Promo banner

A+ A A-

Osnivanje BANU-a je povijesni potez

Piše: dr. Jure Zovko

Prije mjesec dana promovirana je u Europskom domu knjiga uglednoga akademika Vlatka Silobrčića HAZU za kakvu se zalažem koju je objavio nakladnik Rifin d.o.o. Nije nevažno pri tome istaknuti da je čelništvo HAZU-a zabranilo da se promocija održi u prostorijama Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti kako se time ne bi narušila aureola njihove svetosti. Silobrčićeva knjiga oslikava turobno i bijedno stanje hrvatske znanstvene institucije koja bi u svoje redove trebala birati najuglednije znanstvenike i umjetnike iz Republike Hrvatske i iz hrvatske dijaspore. Gospoda akademici očito nisu spremni niti sposobni dati svoj sud o duhu vremena i stanju stvari u kojima se trenutačno nalazi naše društvo. Postoji nepremostiv jaz, po uzoru na platonički dualizam svjetova, između Silobrčićeve ideje akademije za koju se zalaže i stvarne HAZU u kojoj on djeluje. U tom kontekstu on daje sustavan pregled „moralnih, etičkih i proceduralnih propusta" ustanove koja ove godine slavi 150. obljetnicu postojanja, a nažalost se pretvorila u najskuplji starački dom u Hrvatskoj, koji svake godina tereti državni proračun sa 70 milijuna kuna, pri čemu država godišnje izdaje za svakog redovitoga člana HAZU-a preko 400.000 kuna. Tu se neminovno i s punim pravom postavlja pitanje smisla i opravdanosti postajanja jedne takve institucije koja je u ovoj knjizi raskrinkana do same srži, razotkrivena do gola. U knjizi možemo, primjerice, pročitati da su prilikom zadnjeg izbora u razred za prirodne znanosti tajnim glasovanjem primljeni kandidati s najmanjim opusom međunarodnih radova. Da paradoks bude još veći, broj domaćih radova korespondira međunarodnim. Možemo također pročitati da akademik Ivo Padovan prilikom svoje kandidature za predsjednika HAZU-a u prosincu 1997. uopće nije priložio program rada akademije smatrajući „profanacijom" da se o tome javno govori i raspravlja. Članovi HAZU to su jamačno ocijenili kao mogući doprinos boljitku akademije i izabrali za predsjednika Padovana, a ne njegova protukandidata Vlatka Silobrčića. Da podsjetim, akademik Silobrčić kandidirao se na prijedlog bivšeg predsjednika, akademika Ivana Supeka. Znakovito je da također nije prihvaćen Silobrčićev zahtjev da se HAZU odlučno distancira od Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) zbog sramotnoga Memoranduma te istupi iz Savjeta Akademija. HAZU je očito bolno proživljavao svoju transformaciju od JAZU (Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti) u HAZU. Svatko tko pročita Silobrčićevu knjigu, steći će dojam da ni sam autor više ne vjeruje u pozitivnu transformaciju HAZU-a, nego je zapravo riječ o žalobnoj remiscenciji na propuštene prilike.

Razumljiva obveza kritike nacionalne akademije

Pisac ovih redaka ima čast da je redoviti član dviju elitnih svjetskih akademija za filozofiju, L'Institut international de philosophie (Paris) i L' Académie Internationale de Philosophie des Sciences (Bruxelles), ali istodobno i sreću što nije član nacionalne akademije u vlastitoj državi. Razumljivo je da su gotovo svi članovi spomenutih međunarodnih akademija istodobno članovi nacionalnih akademija. Obveza kritike nacionalne akademije po sebi je razumljiva jer bi državna institucija koja bi trebala u svoje redove birati najuglednije znanstvenike i umjetnike s obzirom na sredstva koja dobiva iz državnoga proračuna trebala konačno ostvariti neke od svojih programatskih ciljeva.

