Promo banner

A+ A A-

Hoće li biti ''sarajevskog ljeta''?

sarajevo-danGovor reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića u Blagaju došao je kao „kec na desetku" mnogim podaničkim novinarima te raznoraznim udruženjima i nevladinim organizacijama koje, čini se, da nije reisa Cerića skoro ne bi imale šta raditi. Njegova najava o mogućnosti sarajevskog ljeta ukoliko se vjernička prava i slobode nastave uskraćivati dočekana je sa posebnom pažnjom i prokomentarisana na različite, uglavnom negativne načine. 

Reis Cerić je tako preko noći postao centralna figura destrukcije Bosne i Hercegovine, rušitelj državnog poretka, vodeći destabilizirajući faktor, prvoklasni huškač, neviđeni manipulator... Saopštenja za javnost, osude, svakojake pogrde počele su nicati kao iz vode a raznorazni zaštitnici ljudskih prava džematile su se okomili na reisa i njegov istup. Da, isti oni zaštitnici ljudskih prava koji su, kada je bilo aktuelno pitanje deložacije kardinala Puljića na sav glas davali podršku kardinalu iako je epilog te priče poznat našoj javnosti. Podrška kardinalu nije sporna, ali je sporno što ta ista podrška od tih istih zaštitnika ljudskih prava izostaje kada je u pitanju nana Fata Orlović, obespravljeni Bošnjaci povratnici u RS, skoro svakodnevni napadi na službenike i imovinu Islamske zajednice u manjem entitetu. Biće da su Fata Orlović, Salem Ćemo, Husein Hodžić i njima slični, zapravo građani drugog reda. Logici zdravog razuma teško je drugačije razumjeti aršine po kojima je šutnja Helsinškog komiteta za ljudska prava i njegove prve osobe, gospođe Vere, u ovakvim slučajevima sve što njena institucija ima za reći. Verina šutnja i šutnja mnogih drugih je jasna poruka nepostojanja bilo kakvog interesa zaštite tih ljudi. Kada joj nakon toga reis Cerić poruči da ista i ne treba da brani naša prava, eto ti skandala, a reis joj zapravo govori da (ne) radi ono što ona već i (ne) radi. 

Vratimo se kratko famoznom ''sarajevskom ljetu''. Rekoh, njegova najava dočekana je uz salvu kritika i pogrdnih riječi. Mišljenja sam, ipak, da bi sarajevsko ljeto, ukoliko bi se i desilo u onom obimu i po onom scenariju kako su ga razumjeli Helsinški komitet i njima slični, bilo objeručke dočekano od istih. Oni bi klicali od sreće a njihovi mediji bi brujali informacijama i prilozima o razularenim i raspamećenim reisovim Bošnjacima koji ruše i uništavaju sve na što po Sarajevu naiđu. Njima bi itekako pasalo da vide Bošnjake koji uništavaju zgradu Vlade, demoliraju kabinet ministra Suljagića te spaljuju službeni vozni park visokih Vladinih dužnosnika. Dodik bi tako pao u zaborav, formiranje vlasti više nikome ne bi bilo ni nakraj pameti a persona non grata reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić bi napokon pokazao cijelom svijetu kako je jedini i najveći problem ove zemlje, niko drugi nego lično on. 

Budno iščekujući veliki početak sarajevskog ljeta, zaštitnici ljudskih prava zajedno sa svojim političkim mentorima neugodno su iznenađeni onim što se desilo. Nakon džuma-namaza (20. maj 2011.) ispred četiri sarajevske džamije studenti i drugi mladi ljudi su mirno, kulturno, dostojanstveno i civilizirano iskazali svoje neslaganje i svoj protest protiv diskriminacije vjernika. Dušebrižnici se vjerovatno pitaju da li je to početak ljeta u Sarajevu. Nije im jasno da se ''pompezna reisova prijetnja rušenja države'' odvija na takav način. 

Mora im se jasno i glasno poručiti da Rijaset neće, kako preniješe pojedini mediji, ''bacati fetvu" (kao da se radi o nekakvoj magiji i činima) niti će na ulicama Sarajeva biti ikakvog nasilja. Bošnjaci neće paliti, prolijevati krv, uništavati sve pred sobom. Sarajevsko ljeto, ukoliko ga bude, definitivno neće imati egipatski ili libijski scenarij, koga očigledno neki očekuju. Sarajevsko ljeto, ukoliko ga bude, će biti čin protesta protiv diskriminacije i uskraćivanja osnovnih ljudskih prava. Zanimljivo je da montirani protesti iz određenih centara moći, poput onih protiv bivšeg premijera Silajdžića ili bivše gradonačelnice Borovac, zaštitnicima ljudskih prava nisu bili sporni, dok im je puka najava protesta kojim se želi zaštititi pravo na vjeru izaziva buru negodovanja. 

Hoće li, onda, biti sarajevskog ljeta? To ne zavisi od nas. 

Safet Pozder