Promo banner

A+ A A-

Ramazan - mjesec takvaluka

ramadan-3O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili[1]"(Beqare 183)

Malo je privilegiranih sljedbenika određenih vjerskih i religijskih učenja u svijetu kao što su to sljedbenici islama tokom mjeseca Ramazana. Malo je onih kojima je Bog dao takvu priliku da se kroz mjesec dana ekstremnog fizičkog, psihičkog i mentalnog posta pročiste, očiste i vrate na ispravnu stazu. Mjesec Ramazan je suštinski i totalno različit od ostalih mjeseci u godini. Obredi u njemu, atmosfera, emocije, energija, raspoloženje i razmišljanja su potpuno drugačije prirode. Ne samo da na ulicama ne viđamo veliki broj onih koji konzumiraju hranu ili koji se odaju razvratnim poslovima već osjećamo neku vrstu puhanja duhovnih vjetrova, koji nam olakšavaju post, čine nas smirenim i donose radost u naša srca. Zaista će svi, pa i oni koji ne poste i koji nisu uopće muslimani, ustvrditi da mjesec Ramazan ima nešto što drugi mjeseci nemaju. Neka istraživanja su ustvrdila da je daleko manji broj krivičnih djela tokom Ramazana u odnosu na druge mjesece u godini. S druge strane, uveliko je primjetno dobročinstvo, gostoprimstvo, altruizam i svaka druga vrsta pozitivnih ljudskih vrijednosti tokom tog mjeseca. U to vrijeme susrećemo neke prijatelje i rođake koje nismo susretali tokom cijele godine. Na iftare pozivamo veliki broj ljudi, koje inače nikada ne bismo pozvali jer nam to u konačnici predstavlja velike materijalne izdatke. Klanjamo dugotrajne Teravih namaze koji nam se nekako čine lakšim od klanjanja sabaha tokom ostalih mjeseci. Ustajemo na sehur kao da je to pola dana. Ljudi su nekako topliji, djeca veselija, zrak svježiji, životinje pitomije, rijeke pitkije, hrana slađa... Sve je nekako drugačije... Sve je bolje i ljepše...

Zašto tako? Zbog čega mjesec Ramazan? Koja je njegova svrha i šta je njegova filozofija? Da li je on uistinu drugačiji od drugih i čini li nas drugačijim ili nam se to pričinjava?

Činjenica je da pripadnici svih religija i vjera imaju neku vrstu posta a činjenica je i to da čak i savremena medicina preporučuje post. O tome nećemo govoriti. Nećemo se osvrtati na fizičke, mentalne i slične dimenzije i koristi posta, jer to mu i nije baš svrha. Bog ukazuje na važnost posta i sasvim jasno govori o obavezama vezanim za njega al' suštinu posta izriče u poznatom ajetu: „O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili"(Beqare 183)

Da bismo razumjeli svrhu, suštinu i filozofiju posta moramo razumjeti značenje gore citiranog ajeta. Naime riječ takva ili takvaluk, koja se u gore citiranom ajetu navodi kao svrha i cilj propisivanja posta u Ramazanu se u Kur'anu pojavljuje u različitim formama i prevodi na različite načine. U Kur'anu se ova riječ i njene izvedenice uglavnom prevode kao bojazan, strah, strah od Boga, čuvanje od kazne, pobožnost, klonjenje od grijeha, čestitost[2]... Međutim, takvaluk se u našem jeziku uobičajeno prevodi kao pobožnost ili kao bogobojaznost. Prijevod je dobar  ali nije baš moguće razumjeti šta se podrazumijeva pod pobožnošću odnosno pod bogobojaznošću.

Da li pobožnost znači ispunjavanje svih islamskih dužnosti i usvajanje imanskih šarta odnosno da li tome treba pridodati lijep ahlak, edeb, upražnjavanje nafila, zikra odnosno šta takvaluk doista znači? U uobičajenom žargonu pobožna osoba je ona osoba koja vjeruje u svih šest imanskih i upražnjava svih pet islamskih šarta te pored toga ima lijepo ponašanje i još poneku pohvalnu osobinu. Pobude takvog ponašanja te osobe se nikada ne dovode u pitanje a nerijetko se dešava da su takve osobe pohlepne, zavidne, ohole, brzo se naljute, svađaju, prepiru, ponekad im iz usta izleti i koja psovka, potuku se za komadić zemlje i tome slično.

