Udaljavanje od Sarajeva pomaže neprijateljima našeg naroda
Buđenje nacionalne svijesti Bošnjaka je rezultiralo da se, u cilju afirmacije nacionalnih, kulturnih i vjerskih vrijednosti bošnjačkog naroda, i u Crnoj Gori osnuje Bošnjačka kulturna zajednica (BKZ). Naš sagovornik je predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice u Crnoj Gori Hazbija Kalač.
Razgovarala: Mersada Nuruddina Agović
Pitanje: Es selamu 'alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! Gospodine Kalač, šta nam možete kazati o osnivanju Bošnjačke kulturne zajednice (BKZ) u Crnoj Gori? O kakvoj se organizaciji radi? Kakva je bila potreba njenog osnivanja na ovim prostorima?
H. Kalač: Ve alejkumu selam uvažena sestro Nuruddina. U vašem pitanju već prepoznajem onu sestrinsku, muminsku strepnju. Čini se da iz ove, rekao bih više konstatacije nego pitanja, pokazujete dobro poznavanje potreba Bošnjaka u Crnoj Gori. Ako sam vas dobro razumio, želite otvoriti razgovor na dominantno pitanje slobode. Ona je, svakako, početno, ili pitanje svih pitanja. I eto, već smo na samoj definiciji kulture. Jer, šta je kultura ako ne sloboda ili osvajanje slobode? Pa šta bi sada bila Bošnjačka kulturna zajednica i šta joj je misija? To je zajednica koja se zalaže za oslobađanje Bošnjaka i na ovom ali i na širem prostoru gdje danas živi ovaj narod. Jer, za razliku od ostalih, susjednih naroda, mi Bošnjaci imamo "privilegiju" da stalno dokazujemo i sebi i drugima da je zemlja u kojoj živimo, naša zemlja i da mi druge nemamo. To stalno dokazivanje i samopotvrđivanje je borba očuvanja svog identiteta koji nam je ugrožen krajnje brutalnim nasrtajem da nam se otme sve, od imena do jezika, kulturnog nasljeđa, imovine i prava na imovinu stečenu kroz vremena.
Nemirenje sa postojećim stanjem
Pitanje: Prije nego se posvetimo pitanju slobode, ostanimo još malo na BKZ-u. Kao NVO, organizirani ste da djelujete u Crnoj Gori, a iz rečenog već nekako apstrahujete ovaj državni prostor?
H. Kalač: BKZ u Crnoj Gori, u njenom pravom smislu, i ne postoji ako ne apstrahuje državne granice. Jer mi polazimo od proste činjenice da je smisao našeg rada u povezivanju na nivou naroda. To se povezivanje, čini nam se, najuspješnije može realizirati kroz kulturne projekte i zato BKZ u Crnoj Gori, kao i BKZ u Srbiji i bošnjačke kulturne zajednice kojih je svuda gdje žive Bošnjaci, čine jednu cjelinu, ili treba da u budućnosti čine jednu cjelinu. BKZ je, kao takva, odgovor nemirenja sa stanjem u kojem se nalazi naš narod, a stanje je da je usitnjen, getoiziran, da se nastoji učiniti usamljenim, minornim, da se preplaši i osiromaši i da uz „dobronamjernu" sugestiju poput onih „ovo nije naša zemlja" polako podstiče na iseljavanje, „kako su to i naši preci činili" što je nečiji cilj koji se korak po korak realizira.
Pitanje: Sa kakvom organizacijom računate i na koje projekte mislite kada govorite o takvom obliku povezivanja i saradnje?
