Samo da rata ne bude!

Piše: Ezher Beganović

Rušitelji Bosne i Hercegovine opasno su potkopali temelje naše države. Situacija ne može biti gora, odnosno nakon ovakve krize može uslijediti samo jedno, a to je rat. Nažalost, iako je od agresije na Bosnu i Hercegovu prošlo tek nešto više od petnaest godina rat je riječ koja se ovih dana često spominje kada je u pitanju budućnost Bosne i Hercegovine. Rat spominju i domaći i međunarodni zvaničnici kada govore o aktuelnoj situacije u BiH. Brojni su oni koji su svjesni da je naša zemlja ušla u najtežu fazu svoga opstanka. Iako je situacija izuzetno teška i neizvjesna niko se u BiH a naročito među Bošnjacima ne pita šta bi se desilo ukoliko bi u  BiH  zbog nekakvog separatističkog napada ponovo izbio rat. Znamo da je u miru nezahvalno javnosti nametati rat kao temu, međutim zločini koji su učinjeni nad Bošnjacima i Bosnom i Hercegovinom u protekloj agresiji, te aktuelna teška politička situacija velika su opomena, opomena koja od nas traži veliki oprez. Obzirom da smo svjesni gorke istine da preživjeli srpsko - hrvatski zločinci iz prošle agresije na BiH i njihovi potomci imaju veliku želju da ponovo nad nama Bošnjacima počine genocid (ovih dana je nakon 9.maja i obilježavanja stradanja Bošnjaka u srpskim logorima u prijedorskoj općini u istom Prijedoru osvanuo grafit na kojem je pisalo da muslimane treba ponovo slati u logore) osnovno pitanje na koje mi Bošnjaci moramo imati odgovor, naročito u ovako teškoj situaciji,  jeste možemo li u slučaju nekog novog rata spriječiti ili izbjeći da nam se ne ponovi genocid iz 90.godina prošlog stoljeća i možemo li uopće sačuvati teritoriju Bosne i Hercegovine u sadašnjim granicama? Da bi odgovorili na ovo pitanje moramo znati odgovor na niz drugih važnih pitanja. Na neka pitanja pokušaćemo dati odgovor u ovom tekstu. 

Međ: Patriotizam 

Uzimajući u obzir da je Bosna i Hercegovina podijeljena na dva entiteta, tj. da je pola BiH skoro potpuno etnički očišćeno od strane Karadžićevih srpskih zločinačkih hordi, te opravdano pretpostavljajući da će Milorad Dodik ili neki drugi srpski lider sa sličnim separatističkim ambicijama jednog dana oteti dio teritorije BiH i proglasiti nezavisnost Republike Srpske, te također opravdano pretpostavljajući da bi se po uzoru na Srbe, tražeči svoji historijsku šansu stvaranja svoje tzv. Herceg Bosne, u istu avanturu  upustili Hrvati, dolazimo do prvog važnog pitanja. Da li bi Bošnjaci danas imali dovoljno patriotizma da krenu u jedan težak i možda nemoguć rat za povrat otete bosanskohercegovačke teritorije i odbranu od hrvatskog separatizma? Nema sumnje da bi Srbi iz Republike Srpske zauzeli položaje na razgreničenju između RS-a i Federacije BiH. U tom slučaju unutar okupirane teritorije na milost i nemilost četničkim hordama ostale bi desetine hiljada bošnjačkih povratnika. Ne treba biti previše pametan pa pretpostaviti šta bi četnici radili sa bošnjačkim povratnicima. Još se nije ni zaratilo a četnici već kese svoje zločinačke kljove prema bošnjačkim povratnicima u Republici Srpskoj (Mujo Hadžiomerović, predsjedavajući Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS-a upozorava sve u BiH da je situacija u RS-u veoma opasna. „Dešavaju se i verbalni i fizički napadi na povratnike, pojavljuju se grafiti po bošnjačkim kućama uvredljivog sadržaja, poput podrške Mladiću. Sve ono što se ističe u govorima političara sprovodi se u djelo na terenu. Bojim se da se ne vratimo u period kad je naša sugrađanka Meliha ubijena snajperom. Jednostavno se prenosi jedan ružan odnos, dojučerašnjih sugrađana koji su bili korektni. Sad se već drugačije ponašaju. Ljudi su zabrinuti i čak se raspituju za oružje kako bi se zaštitili".). O tome šta bi četnici uradili bošnjačkim povratnicima kao što su nana Fata Orlović i srebreničke majke i ostali preživjeli Srebreničani ne smijemo ni pomisliti. Također, u navedenoj situaciji unutar okupirane srpske teritorije ostali bi Distrik Brčko i Srebrenica, a teškim mukama ponovo bi bili izloženi Goražde i Unsko - sanski kanton. Patriotizam smo s pravom stavili na prvo mjesto. Znamo da bi u navedenim okolnostima sav teret odbrane suvereniteta Bosne i Hercegovine pao na pleča Bošnjaka koji žive u Federaciji BiH. Pogotovo što bi ti isti Bošnjaci morali braniti Hercegovinu i srednju Bosnu od hrvatskog separatizma.

