumiranoj poslušnosti. Ispravan post je kada tvoj stomak i strasti sputaš. I ne samo to, već moraš sputati i tvoj jezik, jer on može pokvariti post. I tvoje oči, uši i udove. Oči mogu pokvariti post gledanjem harama. Jezik može pokvariti post govorom neistine, ogovaranjem, prostaklukom i brbljanjem. Uši kvare post slušanjem bezvrijednih pjesama i slušanjem bezobrazluka. Ne moraš postiti samo stomakom i sputavanjem strasti, ako čitav možeš uticati na post. Postit ćeš uzdržavanjem od onoga što je Allah dozvolio od hrane i pića, a pokvarit ćeš post onim što je Allah od grijehova zabranio. Sahih hadis navodi sljedeće: "Ko se ne prođe lažnog govora i postupka po njemu, onda Allahu nije potrebno da on ostavlja svoju hranu i piće." Dakle, uzrok tome je neislamski odgoj i neudaljavanje od griješenja. Post je Džennet. On je štit od griješenja i posrtaja na dunjaluku i vatre na Ahiretu, isto kao što neko od vas ima štit u borbi, pa kada neko od vas posti, neka se ne svađa, i neka ne viče. Ako ga neko vrijeđa, ili hoće sa njim da se tuče, neka kaže: ja postim, ja postim. Neka ne vraća uvredu za uvredom, već neka uvredu uzvrati dobrim djelom. Neka se prisjeti da je on u ibadetu i da ne treba nikoga vrijeđati, ili napastovati. Neka srcem i jezikom kaže prvo sebi, a zatim onom koji ga vrijeđa i napada: ja postim, ja postim. Postač treba biti staložen i vaspitan. Mora sačuvati svoj jezik, isto kao što čuva uši i oči, i kao što čuva sve organe tijela. "Mnogo postača od svojeg posta nemaju ništa drugo do gladovanja." Dakle, i pored toga što postači sebe umaraju i što se trude i stomak prazne mnogi od njih neće imati drugu nagradu do gladovanja. Učenjaci selefa poput Aiše, r.a., Evzai Zahirije i mnogih drugih, su mišljenja da ogovaranje, laž i svi grijehovi kvare post. Ko uradi nešto od navedenog mora napostiti dan za dan. Ostali ashabi i većina učenjaka kažu da navedeni prijestupi ne kvare post, već umanjuju nagradu i sevape postača kod Allaha. A zar je to malecno?! Zar je malecno da ogladniš, ožedniš i sebe iscrpiš, a da ti to ne bude kod Allaha primljeno, već da iziđeš taj dan iz posta praznih ruku i srca. Čuvaj tvoju dušu, jezik, uši, oči, ruke, noge i sve djelove tijela, kako ne bi dotakao ili učinio haram. Nastoji da se očistiš u ovom časnom mjesecu, jer je on mjesec čišćenja. Allah nam pruža priliku za prilikom da bi se očistili. Allah nas je stvorio od zemlje i u nas usadio dušu. U nama je tajna riječi Allaha, dž.š.:
فَإِذَا سَوَّيْتُهُ وَنَفَخْتُ فِيهِ مِنْ رُوحِي فَقَعُوا لَهُ سَاجِدِينَ (٢٩)
"I kad mu dam lik i u nju udahnem dušu, vi mu se poklonite!" (El-Hidžr: 29).
Katkada u čovjeku prevlada tjelesna strana, pa čovjek zaželi dunjaluk i za njega se prilijepi, a ponekad prevlada duhovna strana, pa se uzdigne čak i do nivoa meleka. Allah nam je propisao post kako bi se uzdigli do tog nivoa. Kako bi u nama narastao božanski i nebeski stadij iznad onog zemljanog i blatnjavog. Čovjek nije samo tjelesno biće, već je spoj između tijela i duha. Zapravo njegova suština je duh, a tijelo mu je forma. Zato mu nije dozvoljeno živjeti samo za njegovo tijelo i tjelesnu građu, a da pri tom zapostavi svoju dušu koja ga ispunjava.
