Ajvatovica između vijesti i povijesti

Ni onu osnovnu informaciju o 501. manifestaciji Ajvatovice gledatelji oba javna emitera nisu imali priliku čuti. To da je Ajvaz-dedo učio dovu i da je stijena raspukla je povijest, a ne vijest; da je značaj Ajvatovice višedimenzionalan travnički muftija nije ni morao reći, svi mi to znamo. Doduše, jedni su rekli da je reisu-l-ulema predvodio molitvu, a odmah zatim naglasili „vrlo važnu činjenicu" da su oni bili generalni medijski pokrovitelji 501. manifestacije. Drugi su prikazali vojnike i političare.

Samo dan ranije skoro svi naši mediji su, i oba javna emitera, upriličili spektakl uživo povodom jubilarne 30. godišnjice ukazanja Gospe u Međugorju. Vlado Marić je s toliko oduševljenja izvijestio gledateljstvo kao da se Gospa baš njemu i baš tada ukazala.

Budući da nisam saznao šta su moja braća na Ajvatovici molila, šta ih boli, čemu se nadaju i šta se zaista događalo, otvorim Rijasetov web portal i pročitam i saznam, kao i svi oni ostali Bošnjaci koji nisu bili na Ajvatovici, a nisu mogli u javnim RTV programima čuti i saznati, da su njihova braća na proplanku ispod vrha Kušljage molili Uzvišenog Allaha da im iz Svoje milosti raspukne stijene i bedeme samozaljubljenih političara, stijene i bedeme potlačenosti, stijene i bedeme samodestrukcije, da su molili da im Allah dž.š. podari kap slobode, da u zemlji svojih predaka i zemlji njihovih unuka, bez straha i bojazni mogu reći svoje ime. Da su molili da nam poteče sloboda kao Ajvaz-dedi voda.

Skoro se ništa u posljednjih 500 godina ne mijenja. Još uvijek molimo Boga da iz sveg glasa kažemo one dvije rečenice koje mogu izgovoriti svi drugi narodi u svijetu. Eh da mi je reći: „Mi smo Bošnjaci! Svoji na svome!" pa da eho odzvanja s planine na planinu sve do sinjeg mora, „ne bi žalio umrijeti", epske su želje i Ajvaz-dede i Alije Đerzeleza i Alije Izetbegovića. I samo što krene taj Svebošnjački glas ponosa već na sljedećem proplanku počnemo gušiti eho vlastitog glasa: da ne čuju komšije, nemoj toliko glasno probudit ćeš medvjede i lisice, zaplašit ćeš vrane, nemoj učiti ajete i citirati hadise, jer Dekart ni Špengler ne znaju arapski jezik. Prevedi islam na latinski da te i Niče razumije. A to što ni Dekart ni Špengler ni Niče i veliki Kant nikad nisu upoznali bosanske planine i bosanske rijeke to više nikome nije ni važno. Važno je da ugušimo eho vlastitog glasa, pa da možemo razumjeti Vladu Marića kad nam se javi iz Međugorja.

Hasan Eminović