Novi književni pravac: Kazazologija iliti kazazovština

Teorijska književna misao u Bosni i Hercegovini dat će svoj doprinos svjetskoj književnoj teorijskoj misli iniciranjem novog književnog pravca i mišljenja. Taj pravac se zove kazazologija iliti kazazovština, ne znam koje je od ova dva imena primjerenije, jer nisam književno akademski obrazovan. Čast da novi književni pravac po njemu dobije svoje ime pripala je "čuvenom" profesoru književnosti na Univerzitetu u Sarajevu, prof. dr. Enveru Kazazu. Akademska zajednica i njegove kolege su ponosne na tu činjenicu, a posebno su ponosni Filozofski fakultet i Univerzitet u Sarajevu. Ovaj novi književni pravac se ukratko definira kao sposobnost i vještina nadijevanja pogrdnih imena i etiketa ljudima i pojavama, prezentiranje što raskošnijeg jezika uvreda i omalovažavanja sugovornika u raspravama, odsustvo argumenata, demagogija i šupljiranje.

Vještina pljuvanja

Neću više o književnosti, pošto nemam književnu kompetenciju, ali hoću o nečemu drugome, o mojim raspravama sa tim prof. dr. Enverom Kazazom i načinom na koji je to činio profesor.

Naime, biva to tako kada se duhovni siromasi žele izdići i razmahalati se s tribina oholosti, popljuvati po ćursu duhovnosti, nesvjesni da, što bi neki rekli, "uriniraju uz vjetar". 

Narod isto kaže da je mudro nekada i odšutiti, ali pošto mi je profesor književnosti Enver Kazaz, svojim krajnje neargementovanim tekstom, u stilu pijace i kočijaštva, nabacio ili dobacio hoću da testiram da li će profesor poletjeti u isti onaj ugao bljuvotina, iz kojeg je prošli put branio svoje, blago rečeno, neargumentovane stavove.

Iskren da budem, kao i inače, više sam očekivao, očekivao sam da to ne bude skalamerija i dunđerstvo. Očekivao sam, u najmanju ruku, da će jedan profesor književnosti briljantno izbaciti argumente na vidjelo i stati dostojno iza svojih tekstova i stavova, te ih dokazima odbraniti. No na moju veliku razočaranost u njegovu profesionalnost, profesor Kazaz je u "eter" pustio, ili objavio najnoviji novinski žanr, "mokru štampu". Voli on tako urinirati po tuđem, jer on je, kao profesor književnosti, u mogućnosti da tako proizvoljno, iz rukava daje ocjene, stavove i  mišljenja. Sve mi nekako liči na stav Zeke iz vica: "Šta ko je rek'o, Zeko rek'o".

Naime, u svom mahalaškom tekstu "Reisovi  mahalaši" objavljenom na portalu radiosarajevo.ba, profesor Kazaz je pokazao, pretpostavljam, svoje profesionalno i komunikacijsko dno, jer čini mi se ne može se ići niže makar bio i profesor književnosti. Sramotno bi bilo da se i dalje blamira, ne samo za njega, nego i Univerzitet koji predstavlja, za djecu kojoj predaje, pa i za ideju kojoj poziva.

Duh pijace

Ilustrator teksta se potrudio da ilustracijom prikaže reisa dr. Mustafu Cerića na pijaci ili tržnici, za tezgom, vjerovatno odražavajući karakter i duh Kazazovog pisanja, jer njegov tekst i ne liči ni na što drugo do li na pijačno vikanje. Vjerovatno mu je ta ilustracija trebala kako bi reisa dr. Mustafu Cerića i njegove "reisoborce" spustio na svoj nivo.

Zanimljivo je da ni u jednom momentu Kazaz nije dao niti jedan kontra argumenat, što bi se inače očekivalo u polemici i odgovoru jednog akademskog građanina, profesora, nego je baš u stilu jezika ulice i pijace počeo i završio. Svaki normalan čovjek se prvo zapita je li to kultura i raskoš jezičkog izraza koja se uči od profesora književnosti? Ne, to se ne dešava tamo negdje daleko, u Tunguziji, gospodo, to je ovdje, u Bosni i Hercegovini, Sarajevu, radi se o univerzitetskom profesoru, i povrh svega profesoru književnosti. Je li to profesor kod koga treba da studenti uče književnost i ispite polažu?

Dobacivanje i nabacivanje s profesorom

Meni nije veliki problem da se u slobodnom vremenu zabavljam i dobacujem sa univerzitetskim profesorom, iako mi je ispod moralnog nivoa uzvraćati istom mjerom, ali pošto on uživa kada mu se nabacuje, pa da mu pružim zadovoljstvo kako bi otkrio svoj bogati primitivni i vulgarni jezički arsenal. Iako ću zbog edeba (odgoja) izbjegavati da se izražavam kao on, jer meni, to ipak ne priliči.