"O slugo tijela,
Koliko hrliš za uslugom tijela,
Zar zaradu u gubitku tražiš?
Okreni se duši,
upotpuni njene vrline,
Jer si s dušom,
A ne s tijelom,
čovjek."
Allah je propisao post da bi se čovjek njime uzdigao i da bi uzdigao svoju dušu i spiritualnost; da bi potom u istinu bio čovjek. Čovjek nekada živi slično životinjama, ili možda slično šejtanu, a Ramazan je šansa da se okrijepi i uzdigne do dalekih ružičastih horizonata. Muslimanu, ovo ti je šansa. Post te približava k Allahu, dž.š., jer si sebi zabranio ono što si ranije uobičavao raditi i to samo radi Allaha i ni zbog čega drugog.
Ko ti je izmijenio način života?
Jeo si ujutro, na podne, pa si taj raspored izmijenio. Promijenio si vlastite navike. Šta te je navelo na to? Navelo te je samo obožavanje Allaha, dž.š. Zbog toga se u hadisu veli: "Sve aktivnosti čovjeka su njegove, osim post. Post je Moj i Ja za njega nagrađujem. Postač zbog Mene ostavlja hranu, piće užitke, ženu..." Zato Allah taj ibadet pripisuje Sebi. Čovjek musliman se u mjesecu Ramazanu čisti i uzdiže. Allah nam je dao dnevnu priliku za čišćenjem uz petodnevne namaze: "Kada bi pored vaših vrata protjecala rijeka u kojoj bi se pet puta dnevno kupali, da li bi na vama bilo nečistoće? Upitao je Poslanik, s.a.v.s., svoje ashabe, a oni mu na to odgovoriše: Ne bi ostalo ni malo. Tako je sa pet dnevnih namaza. Njima Allaha briše vaše grijehe." Reče Božiji Poslanik, s.a.v.s. To je dnevni hamam u kojem se čovjek pet puta čisti od nečistoće svojih grijehova i posrtaja. To je dakle dnevna šansa nakon koje dolazi nedjeljna u petku, a zatim mjesečna u Ramazanu u kome se klanja i posti. U pouzdano tačnom hadisu se navodi: "Ko posti Ramazan vjerujući i nadajući se nagradi, oprošteni su mu (mali) grijesi koje je do tad počinio." Ovo znači da se veliki grijesi opraštaju uz iskreno pokajanje. U sahih hadisu se veli: " Pet dnevnih namaza, džuma do džume, Ramazan do Ramazana brišu grijehe ako se budu izbjegavali oni veliki grijesi." Post i klanjanje te vode k Allahovom oprostu. Ako želiš da iziđeš iz ovog mjeseca oproštenih grijeha onda trebaš ispravno postiti i klanjati. Dakle, moraš postiti i klnanjati kao oni vjernici koji se nadaju Allahovoj nagradi. Stoga, teško onima koji ne razlikuju Ramazan od ostalih mjeseci. To su oni koji nose muslimanska imena i žive među nama, a vrijeđaju svetost ovog mjeseca. Da li je dopušteno da se tako nešto događa u muslimanskom društvu? Nije, tako mi Allaha! Oni su ili teški grješnici, ili otpadnici do vjere, da nas Allah toga sačuva. Ko ismijava svetost ovog mjeseca i negira obaveznost posta, on je nevjernik i mora se rastati od svoje žene i djece. Mora se obznaniti da je on otpadnik od islama. Onaj koji priznaje svetost i obaveznost ovog mjeseca, ali izjavi da je svojim nepoštovanjem posta grješnik, onda je on grješnik, a nije nevjernik. Muslimani su ranije postili i svoju bi djecu navikavali na post. Za vrijeme dana bi ih zavitlavali sa vunenim igrama sve dok ne bi došao iftar. Dakle, musliman mora navikavati svoju djecu kako bi bili spremni za ovaj ibadet.