H. Kalač: Bošnjačka kulturna zajednica u Crnoj Gori, je, kao što rekoh, dio jednog „bića" organiziranog na širem prostoru. Statutarno gledano, u Crnoj Gori smo tek u početnoj, osnivačkoj fazi. Nijet nam je da oformimo organizacione oblike u svakom mjestu gdje ima Bošnjaka, od Ulcinja i Bara do Pljevalja. BKZ želi izgraditi i povezati različita društva i organizacije, neovisno o kakvim se oblicima u formalno pravnom smislu, radi. Prema našem Statutu, BKZ može osnivati institute, zavode, škole, galerije, muzejske zbirke, istraživačke centre, muzičke ansamble..., a sve u skladu s potrebama bošnjačke nacionalne kulture, i, naravno, u skladu sa zakonskim propisima kojim se reguliše konkretna oblast. Ono što je presudno u viziji naše organizacije je da svaki naš korak bude otvaranje prema širem prostoru kako bi smo iz tog šireg, nesputanog prostora koristili značajne razvojne potencijale. Poznato je da kultura ne poznaje granice. Ipak, ova činjenica u realnom svijetu nije posve tačna. Crna Gora je još uvijek jedan zatvoren, autističan prostor. Puno je tu strahova koji se razvijaju na razne načine, a sve u cilju da se cjelokupno društvo crnogorizuje i usmjeri prema jednom centru, Podgorici, i jednom, crnogorskom kulturnom obrascu. Priča o multientničnosti, multikukurtulanosti, multireligioznosti za sada je jedna velika laž kojom se samo pokrivaju asimilatorske namjere političke elite. U takvom političkom i kulturnom ambijentu kakva je Crna Gora danas, nije baš mudro otkrivati konkretne projekte pa ćemo ovaj dio priče ostaviti za neku buduću analizu ostvarenih rezultata.
Pitanje: Lično vjerujem da je kultura, taj esencijalni oblik ispoljavanja i zaštite identiteta, neodvojiva od vjerskog identiteta i vjerskih institucija. Koje su to relacije između BKZ i Islamskih institucija na koje, pretpostavljam, računate?
Islamska zajednica je stožerna nacionalna institucija
H. Kalač: Naša stožerna nacionalna institucija se upravo zove Islamska zajednica. Njeno sjedište je u Sarajevu i svako udaljavanje od tog centra pomaže neprijateljima našeg naroda da ostvare svoje ciljeve. Da dodam, Islamska zajednica u bilo kom njenom organizacionom obliku, kada se tiče nas Bošnjaka, mora biti okrenuta i duhovno ali i organizaciono prema Sarajevu jer samo tako obezbjeđuje jedinstvo naroda, onu stalnu potrebu jačanja kolektivne svijesti, što se u konačnom prevodi i na teren političkog jedinstva i političkog konsenzusa oko načina rješavanja najznačajnih pitanja. Bošnjaci u Crnoj Gori, imaju nemjerljivih političkih problema zbog institucionalne odvojenosti Islamske zajednice Crne Gore od Sarajeva. Ne želim ovdje ulaziti u razloge takvog stanja, niti tragati za krivcima, jer ih vjerovatno ima na obje strane, ali sam uvjeren da su svi naši politički problemi nejedinstva i političke „rasijanosti" generirani ovim problemom. Neko je očigledno jako dobro znao da odvajanje Islamske zajednice u Crnoj Gori od Rijaseta u Sarajevu, širom otvara vrata denacionalizaciji i pocrnogorčavanju Bošnjaka. E, sada, kada su posljedice vidljive, postavlja se pitanje koje su to snage da proces vrate u svoje prirodno korito. Ja vjerujem da je to još uvijek moguće, da Bošnjaci, posebno u sandžačkom dijelu Crne Gore, već taj problem dobro prepoznaju i da će to stanje nastojati preokrenuti, prvenstveno, budućom podrškom onim političkim snagama koje teže ispraviti ovakve anomalije.
Pitanje: Koje su to konkretne posljedice odvojenosti Islamske zajednice u Crnoj Gori od Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini?
H. Kalač: I Crna Gora i Srbija, pokušavaju svim silama odvojiti i Islamsku zajednicu i Bošnjake od našeg vjerskog i duhovnog centra, Sarajeva. Crna Gora je to u specifičnim okolnostima, čak i uz prećutnu naklonost Sarajeva, uspjela. Srbija pokušava, brutalno nasrćući na jedinu legitimnu Islamsku zajednicu koju predvodi muftija Zukorlić, i kao što znamo, za sada, hvala Bogu, ne uspijeva. Ovo pitanje je u političkoj ravni jedno od kompleksnijih pitanja i na njega se ne može tako lako odgovoriti. Ipak, šta god da je dovelo do ovakvog stanja podvojenosti, mi danas imamo veliku štetu. A u čemu? Pa evo nekoliko podataka. Bošnjački narod u Crnoj Gori, kao dio nekada jedinstvenog naroda na prostorima bivše Jugoslavije, jedini je ostao podijeljen na bar dvije nacionalne skupine. Čak se može reći, razbijen na nekoliko naroda jer se jedan, ne tako mali broj nacionalno „pridružio" većinskom crnogorskom narodu, jedan se identificirao kroz vjersko ime musliman, a veliki broj se nije ohrabrio nacionalno izjasniti već je ostao neopredijeljen. Polovina našeg naroda se na popisu sprovedenom ove godine izjasnilo da ne govori svoj, bosanski jezik već jezik većinskog hrišćanskog, crnogorskog ili srpskog naroda. Ovo su samo najsvježiji primjeri direktnih posljedica odvojenosti Bošnjaka Crne Gore i Islamske zajednice od Sarajeva kao svog vjerskog i duhovnog centra.