Bošnjaci su bili puni patriotizma kada je počela agresija na Bosnu i Hercegovinu. Iako smo bili napadnuti sa svih strana, ostavljeni od svih, nenaoružani, naš patriotizam nas je nosio do pobjeda i do očuvanja Bosne i Hercegovine. Takav snažan patriotizam temeljio se na nekoliko bitnih društveno - političkih aspekata života bošnjačkog naroda u tom periodu. Prije svega bošnjačka politika je bila jaka i stabilna i znala se nositi sa izazovima vremena i imala je podršku skoro čitavog naroda. Takva bošnjačka politika je znalački kod bošnjačkog naroda razvila svijest o važnosti države i njenog očuvanja. Ukratko rečeno Bošnjaci su imali više patriotizma i želje za očuvanjem Bosne i Hercegovine nego što su srpsko - hrvatski zločinci imali želje da rasture našu zemlju. Danas je situacija sasvim drukčija.  Nakon završetka agresije na Bosnu i Hercegovinu do danas učinjeno je mnogo na rušenju bošnjačkog patriotizma. Bošnjaci su danas razjedinjeni skoro po svakom aspektu. Naravno, najodgovorniji za takvo stanje su bošnjački političari. 

Međ: Bošnjačka politika 

Bošnjačka politika, odnosno bošnjački političari su zarad ličnih interesa uništili naš narod. Svojom korumpiranošću bošnjački političari su ispraznili patriotizam i kod nekada najvećih patriota u bošnjačkom narodu. Uzmimo za primjer odnos bošnjačke politike prema demobiliziranim borcima Armije Republike Bosne i Hercegovine. Zbog raznih zloupotreba prema ovoj populaciji bošnjačka politika je dozvolila da od najvjernijih patriota napravi ogorčene ljude koji, poučeni ovim bolnim iskustvom, možda više nikada ne bi uzeli pušku da brane ni svoj kućni prag a kamo li da se upuštaju u neizvjesni rat oslobođenja okupirane teritorije koju zauzima Republika Srpska. Brojni su drugi primjeri pogrešnog odnosa bošnjačke politike prema patriotskim potrebama i osjećanjima bošnjačkog naroda. Osim što je ubila i što ubija svaki gram patriotizma i dostojanstva u bošnjačkom narodu, bošnjačka politika je danas naš najveći problem i naša najveća nesigurnost. Pored toga što su potpuno zakazali na domaćoj političkoj sceni bošnjački političari su još gori na vanjskopolitičkom planu a što po sudbinu Bošnjaka i Bosne i Hercegovine može imate veoma teške posljedice.

