SDP-ovi radikali: I mi "Nemanju" za trku imamo

Sigurno je da među SDP-ovcima i članovima i rukovodstva ima onih koji su pobožni i razumni, koji poštuju crkve i vjerske zajednice. Međutim, kao i svaka partija i SDP ima svoje radikale. SDP-ovi radikali prikrivaju zapošljavanje familijarnih pipaka udaranjem po vjeri i vjernicima što jače, da narod zapjeni kao što se RS-ovski kmetovi uspale kad im Mile spomene neovisnost.

Iz poštovanja prema blagoj struji SDP-a, valja podsjetiti i narod i njihove radikale kako je podrška ministru Suljagiću, najkraće rečeno: nehumana, necivilizovana, barbarska i besmislena. A evo zašto:

a.) Nehumana je zato što odbacuje slobodu izbora roditelja 90% djece, preciznije njih preko 35.000 koja pohađaju vjeronauku u Sarajevskom kantonu,

b.) Necivilizovana je jer ne rješava problem na demokratski način, razgovorom sa svim učesnicima nastavnog procesa (roditelji, učenici, profesori, rukovodstva škola, crkve i vjerske zajednice) nego "Odlukom",

c.) Barbarska je jer je usmjerena protiv mirotvornog kapaciteta vjere ukidanjem vrjednovanja truda, ali prije svega nerješavanjem statusa 10% djece koja ne pohađaju vjeronauku. I na kraju, (ali ne manje vrijedno)

d.) Besmislena je kao i instrukcija Damira Mašića ostalim ministrima SDP-a jer, naprimjer, u Zeničko-Dobojskom kantonu 100% djece pohađa vjeronauku, pa niko nije diskriminiran, a u Tuzlanskom kantonu postoji alternativni predmet Kultura religija, ali i katolički i pravoslavni vjeronauk, pa ni tamo niko nije diskriminiran.

Ovome valja pridodati i LAŽ Emira Suljagića da Sarajevski kanton nema novca da uvodi alternativni predmet iako imaju duplo veći budžet od najmnogoljudnijeg kantona u Federaciji, Tuzlanskog a koji je ipak uveo alternativni predmet.

Jasno je da je jedini moto koji SDP-ove radikale drži „iznad vode" je: „Kad narod više ne vjeruje u tvoju politiku, politiziraj pitanja vjere".