Umjesto da nastavim redati turobne slike o Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti iz navedene knjige akademika Silobrčića, htio bih upozoriti čitatelje da je nekako u isto vrijeme kad je promovirana knjiga o bijedi HAZU-a, u Novom Pazaru osnovana Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti (BANU), koja će objedinjavati ugledne znanstvenike i umjetnike iz Bosne i Hercegovine, Sandžaka i brojne bošnjačke dijaspore diljem svijeta. Inicijatori osnutka bošnjačke akademije bili su Muamer Zukorlić, muftija Islamske zajednice u Srbiji i bosansko-hercegovački reis l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić. Za predsjednika novoosnovane akademije izabran je filozof iz Skoplja, prof. dr. Ferid Muhić. Među osnivačima BANU-a treba posebice istaknuti vodećeg bošnjačkoga intelektualca i filozofa Muhameda Tunju Filipovića, potpredsjednika Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, kao i trenutačno najpoznatijega i najproduktivnijeg bošnjačkog književnika Nedžada Ibrišimovića, autora romana „Vječnik" koji je preveden gotovo na sve svjetske jezike.

banu-n-pazar-juni-2011-13

Najjači potez nakon Oluje

Osnutkom ove bošnjačke akademije reis l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić je povukao povijesni potez, vjerojatno najjači nakon Oluje na južnoslavenskim prostorima jer je lukavo prebacio igru na teritorij Republike Srbije. U suradnji s oštroumnim srbijanskim muftijom Zukorlićem i elitom bošnjačkih intelektualaca promičući toleranciju i obvezu poštovanja ljudskih i građanskih prava počet će „stvarati probleme" proeuropskom glumcu Borisu Tadiću koji ne prestaje tetošiti svoga miljenika Milorada Dodika u procesu destabilizacije BiH-a. Nad Cerićevim inspirativnim govorom povodom osnutka BANU-a posebno bi se trebao zamisliti predsjednik prof. dr. Ivo Josipović koji je velikodušno prepustio da mu raštimanim međususjedskim orkestrom dirigira pritajeni Velikosrbin s aureolom Europejca. Tadić se preko svoje produžene ruke Milorada Dodika - gle ironije - počeo brinuti i o Hrvatima u BiH, jer je razvidno, a možda i dobro, da o njima nitko ne „vodi brigu". Mustafa Cerić je izgovorio znamenitu rečenicu koju bi svaki Hrvat u BiH trebao duboko uklesati u svoje buduće političko pamćenje: „Komšijama Hrvatima u Bosni i Hercegovini preporučujem, neka vas svak živ na svijetu brani, samo neka vas Tadić ne brani". Znakovito je da ova Cerićeva izjava ostala uglavnom prešućena u medijima.

Oštroumna analiza katastrofalnoga stanja stvari u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti koju je priložio akademik Vlatko Silobrčić i povijesni potez osnutka Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti postavlja svakog ozbiljnog, akademski educiranoga Hrvata pred čuveno Lenjinovo pitanje „Što delati?". Je li doista kucnuo čas za osnutak Hrvatske akademije koja će provesti sustavnu analizu društvene, političke i gospodarske situacije u Republici Hrvatskoj, ponuditi građanima alternativu u odnosu na sadašnju kafkijansku, društvenu situaciju? Pogled hrvatskih akademika ne bi smio biti usmjeren samo prema Mirogoju, nego i prema budućim naraštajima mladih i sposobnih ljudi koji nažalost ili napuštaju RH ili beznadno skapavaju u njoj. Riječ je o jednoj moralnoj obvezi i odgovornosti za buduće naraštaje. Primarni zadatak Hrvatske akademije bio bi objediniti sve učene i sposobne Hrvate u domovini i dijaspori sa svrhom promišljanja i osmišljanja zajedničke perspektive te izrada programa za izlazak iz postojeće katastrofalne situacije. Hrvatska akademija trebala bi, za razliku od rastrošnog i inertnoga HAZU-a, biti i ostati lučonoša u objedinjavanju i integriranju znanja među hrvatskim znanstvenicima sa svrhom da se aplikacijom znanja i znanstvenih postignuća poboljša gospodarski i kulturni život hrvatskih građana.

(www.dnevno.hr)