"Naše dijete odraste sa onim navikama na koje ih otac poduči."
Ako je dijete izdržljivo, ono se mora navikavati na post još od sedme godine, a od desete se može, ako treba i na to udarcem prisiliti, odnosno zaplašiti. Ono može dan postiti, a dan mrsiti, kako bi kasnije bilo spremno da isposti cijeli mjesec. Dobro je navika i zlo je navika. Lijepo pjesnik veli:
"U djetinjstvu koriste vaspitne mjere, a u mladosti ne."
Allah nam je naredio post u vrijeme jednog mjeseca. Neki književnici vele: Zahvalite Allahu jer postoji prvi i drugi Rebi' (rebiu-l-ula, rebiu-l-uhra), kao i prvi i drugi Džumad (džumade-l-ula, džumade-l-uhra), ali je samo jedan Ramazan. Ne postoji prvi i drugi mjesec Ramazan, već samo jedan. On je jedan od dvanaest mjeseci u kome nam Allah, dž.š., traži sustezanje u vremenu od izlaska, pa do zalaska sunca. Allah nas je darivao velikim blagoslovom što živimo u ovom podneblju, jer se ovdje posti malo sahata. Postoje područja u sjevernoj Evropi, Kanadi i Americi gdje se posti po 20 sahata. Pitaju me ljudi šta da čine, jer je vremenska distanca puno velika. Mi postimo vrlo mali broj časova koje može svaki čovjek sa malo odlučnosti i snage ispostiti. Povrh toga, Allah je čovjeku olakšao da se može iftariti u raznim prinudnim situacijama kao što su teška bolest, putovanje, oronulost, teški radovi koji se ne mogu adekvatno izvršavati uz post. Uslov ovoga je da se ti dani naposte kada čovjek nađe pogodnu priliku. Tako mi Allaha, mi smo imali prilika da vidimo ljude u selima i periferijama grada koji rade zidarske poslove i teške radove, ali i pored toga i velike ljetne žege su postili. To je vjernička odlučnost. Mnogo studenata me pita o postu u vrijeme ili neposredno prije ispita. Ne znaju šta da čine. Ja im kažem da svaki musliman treba zanijetiti post i da za to bude odlučan i spreman. Mora sebe ispitati da li može nastaviti s postom ili ne, pa ako primijeti da ne može naučiti, shvatiti, ili uraditi ispit kako treba, onda mu pripada olakšica (rukhsa) u iftarenju. Kada bude sposoban za post mora protekle dane napostiti. A onaj koji nanijeti da iftari bez prethodnog pokušaja da posti, pa odakle zna da ne može izdržati post?! Postoje ljudi koji mogu izmijeniti način života. Puno ljudi ne prespava noći Ramazana, pa tako može i student da tokom noći uči, a da danju spava bez prestanka, osim za vrijeme namaza u kojem mora ustati. Ko može tako postupiti, onda mu je situacija olakšana. Važna je odlučnost posta i to onog posta kakvog ga je Allah propisao. Musliman mora postiti od zore pa do zalaska sunca, a kad nastupi iftar on mora požuriti sa iftarom, jer Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Ljudi će biti u dobru sve dok budu požurivali sa iftarom." Požurivanje sa iftarom i kašnjenje sa sehurom je bila uputa Poslanika, s.a.v.s., i ashaba. Vjerovjesnik, a.s., veli: "Nama vjerovjesnicima je naređeno da požurujemo sa iftarom i da odlažemo sehur i da poredamo saffove u namazu s desna na lijevo." Prenosi se od Amra Ibn Hurejba i Umera ibn Mejmuna da su rekli: "Poslanik je bio najbrži u iftaru, a najsporiji u sehuru." Sunnet je požuriti sa iftarom i odlagati sehur do pred zoru. Ne postoji u šerijatu period predostrožnosti, odnosno apstinencije, već je to pretjerivanje u vjeri koje islam odbacuje. Poslanik, s.a.v.s., je zabranio post u sumnjivom danu (jewmuš-šek), odnosno 29. ša'ban. Poslanik, s.a.v.s., je zabranio u ovom danu post, osim u slučaju da vjernik inače posti četvrtkom pa da se kojim slučajem to potrefi na 29. ša'ban, neposredno prije Ramazana.