Svijet više nije isti kao 90.godina prošlog stoljeća kada su Radovan Karadžić i Franjo Tuđman ubjeđivali taj isti svijet da se u Bosni i Hercegovini bore protiv islamskih terorista. Rahmetli Aliji Izetbegoviću je tada lahko bilo ubijediti svjetsku javnost i svjetske moćnike da su to obične laži. Nažalost, danas se svijet sasvim druga priča. Nakon 11.septembra 2001.godine svijetom vlada agresivni antiislamizam. Svjedoci smo kako  posljednjih godina političari, obavještajci i mediji iz Republike Srpske čine velike napore da Bošnjake u svijetu predstave kao islamske teroriste. Njihova glavna karta na koju igraju pri pokušaju ocrnjivanja Bošnjaka u svijetu upravo je terorizam. Milorad Dodik je optužujući Bošnjake za terorizam sklopio savez sa cionističkim Izraelom od kojeg dobija snažnu diplomatsku pomoć.

Tu dolazimo do ključne uloge koju bi morala odigrati bošnjačka politika u ratu. Kako bi se bošnjačka jalova politika snašla u novim antiislamskim međunarodnim politikama i odnosima? Kako bi bošnjačka politika odgovorila na psihološko - propagandni rat neprijatelja Bosne i Hercegovine i Bošnjaka koji bi  dokazivali  svijetu da su Bošnjaci vehabije ili bijela Al Kaida od kojih će jednog dana goriti Evropa i da ih je zato opravdano ubijati?  Zašto bi današnji antiislamski nastrojeni svijet uopće spašavo Bošnjake od bilo koga kada to nisu radili tokom protekle agresije, odnosno kako bi bošnjačka politika ubijedila današnji antiislamski nastrojeni svijet da zaštiti Bosnu i Hercegovinu od raspada i Bošnjake muslimane od nestanka? Mnogo je pitanja na ovu temu. Umjesto predviđanja odgvor ćemo potražiti u sadašnjem ponašanju i nesnalaženju bošnjačke politike na ovom polju. Svjedoci smo da je Bosna i Hercegovina trenutno u potpunoj defanzivi na međunarodnom planu. Danas Bošnjaci nemaju nijednog političara koji je interesantan za zapadni i za istočni svijet. Bošnjaci danas nemaju nijednog političkog lidera kao što je bio rahmetli Alija Izetbegović kojeg je cijenio i istok i zapad. Zapravo, bošnjački političari se danas uopće ne bave vanjskom politikom, taj posao su prepustili visokom predstavniku na kojeg su prebacili sav svoj posao. Svjedoci smo kako su ovih dana bošnjački političari zakazali na planu vanjske politike. Bošnjački političari u ove dane kada je Milorad Dodik napao Bosnu i Hercegovinu sa svih strana potpuno  mirno posmatraju šta se događa puštajući  Valentina Inzka da umjesto njih vodi vanjsku politiku i da se u ime Bosne i Hercegovine dogovara šta mu je volja. A šta je Valentin Inzko radio i koga je zastupao to nikoga nije briga.  Osim toga, bošnjački političari su ustuknuli pred Miloradom Dodikom i njegovom odličnom diplomatskom politikom. Pored živih bošnjačkih političara i svih državnih institucija Milorad Dodik je uspio izgraditi paralelnu diplomatsku mrežu Republike Srpske. I tu nije kraj, istim tim putem uskoro će krenuti i Hrvati. Dakle, odgovor na prethodno postavljena pitanja se sam nameće. U slučaju bilo kakve ratne opcije bošnjačka politika bi potpuno izdala svoj narod. 

Međ: Mir je naša najveća nada 

Patriotizam i stanje bošnjačke politike su ogledalo svih mogućnosti, odnosno nemogućnosti bošnjačke odbrane od eventualne ratne ugroženosti. Iako nam je to teško priznati na oba ova važna polja Bošnjaci stoje veoma loše.  Cijeneći ukupne okolnosti u Bosni i Hercegovini i u bošnjačkom narodu sa velikom zabrinutošću možemo konstatirati da bi u ovom trenutku svaki rat u Bosni i Hercegovini bio izuzetno poguban za nas Bošnjake i samu Bosnu i Hercegovinu. Mir je naša najveća nada i naš najveći spas. Samo da rata ne bude! 

(Saff br. 293, 13. maj 2011. godine)