Ovo je i naše vrijeme!

U vrijeme jugoslavenskih država porušena je i Skender-pašina džamija u Sarajevu. Posao rušenja ove sarajevske ljepotice započela je stara Jugoslavija a dovršila komunistička ili Titova Jugoslavija 1960-tih godina. Naime, samo tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Sarajevu porušeno je više od trideset džamija. 

Za svaku od tih porušenih džamija komunističko-ateistička inžinjerija imala je obrazloženja i čudesne razloge. Istrošivši sve te silne razloge, antiislamske vlasti smišljaju novi za prelijepu potkupolnu džamiju na Skenderiji. Pošto je Skender-pašina džamija imala olovni prekrivač kubeta ubacila se priča o mogućnosti rušenja kupole zbog težine olova, čime je počelo medijsko pripremanje muslimana na šutnju kada krenu u akciju. Znajući da će biti onih koji će se buniti i dići svoj glas, vlast je smislila podli plan i obećala da će džamiju prekriti bakrom, nakon što olovo skinu. Pošto je bezbožničkoj vlasti bio cilj rušenje džamije, tako i bakar ili bilo koji lim, umjesto skinutog olova, nikada nije postavljen. Bez prekrivača džamijsko kube Skender-pašine džamije izdržalo je do prvog mraza i niskih temperatura, kada se provalilo. Nakon urušavanja kubeta bezbožničke vlasti kreću u novi pohod. Pod izgovorom da su prolaznici ugroženi izdat je nalog da se uklone ostaci nekadašnje Skender-pašine ljepotice. Kamen koji je stoljećima slušao zikr i učenje Kur'ana završio je na otpadu a na kaburovima iz harema Skender-pašine džamije podignut je „Dom mladih" i cjelokupan sportsko-trgovački kompleks Skenderija. 

Sretan je onaj koga Allah dž.š. nije iskušao životom tog perioda i tih iskušenja. Međutim, i ovo današnje vrijeme ima svoju bezbožničku inžinjeriju koja ruši sve projekte koji imaju za cilj vjersko osvještenje Bošnjaka. Skorašnje nastojanje da se izbaci predmet islamska vjeronauka iz prosjeka ocjena od strane  ministra obrazovanja u Sarajevskom kantonu nije ništa drugo već pokušaj skidanja olovnog prekrivača, a kube islamskog vjeronauka bi se trebalo urušiti u jesen, s početkom nove školske godine. 

Ako smo mi, u određenom smislu, ljuti na naše prethodnike, čast pojedincima koji su i u najtežem periodu komunističke diktature dostojanstveno i hrabro stajali u zaštitu islama i muslimana, što su bili slabi i dozvolili komunistima rušenje džamija u Sarajevu, koje mi danas moramo ponovo uzdizati i uspravljati, tako će i generacije koje dolaze sutra biti ljute na nas ako dozvolimo zabranu vjere u školama, te na taj način, svjesno ili nesvjesno, od Bošnjaka načinimo bezličnu masu, koja je osuđena na asimilaciju i na kraju nestanak, kroz neki od narednih genocida. 

*** 

Pripadnik sam nove generacije imama, stasalih u najtežim trenucima za Bosnu i Hercegovinu, koji su pohađali vjerske škole u vrijeme agresije i strašnog genocida, a koji pamte i vrijeme rigidnog komunizma i ekstremnog Titovog ateizma. Kao djete imama, upamtio sam i na svojoj koži osjetio komunističku torturu i odvođenje imama u zloglasne zatvore. Kao takav, zajedno s hiljadama drugih svršenika islamskih fakulteta tokom agresije i poslije, predstavljam novu sliku Islamske zajednice. 