Zašto je Poslanik, s.a.v.s., zabranio da se u taj dan posti?
Zato da ne bi ljudi pretjerivali u vjeri i da se ne bi nakon određenog perioda takva praksa ustalila u cijelom ummetu. Islam je olakšica, a šerijat je čist i tolerantan. U ajetu o postu se veli: "Dozvoljava vam se da se u njima dok traje post sastajete sa svojim ženama; one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća.
شَهْرُ رَمَضَانَ الَّذِي أُنْزِلَ فِيهِ الْقُرْآنُ هُدًى لِلنَّاسِ وَبَيِّنَاتٍ مِنَ الْهُدَى وَالْفُرْقَانِ فَمَنْ شَهِدَ مِنْكُمُ الشَّهْرَ فَلْيَصُمْهُ وَمَنْ كَانَ مَرِيضًا أَوْ عَلَى سَفَرٍ فَعِدَّةٌ مِنْ أَيَّامٍ أُخَرَ يُرِيدُ اللَّهُ بِكُمُ الْيُسْرَ وَلا يُرِيدُ بِكُمُ الْعُسْرَ وَلِتُكْمِلُوا الْعِدَّةَ وَلِتُكَبِّرُوا اللَّهَ عَلَى مَا هَدَاكُمْ وَلَعَلَّكُمْ تَشْكُرُونَ (١٨٥)
"Allah zna da vam je bilo taško, pa je prihvatio pokajanje vaše i oprostio vam. Zato se sada sastajte sa njima u želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio" (El-Bekare: 185)".
Dužnost nam je ispravno postiti i ibadet činiti. "Ko posti Ramazan, vjerujući i nadajući se nagradi oprošteni su mu (mali) grijesi koje je do tada počinio." Znači ako klanja kao što klanjaju vjernici koji se nadaju milosti. Nisu u pitanju rekati koje čovjek obavlja bez skrušenosti i smirenosti, jer je spokoj rukn namaza. Želimo od insana da živi sa Allahovom Knjigom i u njenom okrilju., jer je Ramazan mjesec Kur'ana. Čovjek treba učiti iz Kur'ana ono što može, jer za svaki proučeni harf ima desetostruku nagradu. On treba slušati učenje Kur'ana, a da li ima slađeg namaza od teravije kojeg čovjek izvršava družeći se sa Kur'anom. Ne mislim na namaze (teravije) koje gledamo u mesdžidma u kojima nema skrušenosti srca, niti zarađivanja Allahove milosti, niti učvršćivanja volje. Takvi namazi se klanjaju od strane onih klanjača kod kojih se stiče utisak kao da ih neko šiba bičem po leđima. Ne mislim na takve namaze, već na one skrušene i spokojne.
Želimo da nam Ramazan bude mjesec za Allaha, dž.š., iz kojeg će čovjek izići sa udjelom oproštenih grijehova i podarenom milošću i izbavljenjem iz vatre. Želimo biti od onih koje je Allah izbavio iz vatre, a On svake noći daruje izbavljenje iz nje. To je draga braćo, vrijednost mjeseca Ramazana. Mjesec kojeg nam je podario Allah da bi se u njemu očistili od ružnih radnji, a uvećali dobra djela i time uvećali kredit kod Allaha, dž.š. Ljudi, nastoje uvećati kredite u bankama i štedionicama, a koliko god to pokušavali, na sudnjem Danu to neće biti uz njih:
يَوْمَ لا يَنْفَعُ مَالٌ وَلا بَنُونَ (٨٨)إِلا مَنْ أَتَى اللَّهَ بِقَلْبٍ سَلِيمٍ (٨٩)
"Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti". (Eš-Šu'ara: 88-89).
