Reagiranje: Nikada nije kasno za nauku

Nije nepoznato da su aktivnosti Rijaseta Islamske zajednice i reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića pod "budnim okom" nekih pojedinaca i organizacija što su potvrdila i neka reagovanja na dodjelu priznanja ''Alem bosanskog gazije", koje je Rijaset Islamske zajednice ustanovio tokom mjeseca marta ove godine. Perjanica oponenata ovakvom postupku Rijaseta Islamske zajednice bio je akademik Duraković, koji se potrudio da odmah (sutradan) po dodjeli ovog priznanja prvom laureatu akademiku Ejubu Ganiću, na stranicama Oslobođenja izrazi svoje neslaganje s istim. U tom svom tekstu akademik Duraković je, pored onog što jeste, iznio i implicirao mnogo više onoga što nije i što uopće ne stoji.

Naravno da se nisam apriori složio s njegovim tekstom. Razmišljao jesam da odmah reagujem na njegov tekst, odnosno na ono što je u njemu izneseno i implicirano, a što uoće ne stoji. Međutim, odustao sam očekujući da će drugi, po zvanju i znanju pozvaniji, reagovati što su i učinili mr. Ahmed Alibašić i prof. Mehmedalija Hadžić na čemu im se, u svoje ime, zahvaljujem. Obzirom da je na oba reagovanja odgovorio akademik Duraković, čime je potvrdio uvjerenje o postojanju određenih 'odlika' koje posjeduje, usuđujem se izraziti svoje neslaganje sa njegovim pogledima na tretiranu temu. Posebno, što je vidljivo da on ostaje pri svojim jednostranim stavovima, ma koliko i ovi drugi imali svoju, smatram opravdanu i utemeljenu, argumentaciju.

Valja naglasiti da se dodjelom odlikovanja, kao posebnog znaka javnog priznanja i nagrade, izražava zahvalnost zaslužnim ličnostima za njihova hrabra djela, dostignuća, doprinos, požrtvovanje, lojalnost...

Utemeljenjem ovog javnog priznanja Rijaset Islamske zajednice je jasno kazao da se ono dodjeljuje osobama koje svojim ustrajnim i nepokolebljivim djelovanjem rade za dobrobit bošnjačkog naroda, muslimana i države Bosne i Hercegovine.

Arogancija i isključivost koju akademik Duraković ispoljava prema svojim oponentima je neprimjerena i nedopustiva kako mjestu tako i zvanju. No, i to je nekada dobro. Očito je da je akademik Duraković naučio nešto iz prošlogodišnje 'razmjene mišljenja' oko mestvi i mlađaka. Barem je shvatio, vjerujem od moje malenkosti, da je kod prevođenja sa arapskog jezika neminovno konsultirati i rječnik, kao što sâm ovaj put reče, eminentnog Muftića. Ali on to opet čini jednostrano. On svoje zaključke, uglavnom, temelji na semantičkom značenju riječi 'gazija' i njenim derivatima, a zanemaruje i minimizira sve ono o čemu su pisali uvaženi profesori Alibašić i Hadžić. Želim ukazati na nekoliko momenata u tekstovima akademika Durakovića.

1. Reagujući na tekst prof. Hadžića, akademik Duraković će, na samom početku, kazati: ''Nemam običaj baviti se osvrtima na moje tekstove, ali ovaj put činim jedan od rijetkih izuzetaka...'', zaboravljajući pri tom da je, ovaj put, već reagovao na tekst prof. Alibašića, pa je time sam iskazao svoju kontradiktornost, i to na banalnoj stvari.
2. U svom odgovoru prof. Alibašiću, akademik Duraković će kazati da se on osvrće na samo jedan segment njegovog teksta, a da se ne izjašnjava o ostalim ''zapravo temeljnim pitanjima'' tog istog teksta. A ''temeljno pitanje'' u tekstu akademika Durakovića je ''uručenje priznanja 'bosanski gazija' članu ratnog (sekularnog i višenacionalnog) Predsjedništva Bosne i Hercegovine, i to od strane jednog VJERSKOG čelnika''!? A šta je sporno u tome da jedan vjerski čelnik dodijeli jedno ovakvo priznanje čovjeku poput akademika Ejupa Ganića?! Da li je sporan naziv priznanja? Ili možda sam laureat, ili pak njegove zasluge? Ili možda onaj koji je dodijelio to važno i vrijedno priznanje? Ili možda institucionalnost i jednog i drugog? Očito je da sam laureat i njegove zasluge nisu sporni. Ako je sporan naziv priznanja, o pojmu 'gazija' sam akademik Duraković će kazati: ''... pojam i akcija koju on označava mogu biti pozitivni i negativni...'', ovisno o situaciji. Sagledavajući sve okolnosti, očito je da je akademik Duraković sam naziv priznanja označio negativnim, i to je njegovo pravo s čime se ja ili bilo ko drugi ne moram(o) složiti, te imam(o) pravo to i iskazati. S druge strane utemeljivač priznanja, Rijaset Islamske zajednice na čelu sa njegovom eminencijom reisu-l-ulemom dr. Mustafom ef. Cerićem, je ocijenio naziv priznanja pozitivnim i afirmativnim, na čemu mu treba odati poštovanje i izraziti punu podršku, bez obzira bilo to drago akademiku Durakoviću i dijelu javnosti kod koje on uživa ugled.

