Još smo tu
Zamisli!
Bosanskim ponosnim planinama šetaju Hasan, Latif, Mustafa...
U sarajevskim ljetnim baščama sjede Hasan, Latif, Mustafa...
Kamberovića poljem trče Hasan, Latif, Mustafa...
U hladnoj, smaragdnoj Neretvi plivaju Hasan, Latif, Mustafa...
U Tuzli, Travniku, Bihaću... Hasan, Latif, Mustafa...
Sjeti se!
Hasan-aga... Hasanaginica... Imotski kadija...
Put putuje Latif-aga...
Mustaj-beže Lički... Tale Ličaninu...
Zaboravi!
Zaboravi dvore svoje, aga Hasan-aga, zaboravi, Latife, jarana Sulejmana.... Ašikluke, teferiče, akšamluke kraj Vrbasa, zaboravi, Mustaj-beže moj... Đogate, Alate, Dorate kako jezde zelenim ličkim poljima i proplancima, a ispod kopita im prašina.... Zaboravi....
Niko više nema rame koje može nositi tvoju drenovaču, Ibrahime-Tale, ni jedna šaka ne može iščupati bukovu mladicu, Đerzelezu moj Ale, niko ne smije poprijeko pogledati jednog Petrovića, a kamoli devetoricu, Smail-aga moj Čengiću, same se o sebi brinu obeščašćene Ajke, sestre, žene, majke, niko za njihovu čast nije spreman učiniti ništa... Moji Hrnjice, Bojičići... Ponos, čast, čednost.... Zaplači, zaboravi...naslijedi vas bijeda, jad i čemer....
Eto...
Smeta ezan u Sarajevu, ne daj djeci da uče islam, ulema, kakva crna ulema, skloni, sakri, zakloni!!! Ne džamijama... Obezvrjeđuje, narušava.... U tvome Sarajevu, moj Gazi Isa-beže.... Na tvojoj Baščaršiji, moj Gazi Husrev-beže... Smeta...
Kome smeta... Nemuslimanima?
Jok! Jok!
A kome onda drugom?
Balijama?
A kome drugom... To mrzi sebe, stidi se sebe, boji se sebe samog, bježi od sebe...
Sebi vrata zatvara... Otvara casino, night club... Gay parada, queer festival... To treba, šta kome to ima smetat'...
Sve što pokušaš dočekaju na nož... Šta ćete vi... Ko ste vi... U ime koga vi... Fali kredibilitet, nekompetentno, nije legitimno... Nepotrebno, štetno, suvišno, dekadentno...
Ne smiješ ni progovoriti, a ako progovoriš... Ooo... Tek tad... Govor mržnje, nedopustivo, ispod svakog nivoa, užas, zlo... A čovjek samo rek'o ........
Balije... Balije... Balije...
Bio sam, bola', pa negiraj to, kamufliraj, evropeiziraj, zapadniziraj, kravatiziraj, umanjuj, laži, mijenjaj, falsificiraj, ali ja znam da sam bio MUSLIMAN.
Jesam pa crkni, jesam pa čupaj noktima sebi obraze, jesam pa udri se kandžijom po leđima, jesam pa kukaj, kukala ti majka, jesam i ponosan sam što sam MUSLIMAN.
Biću pa kopaj mi jamu, biću pa potvaraj me, protjeraj me, izmišljaj na mene, laži, podvaljuj, hapsi me, biću i presretan sam što želim biti MUSLIMAN.
Vjeruj!
Koliko god truda uložili, koliko god planova skrojili, koliko god noći ne spavali, koliko god... Uprkos tome još uvijek HASAN, LATIF, MUSTAFA... Šetaju, sjede, trče, plivaju širom Bosne nam i Hercegovine i još će zadugo, ako Bog da, pa makar...
Azem Feriz