Promo banner

A+ A A-

Historija kako je oni vide: Ni riječi o Bošnjacima?!

arslanagica-mostGledam na BH televizijskom kanalu, namijenjenom i ljudima koji razbacani po ovoj planeti žive, prilog o prostorima, zemljištu nakon ispuštanja vode iz Goričkog jezera. Poslije 45 godina na površinu izbile ruševine ili ostaci nekadašnjih kuća, mostova, ostataka vjerskih objekata, džamijskih i crkvenih prostora. Koliko god ta slika može da nešto znači za nove generacije, za one brojne koji su živjeli tu ili u blizini onih ljepota polja uz Trebišnjicu, mogu da sa sjetom i tugom vrate slike nezaborava. Bar za trenutak. Karamehmedovići, Arslanagići, Petijevići, Gudelji, vjerujem, imaju i najviše razloga za tugu, za podsjećanja na one ljepote koje je ovaj kraj pružao dok vode jezera nisu sve pokrile.

Kažem, koliko god ta tv slika bila otužna i sjetna, ona, ma koliko se čovjek opirao, vraća, za trenutak- dva, one dane, ona sijeljenja, igranja krpenjaka, druženja, ljudovanja tada predobrih komšija . Novinaru se izranjanje iz voda jezera ostataka nekadašnjih ljepota učinilo zanimljivo. Upustio se u avanturu- da ne poznajući historiju ovog kraja i ljepote ovog kraja- da mu sagovornici budu Srbi! Lijepo! Jer, istina jeste bolna, oni su sada jedini stanovnici iznad jezera ili sada iznad površina koje su nekada bile Arslanagića, Karamehmedovica, Petijevića...I valjda što nije znao šta je prije potapanja bilo, i čije je bilo i kako je to sve izgledalo, novinaru je ostalo da vjeruje i pusti u ekran sve ono što su mu govorljivi sabesjednici kazivali. Elem, bila je to neviđena ljepota bogatstva voća, povrća, pčelinjaci, stada ovaca, pa čuvena trebinjska riba, pa most koji je napravila Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, željeznička pruga koja je povezivala Trebinje sa Bilećom, opet u izvedbi Kraljevine, pa crkveni razrušeni objekti, groblja, naravno, pravoslavna. Bila su tu i kola, čak četiri a i most" Perovića", - rekoše. I slikaše tv reporteri i sebe i sagovornika pored "Perovića" mosta?!

I tako red lijepih sjećanja, red laži, red obmana, red zaborava...

Ni rijeci o Arslanagićima, Karamehmedovićima i brojnim drugim muslimanskim bošnjačkim porodicama, ni rijeci o mezarju potopljenom, kućama, begovatima Arslangića također potopljenim,ni riječi o Arslanagića mostu koji je odatle prije potapanja prenesen nizvodno da i dalje svojom ljepotom očarava i podsjeća. One mostove i onu prugu ne sagradi Karaljevina već Austrougraska. Idemo dalje, rekli bi oni Trebinjci ispod "Platana" koji svakog od nas kada dođemo jednom, godišnje ili jednom u pet godina, zagledaju ,pitajući se, zar je još živ? Vidi ga, nije mu, izgleda, tamo loše?! U najboljem slučaju...

Znam, nove generacije onih 'dođoša' koji su Trebinje zaposjeli nakon onog 'čuvenog' istjerivanja Bošnjaka s početka 1993. godine nas grad smatraju svojim Trebinjem, a one stotine, hiljade Bošnjaka koji sa majskim danima dođu iz daleka, Australije, Kanade,Amerike, skandinavskih zemalja, tuđincima i-nepoželjnim posjetiocima. Sve priče koje sam posljednjih desetak godina slušao od mojih nekadašnjih znanaca Trebinjaca, Srba, bile su istovjetne; ovih nam je dođoša preko glave, vratite se! Kada sam dvojici nekadašnjih generalnih direktora uglednih trebinjskih firmi kazao: Što to meni pričate? Što to ne pokrenete u Skupštini opštine i ne tražite da se osigura rad, život, sigurnost življenja, sigurnost imovine, školovanje, zapošljavanje bošnjačke djece?

Muk. Znam, lijepo ono zvuči, kada vas tapšu po ramenima i kazuju o- lijepim vremenima i naprasnim željama da se vratimo.

Stvarnost je ipak drugačija. Koliko znam, i ponašanje mojih govorljivih nekadašnjih znanaca, sasvim, sasvim drugačije od onih kazivanja.

Da su iskreno željeli povratak protjeranih Bošnjaka, to bi sondirali tamo gdje treba. Da iskreno misle dobro svojim nekadašnjim komšijama, prijateljima, znancima, zar bi tolerisali da se bošnjačke kuće preko zime pljačkaju. Zar bi zaista trpjeli poniženje, historijsku laž o 'Perovića'mostu i još hipte drugih podvala i izmišljotina štancanih u onim vremenima 'zagrijavanja' za ratne pohode...

Alije Resulović, publicista