Čini mi se da je ovdje, od spomenutog, više sporno to što je jedno takvo vrijedno i važno priznanje, u nedostatku državnih institucija koje bi nešto slično dodjeljivale, utemeljio Rijaset Islamske zajednice!? Umjesto da akademik Duraković i onaj dio javnosti 'kod koje on uživa ugled' (kao što sam reče) inicira takvo što kod državnih institucija, on nastoji da obezvrijedi ideje i aktivnosti drugih. Odlično se uklopio u sivilo bosanske svakodnevnice u kojoj je najlakše udarati po Islamskoj zajednici i Reisu-l-ulemi dr. Mustafi ef. Ceriću. Vjerujem da je Reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić u svom stilu, na neku od primjedbi akademika Durakovića, kazao mu ''predloži bolje!'', pa se akademik u tome nije snašao i nije umio predložiti bolje, te se tako zadovoljava sa kritizerstvom svega što dolazi od Reisu-l-uleme.

Rijaset Islamske zajednice nije mogao dodijeliti ovo priznanje bez pristanka laureata. Sam laureat je akademik i vjerujem da je dobro znao šta znači sâm naziv priznanja, a još bolje je poznavao okolnosti zbog kojih mu se priznanje dodjeljuje. Samim prihvatanjem priznanja laureat je potvrdio tačnost navoda iz obrazloženja Utemeljivača priznanja, što niukom slučaju ne umanjuje tačnost navoda da se Predsjedništvo borilo za laičku državu, u okviru koje je bošnjački narod islamske vjere ostvarivao minimum dobra koje očekuje svaki čovjek u formi slobode izražavanja svoje vjerske i nacionalne pripadnosti. Borba za dobrobit Bošnjaka-muslimana ne znači da se ista osvaruje na račun bilo kojeg drugog građanin bez obzira na vjeru i naciju. Akademik Duraković, kao svršenik Gazi Husrev-begove medrese, trebao bi da zna da boriti se za vlastitu samobitnost i opstojnost u islamu niukom slučaju ne znači da ta borba ugrožava drugog i drugačijeg. Upravo takav je bio i ostao akademik Ejup Ganić, zbog čega mu i jeste dodijeljeno ovo vrijedno i važno priznanje.

Osim toga, zašto dobitnik ovakvog ili sličnog priznanja ne bi mogao biti bilo ko, pa i ostali članovi ratnog Predsjedništva, zbog svog doprinosa u ostvarivanju osnovnih ljudskih prava Bošnjaka-muslimana zajedno sa svim ostalim građanima ove nam drage države Bosne i Hercegovine?!

Usuđujem se reći da je pozadina neslaganja sa ustanovljenjem priznanja ''Alem bosanskog gazije'' samo lična frustracija i animozitet prema Reisu-l-ulemi na što, rekao bih, ukazuju i riječi akademika Durakovića: ''...sve govori o neutaživoj žeđi Utemeljitelja za samopromocijom, za osvajanjem pozicije moći i u domenima koji mu ničim ne pripadaju.'' Jer, kako shvatiti drugačije njegovo neslaganje sa ustanovljenjem ovog priznanja? U okolnostima kada razna udruženja i organizacije dodjeljuju raznorazna 'priznanja', pa i od značaja za državu, to pravo se pokušava osporiti Rijasetu Islamske zajednice da iz svog domena dodijeli priznanje, kao što je ''Alem bosanskog gazije''.

Na kraju, dobro je zaključio akademik Duraković, a još bolje je što se konačno počeo ogledati u svojim riječima i promišljanju kada je kazao: ''...agresija na BiH - s njenih istočnih i zapadnih granica - nije uspjela uništiti BiH, ali se silno plašim da će joj dohakati sami Bošnjaci, naročito NEKI muslimani među njima; dohakat će joj upravo svojim neukim, krivim poimanjem islama i u ime njega.''

Nadam se da će to njegovo ogledanje u svojim riječima i promišljanju pomoći u iznalaženju konstruktivnijih ideja koje bi pomogle reafirmisanju islamske misli, ali i nacionalnog pitanja i pozicije Bošnjaka-muslimana.

Nazif Garib

(Rijasetov web-portal objavljuje reagiranje Nazifa Gariba, pošto, prema riječima autora, isto nije objavljeno u Oslobođenju, kojem je dostavio ovaj tekst, a u kojem su objavljeni stavovi akademika Esada Durakovića, 04. 05., 13. 05. i 01. 06. 2011. g.)