Terorista ili duševni bolesnik?
Piše: Muhamed Mahmutović
Već nakon prvih vijesti o stravičnoj eksploziji u Oslu mnogi muslimani svijeta su sa zebnjom čekali hoće li policija uhvatiti počinitelja. U slučaju da ga uhvate i ispostavi se da je musliman ionako težak položaj muslimana bit će još teži. Ako ga ne uhvate tad će se to sigurno pripisati muslimanima i islamu.
Nije nikako moglo na dobro izaći!
Brzo su procurile "ekskluzivne vijesti" da je neka "islamistička" organizacija preuzela odgovornost i sve je išlo u pravcu da svi muslimani svijeta budu krivi za ovaj strašan zločin.
Kad su uhvatili plavokosog Norvežanina Andreasa Berhrig Berivika , koji se na svu sreću nije izjasnio kao musliman, mnogi su odahnuli, ali samo za kratko, jer se i u ovom slučaju krivda svalila na muslimane.
Hladnokrvni ubica kojemu je uzor Radovan Karadžić i koji je pobio blizu stotinu nevinih momaka i djevojaka učinio je to, kako je zapisao na svom blogu, da "spasi" Evropu od islama, kao što je i njegov idol granatirao Sarajevo i počinio genocid u Srebrenici.
Nakon ovog se sa pravom pitamo koliko su dosadašnja"preuzimanja odgovornosti" ustvari tačna, jer se u većini slučajeva počinilac nije pronašao, pa je prava odgovornost pala na one koji su je "prihvatili", a pošto su to skoro isključivo bili „muslimani", račun je ispostavljen islamu.
Evropa je na taj način hinjski proizvodila antiislamsko raspoloženje među svojim teroristima i dok su ubijali po Bosni i Kosovu pravila se da ih ne vidi. U mnogo čemu licemjerni odnos Evrope je nadaleko poznato, ali se glavna tačka evropskog cirkusa (nazovi demokratije) izvodi upravo u Hagu gdje nekoliko najvećih zločinaca današnjice može serbez javno na televiziji iznositi antiislamsku propagandu i braniti sebe tezama da je branio Evropu od islama.
U nekim dijelovima Evrope se jako cijene i osuđeni ratni zločinci koji su dobili nagrade umjesto kazni, poput Biljane Plavšić, pa se za nju lično (bratski kako je ustanovio ministar pravde u Švedskoj) zauzimao Karl Bildt. Ona danas u Srbiji živi uz sve počasti i dobija udarne termine na televiziji da sebe predstavi kao heroja i humanistu i to baš u vrijeme kad Bošnjaci voze prema Potočarima 613 novoidentifikovanih žrtava genocida u Srebrenici.
Sigurno se mnogi sjećaju Miloša Price koji je bio šef kabineta ove ratne zločinke, a kasnije u mogućnosti da se za nju zauzima sa mjesta ambasadora BiH pri Ujedinjenim narodima (UN ili Ujedinjeno ništa u prevodu). On je kao ambasador pisao srceparajuća pisma Karlu Bildtu kako ovu bolesnu staricu koja je priznala krivdu treba ispustiti iz zatvora iz humanih razloga... Milorad Dodik i Vasilije Kačavenda su je avionom koji je kupljen parama žrtava genocida prevezli u Beograd, gdje živi uz sve počasti i izgleda zdrava ko dren. Naši političari nisu ni znali da je Prica ambasador u New Yorku niti da Biljana izlazi na slobodu jer nikakve reakcije od njih nije bilo. Evropa već godinama nema ustava, jer papa Benedikt insistira na tome da je Evropa osnovana na "kršćanskim vrijednostima", pa to kod nekih parlamentaraca ne može proći jer su bili direktne žrtve tih „vrijednosti".
Ipak, Evropa i na tim vrijednostima je iznjedrila fašizam, nacizam, komunizam, razne gulage i koncentracione logore, holokaust nad Jevrejima i konačno genocid nad Bošnjacima kojima je embargom na uvoz oružja vezala ruke da ih četnici - čuvari „evropskih vrijednosti" i granica - mogu nesmetano ubijati.
Evropa pred BiH postavlja stotine uvjeta kako bi joj se mogla približiti i mnogi predviđaju da će se prije EU raspasti nego BiH biti primljena u punopravno članstvo. Iz Brisela stižu opomene da samo jedinstvena BiH može u EU, dok istovremeno u taj kršćanski klub primaju polovinu Kipra!?! Terorista Berivik se za saslušanje pred sudom spremio kao i njegov idol Radovan Karadžić, ali mu nisu dozvolili praviti cirkus od sudnice, jer njegove žrtve nisu bili muslimani.
Saslušanje je bilo zatvoreno za javnost, a ipak je "procurilo" ono što većina evropskih lidera želi čuti, da nijedna zemlja u Evropi ne smije dozvoliti da u njoj žive muslimani.
O mnogim aspektima licemjerstva Evrope se mogu tomovi knjiga napisati.
Dosad su time drugima zagorčavali život, ali je sad došlo vrijeme da zlo nikne onome ko ga je posijao!
Prije nekoliko godina je Mijajlo Mijajlović u jednom trgovačkom centru ubio Annu Lindh, tadašnju ministricu vanjskih poslova Švedske, kojemu su također ratni zločinci iz naše domovine bili idoli, iako je rođen u Švedskoj.
Prije dva mjeseca je državna televizija Norveške emitirala film u kom su Srbi koji bombarduju Sarajevo prikazani kao borci protiv terorista. Možda je baš taj film dodatno inspirirao i motivirao teroristu Berivika.
U Bosni i Hercegovini su česta okupljanja na kojima omladinci poput Berivika i Mijajlovića ponosno nose slike spomenutih ratnih zločinaca. Pogotovo je to bilo izraženo nakon hapšenja zlotvora Ratka Mladića, gdje se jasno vidjelo da sjeme zla koje je posijao veoma uspješno klija.
Transparent "Nož žica Srebrenica" postao je uobičajena pojava na skoro svakoj utakmici i tome se više niko ne čudi. Niko ni ove idole, ni njihove idolopoklonike i njihova zlodjela ne vezuje za kršćanstvo, čak ni onda kada oni tvrde da su ih počinili u ime kršćanstva. Čak ni onog Poljaka, koji je Berviku prodao eksploziv ne zovu kršćanskim teroristom, nego samo Poljakom.
Prije tri godine u blizini Roštoka su našli nekog Boška sa kilogram TNT eksploziva koji je bio u autobusu na putu u Švedsku. Tog Boška ne prozvaše ni kršćaninom, a ne kažem ti kršćanskim teroristom, ali što je najinteresantnije ni bosanskim Srbinom, već samo državljaninom BiH. Treba li još nabrajati? Treba li reći da se sve zataškalo kao da je Boško uvozio kilogram, za uvoz zabranjenih gljiva Tartufa, pa mu je samo nedostajala validna dokumentacija.