Drugo ukoliko je bogobojaznost precizniji prijevod onda o kakvom strahu i bojazni je riječ? Da li taj strah podrazumijeva konstantno razmišljanje o kazni koju nam je Bog pripremio, da li podrazumijeva neprekidno promišljanje o Božijoj moći, silini i kažnjavanju? Je li bogobojaznost svakodnevni strah od Božije kazne što implicira neprekidnu zabrinutost, traženje istigfara, činjenja tevbe i pojačavanje ibadeta? Ukoliko je takvaluk konstantan strah od Boga, koji nas podstiče na prekomjeran ibadet, zikir, zuhd, osamu i izolaciju kako ćemo onda izvršavati dužnosti prema drugim ljudima, okolini, državi, džematu .... ?

Treba napomenuti da takvaluk u različitim formama predstavlja srž Kur'ana i da je takvaluk ključ uspjeha kako na ovom tako i na onom svijetu. Takvaluk je put, metod i način realizacije robovanja Bogu zbog kojeg nas je stvorio[3]. Ako ibadet (robovanje) Bogu podrazumijeva konstantnu svijest o tome da je samo Bog naš Gospodar, Vlasnik, Vladar, Darovalac, Tvorac... i da svakog trena trebamo svojim razmišljanjem, ponašanjem i djelovanjem udovoljavati Njegovom zahtjevu da Mu robujemo onda takvaluk (bogobojaznost i pobožnost) podrazumijeva način održavanja te svijesti i samosvijesti, put realizacije tog ibadeta i metod ispunjavanja konstantnog robovanja. S obzirom da je Allah preko svog Poslanika a.s. predočio na koji način Mu trebamo robovati odnosno kako trebamo živjeti[4] On nas je pozvao da prakticiramo takvaluk koji će nam omogućiti realizaciju tog zadatka. Da bi nam to bilo jasnije navest ćemo par ajeta iz Kur'ana:

O vjernici, ako se budete Allaha bojali(takva), On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i preko ruž‍nih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. - A Allahova dobrote je neizmjerna (Anfal 29).

O sinovi Ademovi, kad vam između vas samih budu dolazili poslanici koji će vam propise Moje objašnjavati, - onda se oni koji se budu Allaha bojali(takva) i dobra djela činiti neće ničega bojati niti će bilo za čim tugovati" (A'raf 35).

I bojte se Allaha(takva), - Allah vas uči, i Allah sve zna."( Beqare 282)

„A ova Knjiga koju objavljujemo jeste blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite(takva) da bi vam se milost ukazala"( En'am 155).

A onome koji se Allaha boji(takva), On će izlaz naći i opskrbiće ga odakle se i ne nada"(Talaq 2-3)

Ovo je samo par ajeta koji govore o važnosti takvaluka kao i o njegovoj svrsi. Ukoliko malo bolje razmotrimo vidjet ćemo da u njima Allah obećava nagradu na ovom i na onom svijetu onima koji budu upražnjavali takvaluk i nudi im ono što se inače veoma teško postiže. Allah govori da će mutekijama (bogobojaznim) darovati znanje, sposobnost da razlučuju istinu od neistine, milost, spas, opskrbu odakle se i ne nadaju, postignuče onoga što žele.....

