Promo banner

A+ A A-

Komparativna studija o vakufu i fondacijama

Vrijedna komparativna studija o položaju vakufa i fondacija u šerijatskom pravu i pozitivnim zakonskim propisima u Bosni i Hercegovini pod nazivom „Vakufi i fondacije", autora Senada Ćemana, proteklih dana objavljena je u izdanju izdavačke kuće El-Kalem.

Studija je bazirana na komparaciji šerijatsko-vakufskog prava sa zakonima pozitivnog prava o udruženjima, zadužbinama i fondacijama u svijetu, i s druge strane uporedbi položaja vakufa sa fondacijama u Bosni i Hercegovini.

Važnosti ove studije doprinosi činjenica da pitanje komparativnog istraživanja pozicije vakufa i fondacija prema postojećim pravnim regulativama nije bilo predmet posebne pažnje istraživača u Bosni i Hercegovini, a ukidanjem šerijatskih sudova u Bosni i Hercegovini s jedne, i neizučavanjem vakufskog prava na pravnim fakultetima s druge strane, značajno je smanjen prostor za pravne studije, komparacije, analize i ponuđena rješenja u ovoj oblasti. Naime, bosanskohercegovački istraživači su se uglavnom bavili pitanjem vakufa sa stanovišta njegovih kulturnih i civilizacijskih postignuća i značaja, nego što su ukazivali na pravnu podlogu potrebnu za takva postignuća.

naslovnica-vakufi

Ova studija pokazuje da su vakufi i fondacije institucije sa dugom i bogatom historijom; da kulturnu, humanu i sakralnu dimenziju jednog društva možemo jasno sagledati kroz praćenje historijskog nastajanja i razvoja vakufa ili fondacije; da se u pravnim aktima Bosne i Hercegovine ne spominje naziv vakuf, ali se na njega odnose propisi o udruženjima; da se administrativno uređenje vakufa razlikuje od uređenja fondacija u tome što se kod vakufa, uglavnom, koristi individualni pristup (mutevelija) upravljanja, dok se kod fondacija koristi kolektivni (upravni odbor) pristup upravljanja i odlučivanja, ali i da savremeno vakufsko pravo daje prednost kolektivnom uređenju; da je vakuf, u osnovi, vremenski neograničen institut.

Komparirajući vakufsko pravo sa građanskim pravom ili sa zakonima o udruženjima i fondacijama, mr. Ćeman dolazi do rezultata o postojanju velike sličnosti među ponuđenim pravnim rješenjima, ali i do određenih razlika koje je neophodno uvažiti zbog pravne prirode jednih i drugih. Sličnosti su u pozivanju na postojeću zakonsku regulativu, zatim pravni subjektivitet i materijalna odgovornost, transparentnost, javna uslužnost i neprofitabilnost, osnova za sticanje prava na dobijanje pomoći i opća politika za ostvarenje društvenog prosperiteta, princip javne inicijative i učešća za sve, administrativna i finansijska neovisnost. S druge strane, najznačajnije razlike ogledaju se u namjeri osnivanja, traženju saglasnosti, načinu administrativnog upravljanja, vremenskoj ograničenosti postojanja, akumuliranju budžetskih sredstava, obimu kontrole (nadzora), politici podjele i poreskim olakšicama.

Autor ističe da pozitivni zakonski propisi u Bosni i Hercegovini nisu dovoljni za funkcioniranje vakufa, zbog svoje nejasnosti i nedorečenosti i zalaže se za ugradnju onih elemenata koji će snažnije afirmirati pozitivne vrijednosti vakufa u društvu. Stoga autor studije daje i sljedeće preporuke:

  • Uvrstiti izučavanje vakufskog prava u nastavni plan pravnih fakulteta univerziteta u Bosni i Hercegovini, u formi redovnog ili izbornog predmeta.
  • U printanim i elektronskim medijima snažnije aktuelizirati i pojasniti pravni, ekonomski, moralni i vjerski značaj vakufa u BiH.
  • Islamska zajednica kao legalni titular vakufskog dobra, treba principijelno insistrirati na povratu vakufske imovine i zahtjevati da se poštuju zagarantovane vjerske slobode.
  • Restituciju i povrat vakufske imovine posmatrati kao nešto što je neophodno realizirati.

Knjiga „Vakufi i fondacije" nastala je u okviru istraživanja i pisanja magistarskog rada Senada Ćemana na Katedri fikha (šerijatskog prava) Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, koji je odbranjen 2008. godine.