Nalazimo se u drugoj deceniji 21. stoljeća. Ova decenija koja je pred nama, kao i one prethodne, decenija je našeg testa. Pred nama se nalaze brojni izazovi koje donosi ovo vrijeme i današnje prilike. Nažalost, ljudi koji obavljaju važne društvene poslove ne razumijevaju određene procese. Svjedoci smo da je u posljednje dvije decenije bilo ljudi koji su razumijevali važne  procese i zahvaljujući tim procesima tražili model kako da se i mi kao džemat - narod odredimo, izrazimo, organizujemo i u kojem smjeru da krenemo. Međutim, jedni su pokretali korisne projekte, davali imetke i živote za njih, borili se i žrtvovali sebe za njih, a drugi su ih uništavali zarad ličnog interesa  i uskostranačkih ciljeva. Ti ljudi koji su uništavali sve te korisne projekte polagat će račun pred Bogom, a i svi oni koj su im u tome davali bilo kakvu podršku. Hvala dragom Bogu prošlo je njihovo vrijeme!  

Na pragu smo nove decenije. To je naše vrijeme koje nam je Bog podario. Ako ga protračimo ne možemo ga više vratiti, a polagat ćemo račun za njega. Svako vrijeme ima svoje iskušenje. Nekim iskušenjima se naši prethodnici nisu dobro oduprli i nisu ih razumjeli pa nam se ponavljaju. Nažalost i naša djeca neće biti mirna od tih iskušenja, ako zlu ne stanemo ukraj, a zlu je teško dohakati. Stoga, kao pripadnici nove generacije muslimana ne treba da ličimo na one naše prethodnike koje su komunističke vlasti decenijama potkupljivali, ucjenjivali i koji su se bojili i još uvijek boje svoje sjene, a s kojima nažalost i danas imaju dobru saradnju. 

Ako su prethodna stoljeća bila u znaku borbe za teritoriju, 21. stoljeće je u znaku borbe za ljudske duše. Nema dileme da će naša djeca biti meta svakovrsnih ribara ljudskih duša, prerušeni u različite političke, ekonomske, društvene idologije. Pošto su nam uzeli teritoriju i nemaju nas gdje otjerati, na sceni je uzimanje naše djece i omladine. „Ti nemaš pravo svoje djete odgajati, nego ćemo to mi činiti", poručuju nam, između redova, ti civilizovani građani. 

Na tom putu, uzimanja ljudskih duša i upravljanja ljudskim savjestim, najveća im je prepreka islam, kao sistem oslobađanja ljudi. Islam je sloboda. Islam otvara oči ljudima. Islam oslobađa ljude. Proces oslobađanja i suprotstavljanja je stalan.    Živimo 21. Stoljeće, a nikada na dunjaluku ne postoji više robova, a manje slobodnih ljudi. Jedna od razlika između slobodnog čovjeka i roba je i u tome što je slobodan čovjek spreman umrijeti za slobodu, a rob nije, zapisao je Hegel u svojim djelima. 

Stoga, sjetimo se i riječi hazreti Sad ibni Ebi Vekkasa upućenih perzijskom genaralu Rustemu. Naime, uoči bitke posljednji veliki perzijski general Rustem šalje muslimanskom vojskovođi Sa'd ibn Ebi Vekkasu izaslanika s porukom da se njegovi, tj. Sa'dovi, dojučerašnji čobani ne igraju s njima, Perzijancima koji su nadživjeli i Grčku i Rim, a s Bizantijom se uspješno bore stoljećima, u protivnom ne piše vam se dobro. Sa'd, r. a., mu odgovori vrlo kratko: Ne znam šta ste radili s Grcima, Rimljanima i Bizantijcima, ali znam da vam ujutro dolazim s vojskom ljudi kojoj je draža smrt, nego vama život! Sudbina Perzijskog carstva, jednog od najdugovječnijih u ljudskoj historiji, bila je zapečaćena za par godina. 

Samo onaj ko izgovara kelime-i-šehadet je slobodan čovjek. Samo onaj ko polaže račun Gospodaru svih svjetova i kome je Allahov hatar najpreči, je slobodan čovjek. Stoga, jesmo li i koliko smo spremni žrtvovati se za tu našu slobodu. 

Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na  nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!