Šta je onda takvaluk i zašto ga Allah dž. š. povezuje sa Ramazanom? Neki od najmeritornijih klasičnih arapskih rječnika[5] riječ takva izvode iz korijena veqa-jeqi-viqajet u značenju čuvati nekoga ili čuvati se od nečega, bojati se za nešto, uzdržavati se zbog nečega, čuvati sebe ili nekoga drugog... upravo je u tom značenju poznati Kur'anski ajet[6] u kom nam Bog naređuje da čuvamo sebe i svoje porodice od džehennemske vatre. Ukratko riječi koje su izvedene iz ovog korijena uglavnom imaju značenje čuvanja od nečega na način da se izražava strah pri tome odnosno bojazan da se ne desi ono od čega se strahuje[7]. Islamski učenjaci u skladu sa ajetima i hadisima takvaluk tumače kao čuvanje od grijeha, bojazan da se ne bi, ne daj Bože, počinio neki grijeh koji bi izazvao Božiju srdžbu. To nije strah i bojazan od Boga i Njegove kazne(mada se to samo po sebi podrazumijeva) već strah od činjenja grijeha, približavanja istima i eventualne mogućnosti da se to desi. Oni koji se boje Boga radi njegove kazne ne mogu biti iskreni i ne mogu biti na stepenu mutekkija, jer izvršavaju ibadete i obrede zbog straha od kazne i možda ukoliko kazne ne bi bilo oni ih ne bi ni izvršavali. Međutim, u svim gore navedenim kur'anskim ajetima strah od Allaha odnosno takvaluk podrazumijeva takvo ponašanje koje rezultira posebnim Božijim nagradama. Tu nije riječ samo o zaštiti od džehennemske vatre ili kazne na drugom svijetu. Iz ovih i mnogih drugih ajeta može se zaključiti da muttekija ne strahuje od samog Allaha, bojeći se Njegove kazne i strahujući od Njegove siline, već podrazumijeva strah od onoga što Allah zabranjuje i bojazan od Allahove srdžbe u smislu izostanka Božijeg zadovoljstva. Naravno, takvaluk kao iman, širk, kufr i druga ljudska duhovna stanja ima različite stepene. Razumljivo je da nije na istom stepenu osoba koja se čuva činjenja velikih grijeha (blud, alkoholizam, ubistvo...) i osoba koja izbjegava činiti male grijehe (tračanje, laž, pušenja, ružna govora...) i osoba koja pazi na svoje ponašanje, govor i misli kako ne bi izazvala Božije nezadovoljstvo. S tim u vezi takvaluk se kreće od nivoa islama preko stupnja imana do stepena ihsana. Poznat je hadis u kom se navodi da je Džebrail u liku mladića došao iz pustinje pred Božijeg poslanika a.s., koji je bio sa svojim ashabima. Tom prilikom mu je postavio tri pitanja i to o islamu, imanu i ihsanu. Poslanik mu je na prva dva odgovorio kao što bismo to i mi učinili a na pitanje šta je ihsan rekao je: „To je da robuješ Allahu(činiš ibadet)[8] kao da ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš On vidi tebe". Na ovaj hadis se može nadovezati predaja koja je vezana za hazreti Fatimu. Naime, u kuću Božijeg poslanika je ušao neki slijepac a Fatima je hitro nabacila hidžab[9]. Na pitanje zašto je to učinila kad je on ne može vidjeti rekla je: „Ako on ne vidi mene ja vidim njega".

Iz izloženog se može zaključiti da je takvaluk način na koji mi vršimo ibadet (robovanje Bogu) a ibadet je kompletan naš život. Na temelju toga ni jedan segment svoga života i ni jednu aktivnost ne smijemo vršiti onako kako je nama volja već onako kako to Bog želi i kako će On biti zadovojan. Koliko ćemo to mi biti u stanju izvršiti i u kojoj mjeri ovisi o takvaluku. Nekada ćemo se zadovoljiti samo izvršavanjem pet temeljnih obreda i potvrđivanjem šest imanskih uvjeta a nekad opet pazit ćemo i na detalje kao što su kojom nogom ulazimo u džamiju, kojom rukom čistimo usta, na koju stranu liježemo, kako sjedamo za sofru itd. Ukoliko navedene stvari, kako u prvom tako i u drugom slučaju, izvršavamo formalno onda je to znak izostanka takvaluka i to će nam biti uzrok kazne a ne nagrade. Zbog toga Uzvišeni u Plemenitoj Knjizi za takve kaže da njihov namaz i molitva ne samo da neće biti primljeni i da će im kao crna krpa biti bačeni u lice već će zbog toga biti i kaženjeni[10]. Takvi molitvu obavljaju formalno ali nisu svjesni njenog značaja, funkcije i uloge u njihovim životima. Oni ne obavljaju namaz radi Božijeg zadovoljstva i radi čuvanja od grijeha [11] već zbog raznoraznih razloga kao što su strah od smrti, strah od ljudi, navika, običaj, pretvaranje.....

Namaz muttekije i munafika se mnogo razlikuje a i namazi običnih ljudi se takođe međusobno razlikuju. U zavisnosti od prisutnosti u namazu odnosno takvaluka ovisi u kojoj mjeri će nečiji namaz biti primljen pa tako Božiji poslanik kaže da će nekome biti primljen samo dio namaza i to onaj u kom je bio svjestan i prisutan odnosno obavljao ga je „kao da gleda Uzvišenog Boga".