U svome tekstu: "Krhotine razjarenih i alkoholiziranih" naveo sam profesoru Kazazu niz dokaza i argumenata koji pobijaju njegove izjave o vodećem čovjeku IZ, reisu dr. Mustafi ef. Ceriću, a koje je dotični iznio u njegovoj skalameriji "Reisoborci i efteovci". Naime on, Enver, je izjavio da reisa Cerića niko više ne shvata ozbiljno.

Navodim taj detalj samo kao primjer onoga što je izvjesni g. Kazaz trebao argumentovati. Ne zbog mene, nego njegovih čitalaca, u najmanju ruku njega samog. Dao sam mu kontra argument navodeći mu činjenice da je reis dr Mustafa ef. Cerić, na 39. mjestu najuticajnijih muslimana u svijetu, objavljenu od eminentnih, svjetskih priznatih profesora, pri tome navodeći i izvor, a on, Enver, aman ja rabi, drvlje, kamenje, pljuvanje, omalovažavanje, cijeli arsenal vulgarnosti, ali niti jednog dokaza.

Valjda postoje neki civilizacijski kodeksi ponašanja i ophođenja. Ako nam kritikujete lidera, molim lijepo dokaze, argumente, činjenice! Profesor je umjesto argumenata pljuvao po reisu Ceriću, Memiću, Veliću pa i BANU, pa i po mojoj malenkosti. Iz samo njemu poznatih razloga u svojoj glavi umislio neki front i rat, pa nam je i činove dodijelio. Da profesor Kazaz ima dvanaest godina bilo bi i razumljivo. Da nije žalosno, bilo bi i smiješno. Časno je biti časnik u "Rijasetovoj vojsci", ali ona ne postoji, bar ne onakva kakvu vidi Kazaz. Neka priupita svoje kolege, oni će mu pojasniti. Sve je to, profesore Kazaz, u tvojoj glavi i samo tu. Nema frontova, nema vojski, nema rata. Nema odlikovanja koja si sebi nađiđao. Umislio sebi profesor da je Rijaset poveo rat protiv njega, da je toliko važan i velik, pa se okitio nečijim ordenjem i paperjem. U nedostatku dokaza je čak izvitoperio moju napomenu o Ebu Lehebu, poznatom spletkarošu, te se on identifikovao s njim. Njegov je problem ako se tako sam identifikuje. Stara sufijska izreka kaže "Oči ne vide ono što duša ne osjeća". Tako i profesor, nije čudo što mu ne odgovara niko osim "njegovih", u svemu vidi samo ono što mu duša osjeća. Htjedoh napisati i jednu poučnu priču o Nasrudinu hodži, djetetu i magarcu, no bojim se da će njegova, profesorova, samoidentifikacija otići na pogrešno stvorenje.

Članarina nije skupa

Profesor Kazaz hoće i da mijenja reisa, govori o nekoj smjeni istog, te kako će se ovi "reisoborci" razbježati kada dođe novi reis. Branićemo mi i novog, ali kada za to dođe vrijeme, a doći će. Nama članovima i aktivistima IZ je i ovaj dobar, uspostavio je visoke standarde. Bujrum, budite član i radite, argumentovano djelujte, nije članarina skupa.

Treba ponoviti, prošlo je vrijeme okova i kazamata jednoumlja. Mi razgovaramo argumentima i dokazima. Ne plašimo se polumaštovitih prijetnji, zastrašivanja linčem. Pljuvački vokabular rađa otpor i prijezir, Vaše "uvrede" ne dopiru do srca koje je ispunjeno vjerom u Allaha, naš ponos je kod Njega i sve dok se Njega bojimo, zastrašivanja neće ići.

Ne znam da li će profesor književnosti i ovaj tekst shvatiti kao još jedno nabacivanje, još jednu loptu kao povod da iskaže do sada neiskazani talenat za nadijevanje pogrdnih imena i prišivanje ljudima etiketa. Moram primijetiti da nabačene lopte šutate u svoju mrežu, a nama nije merak ni ćejif pobijediti vašim autogolovima.

No, na kraju reis Mustafa ef. Cerić ima poštovanje Bošnjakinja i Bošnjaka, okupljenih oko onih koji nose crvene ahmedije, omotane bijelim platnom od ćefina, koji svaki dan pozivaju na dostojanstvo, čast, spas i Selam - Mir. Ti njih možeš zvati i vojskom i činove im davati. Na tvoj obraz.

Evo je, profesore, centrirana, nemoj nas sada iznenaditi, jer očekujemo ponovo reakciju bez argumenata i tvoj prošireni arsenal vulgarnosti i krhotina, kakve samo može napisati pojedini profesor književnosti.

Hidajet Kobilica