Sloboda Bošnjaka
Pitanje: Vratimo se još koji trenutak temi slobode. Imam osjećaj da sve što govorite odzvanja nekim skrivenim vapajem za slobodom. Jesmo li mi Bošnjaci zaista toliko neslobodan narod?
H. Kalač: Moj lični osjećaj o stanju našeg naroda je, nažalost, u tom smislu potvrdan. Bošnjaci su već duže od jednog stoljeća u stalnom iskušenju: ostati na svojoj zemlji, uz rizik fizičkog opstanka ili otići, u ne baš tako „bijeli svijet". Danas se, u nekim relativnim pokazateljima stanja nastoji dokazati da je stanje Bošnjaka u Crnoj Gori zavidno, jer smo eto ostali jedinstveni, za razliku od Bošnjaka u Srbiji, ali i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. To što smo podijeljeni u samom nacionalnom biću i što su nas pocijepali na nekoliko procentnih cjelina, gdje nijedna ne prelazi 10%, iako nas realno ima oko 15%, to se prosto ignoriše. To što nas je polovina naroda na popisu stanovništva „dobrovoljno" rekla da nam je maternji jezik crnogorski a ne bosanski, to je „slobodan" izbor svakog pojedinca. Što smo diskriminisani po svim pitanjima, od kulture, jezika, obrazovanja, informisanosti, zapošljavanja... što nam je naša imovina stvarana u sistemu društvenih preduzeća, uz državni blagoslov opljačkana ili uništena, što su na taj i slične načine sredine gdje Bošnjaci čine većinu, ekonomski osiromašene a istovremeno pomognute u razvoju nezakonitih djelatnosti, postale kriminalizovane i kao takve rezervisane za razne policijske akcije kada državi zatreba dokazivati „istrajnost" na putu u evroatlanske integracije... samo je mali dio sa dugačkog spiska dokaza naše neslobode.
Pitanje: Nadam se da će Bosnjačka kulturna zajednica u Crnoj Gori u potpunosti ostvariti svoju misiju i realizirati svoje projekte u cilju očuvanja bošnjačkog identiteta na ovim prostorima! Imate li za kraj ovog našeg razgovora neku poruku ili neizrečenu misao kojom biste upotpunili Vaše izlaganje?
H. Kalač: Bošnjačka kulturna zajednica u Crnoj Gori ima namjeru postati dijelom jedne šire kulturne asocijacije Bošnjaka koja svojim djelovanjem stvara uslove za osporavanje i poništavanje efekata sistemski osmišljenog i organiziranog usitnjavanja, kulturne i vjerske minorizacije, denacionalizacije i depopulacije, kulturne, nacionalne i vjerske asimilacije, te i podsticanja na raseljavanje bošnjačkog naroda sa svoje zemlje i iz svoje države, kako god se ona zvala Bosnom, Srbijom, Crnom Gorom...
I naravno, želim iskoristiti priliku i istaći da mi je ukazana posebna čast da razgovaram sa afirmisanom kulturnom djelatnicom, sestrom koja je na tako hrabar i dostojanstven način pokazala da se ne miri nametnutom logikom da je umjetnost rezervisana samo za žene produhovljene „slobodom" otkrivanja, a zabranjena za one pokrivene, da se ne miri nametnutim klišeima da se pod umjetnošću podrazumijeva osvajanje slobode, istovremeno svojim primjerom pokazujući da je umjetnost u biti korespondentna sa Božjim Planom, a da se prkošenjem Njemu samo narušava harmonija sa ljudskom zajednicom i prirodnim okruženjem, bez koje čovjek prestaje biti čovjek.
Na kraju želim iskoristiti priliku i poželjeti Bošnjacima ali i ostalim muslimanima da ovaj mubarek mjesec Ramazan dočekamo i ispratimo na način kako će Uzvišeni Gospodar, Allh dž.š. biti zadovoljan sa nama.
Ramazan mubarek olsun i da nas Allah dž.š. pomogne i podrži u Svojoj beskonačnoj milosti!