Stoga da pokušamo odgovori na pitanje kakva je veza između mjeseca Ramazana i takvaluka odnosno zašto je Uzvišeni rekao da je post propisan da bismo se grijeha klonili(postali mutekkije ili činili djela iz takvaluka)?

Ukoliko takvaluk podrazumijeva strogo i striktno čuvanje od činjenja svih grijeha pa i najmanjih kao i pomisli na njih na način konstantne svijesti o Božijoj nazočnosti onda mjesec Ramazan označava upravo realizaciju istoga. Islamski učenjaci poput Gazalija, Ibn Arebija i drugih post klasificiraju kao post običnih ljudi (saumul avvam), post odabranih (saumul havas) i post najodabranijih (saumu ahassil havass). Post običnih ljudi je uzdržavanje od jela, pića i tjelesnih uživanja dok post odabranika podrazumijeva pored toga ustezanje od gledanja, slušanja ili bilo kojim čulom posmatranja nečega što je pokuđeno i treće post najodabranijih je okretanja od svega drugog izuzev od Boga.

Na prvom stepenu čovjek se zbog Boga (takvaluka prema Bogu) uzdržava udovoljavanja onim organima koji su najviše zaslužni za nepokornost Bogu i zbog kojih će najveći broj ljudi otići u vatru[12]. Takvo što ne iziskuje visok stepen imana i takvaluka i postoji mogućnost da neko posti na ovaj način zbog drugih razloga a najmanje zbog Boga. Na ovom stepenu je dovoljna samo površna i trenutna svijest o Bogu odnosno motivacija ove vrste posta je uglavnom strah od Božije kazne i džehennema. S obzirom da kod ovakve vrste posta postoji mogućnost uplitanja drugih pobuda, šejtanskih vesvesa i rijaluka i da je to slučaj kod mnogih Božiji Poslanik je rekao: „Ima postača koji od posta neće imati ništa drugo osim gladovanja". Međutim, oni koji iskreno i u potpunosti izvrše post na ovaj način biti će za to nagrađeni i smatraju se postačima.

Na drugom stepenu postač posti svim svojim fizičkim organima i čulima tako da onemogućava očima, ušima, dodiru, opipu i okusu, rukama, nogama isl. da čine ono što inače čine i da rade ono čime Bog nije zadovoljan. On se uzdržava ružna govora, laži, ogovaranja, tračanja i drugih stvari koje slabe i krnje ibadete. Ovo je viši stupanj takvaluka i ihsana i zahtijeva veću i permanentniju svijest o Božijem prisustvu, jer ako nam je za post polnog i aperitivnog organa potrebna povremena svijest kada se suočimo sa hranom ili osobom suprotnog pola za post svih čula i tjelesnih organa potrebna nam je veća pažnja, obazrivost i čuvanje, jer smo konstantno izloženi vanjskim poticajima i unutarnjim nagonima.

Treći stupanj pripada postačima koji ni jednog trenutka ne dozvoljavaju da ih opovrgne gaflet (nemar), nisjan (zaborav) i kibur (samoumišljenost) te da tako zaborave na Boga. Za njih više jedenje, pijenje, tjelesno uživanje, gledanje, slušanje ili na bilo koji način uživanje u dozvoljenim dunjalučkim ljepotama i blagodatima ne predstavlja samo sredstvo ispunjavanja zahtjeva koje od njih traži njihov Gospodar već i najmanji izostanak kontinuirane svijesti o Božijem prisustvu i nazočnosti („Kao da ga vidiš") predstavlja griješenje i izostanak straha od Boga (takvaluka). Ovdje ne možemo govoriti o strahu ili bojazni od Boga u njegovom uobičajenom značenju, jer onaj koji se nalazi na ovom stepenu to ne čini zbog straha, a i Bog to ne traži od njega. Sasvim je jasno šta Bog od nas traži i za šta će nas kažnjavati pa tako nema razloga podvrgavati se ovakvoj vrsti posta ukoliko je u pitanju strah. Ovdje je riječ o ljubavi. Ljubavi prema Bogu odnosno „Onome koji kaže da je post Njegov i da će za njega posebno nagrađivati". Samo onaj koji je zaljubljen u neku osobu dobro pazi da ne bi nešto uradio, rekao ili pomislio bilo što bi rasrdilo njegovu voljenu osobu i uzrokovalo da mu okrene leđa. Stoga je post ispit našeg odnosa prema Bogu a takvaluk je put, metod i način izgradnje ispravnog odnosa prema Njemu. Mjesec Ramazan je mjesec kada mi testiramo svoje tijelo, organe, čula i misli i usmjeravamo ih prema Bogu odvraćajući ih od svega drugog osim Uzvišenog. Mjesec Ramazan je stoga propisan kako bismo postigli takvaluk. To je najbolja prilika da postignemo i ojačamo takvaluk, jer kao što smo rekli takvaluk podrazumijeva čuvanje i permanentnu brigu da ne činimo grijehe ili bilo šta što izaziva Božiju srdžbu i to na način da to činimo kao da nas Bog posmatra. Kada se nalazimo ispred osobe do koje nam je stalo, koje se bojimo ili u čijem smo vlasištvu dobro pazimo kako ćemo sjedati, govoriti, kretati se i čak misliti. Zato je mjesec Ramazan najodabraniji mjesec, zato Bog posebno nagrađuje za post u ovom mjesecu i zato je ovaj mjesec mjesec takvaluka a s obzirom da takvaluk sobom nosi svako dobro, blagodati i nagrade, koje je Bog naveo u Kur'anu, onda se mi tokom tog mjeseca osjećamo posebno, onda su zrak, voda, ljudi, životinje i sve ostalo u njemu drugačiji...