Nema ništa loše da čovjek uvećava svoj kredit, ako ga je zaradio na halal način, a uz to ne žali da ga potroši na vadžibe, ali najvažnije od svega toga je kredit koji će biti u opticaju na Dan kada neće druge valute, osim dobrih i loših djela koristiti.
Nastojite draga braćo, da vaš kredit bude vrijedan kod Allaha, dž.š. Budite odlučni da, dok smo još na početku mjeseca, Ramazan bude namijenjen samo za Allaha, dž.š., za činjenje dobrih djela, posta i klanjanja, i za žrtvovanje na Allahovom putu. Udijelite zekat. Izvršite svoje obaveze. Ko je dužan neka vrati dug, jer će čovjek na sudnjem Danu biti pitan za dug, a neće mu pomoći namaz, post, hadž, niti umra. Nalazimo se u teškim vremenima u kojima nas muke spopadaju sa svih strana i narodi nad nama vrebaju kao što lešinari vrebaju oko svoje žrtve. Oni su međusobno nesložni, ali kad smo mi u pitanju, onda su složni:
وَالَّذِينَ كَفَرُوا بَعْضُهُمْ أَوْلِيَاءُ بَعْضٍ إِلا تَفْعَلُوهُ تَكُنْ فِتْنَةٌ فِي الأرْضِ وَفَسَادٌ كَبِيرٌ (٧٣)
"Nevjernici jedni druge nasljeđuju. Ne postupite li tako, nastat će smutnja na Zemlji i nered veliki". (El-Enfal: 73).
Draga braćo, jedini izlaz iz situacije u kojoj se nalazimo jeste da kucanjem na Njegova vrata, pokajnički puni strahopoštovanja i nadajući se milosti okrenemo se iskrenom povratku Allahu, dž.š. Ove molbe su intervali tog povratka. Ovo su dani pokajanja i utočišta, pa recimo svi ono što su naš otac Adem i majka Hava rekli:
قَالا رَبَّنَا ظَلَمْنَا أَنْفُسَنَا وَإِنْ لَمْ تَغْفِرْ لَنَا وَتَرْحَمْنَا لَنَكُونَنَّ مِنَ الْخَاسِرِينَ )٢٣(
"Gospodaru naš", - rekoše oni - "sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni" (El-Ea'raf: 23).
Nema ništa prečeg od povratka Allahu, dž.š., u ovom mjesecu skrušenog srca i podignutih ruku, moleći Mu se da nas izbavi iz onog u čemu se nalazimo; moleći Mu se da otkloni od nas brigu i riješi probleme. Najpreče je da molimo Allaha. Postaču se dova u vrijeme iftara ne odbija. To se navodi u hadisu Poslanika, a.s.: "Postaču neće biti odbijena ni jedna dova koju uputi Allahu prilikom iftara." U drugom hadisu se veli: "Trojici se dova ne odbija: postaču kada iftari u drugom rivajetu se navodi onome koje je učinjena nepravda , njegovu dovu Allah drži iznad oblaka i vrata nebeska se otvaraju", a Allah veli: "Tako mi Moje veličine i silnosti, pomoći ću te pa makar i kasnije." Ima li nešto preče da, kada dođe noć sa ove strane a ode dan sa one, i kada sunce zađe i suton se spusti, da u to vrijeme iftara podignemo ruke i zamolimo Allaha za nas, našu porodicu i sve muslimane u cijelom svijetu da nam podari milost i oprost, i da zbog potlačenih i mučenih mudžahida zamolimo Allaha, da im podari pobjedu i spas, govoreći: Nestalo je žeđi. Žile su se natopile i nagrada je, ako Bog da, utvrđena.
Draga braćo, ovo kažem i molim Allaha, dž.š., da meni i vama oprosti. Molite Ga za oprost da bi vam oprostio. Molite Ga odazvat će vam se.
Džemo ef. Redžematović