Sedad Dizdarević

 


[1] -Da biste praktikovali takvaluk ili da biste bili mutekkije.

[2] -Vidi:Bekare 21, 63, 179, 183, 206, An'am 153, A'raf 65 i 171, Junus 31, Nahl 52, Mu'minu 23, 32 i 87, šuara 106, 124, 142, 161 i 177, Ahzab 1 i 37, Tevba 109, Hadž 32.......

[3] -Dž‍inove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju- Zarijat 56.

[4] -Uzvišeni Bog je u Kur'anu i hadisima precizno odredio kakav treba biti život jednog vjernika do u najtananije finese. Tako se jasno zna na koji način treba spavati, kako ulaziti ili izlaziti iz toaleta, kako saobračati sa ljudima, kako razmišljati, oblačiti se, na koja mjesta ići... Robovanje podrazumijeva realizaciju istog a suprotno tome je nepokornost. Naravno, ne treba uskogrudo shvatati ove Božije zapovijedi. Bog ne zapovijeda kakvu odječu treba nositi, koje boje, kakvog dezena, kroja, veličine i tome slično već daje okvire i granice koje nečija odječa ne bi smjela preći. Isti je slučaj i s ostalim stvarima.

[5] -Vidi: Lisanul arab -alame Džemaludina Muhammeda ibn Mukrima ibn Manzura, Kitabul ayn-Halila ibn Ahmeda, Qamusul muhit-Firuzabadija, Mufredatu alfazil Kur'an-Ragiba Isfahanija, El mundžidu arabi-Ma'luf Luis..

[6] -O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i sna‍žni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.-Tahrim 6.

[7] -Možda upravo zbog višeslojnosti i višeznačnosti ove riječi u Kur'anu i u islamskoj tradici naši klasični alimi nisu prevodili ovaj termin već su preuzeli tursku varijantu koja u biti predstavlja izvornu riječ sa manjim modifikacijama a to je takvaluk. U ovom tekstu ćemo i mi isto učiniti.

[8] -Zarijat 56

[9] -Supruge i kćeri Božijeg poslanika su nosile nikab ili zar koji im je prekrivao sve osim očiju.

[10] - A teško onima koji, kada molitvu obavljaju molitvu svoju kako treba ne izvršavaju-Ma'un 4-5.

[11] -Molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ruž‍no-Ankebut 45.

[12] -Božiji Poslanik je u jednom hadisu rekao: „Ko mi garantuje da će sačuvati svoj jezik i svoj polni organ ja mu garantujem džennet !". Naravno ovdje se misli na jezik a ne na stomak, koji se tokom Ramazana treba uzdržavati, međutim ovaj hadis možemo shvatiti i kao „čuvati usta" od harama bilo koje vrste. S druge strane, nemali je broj hadisa koji govore o pohlepi i gramzljivosti kao jednom od izvora ostalih grijeha. Takav je slučaj sa pohlepom Adema a.s.