Vjeroučitelj: Otvoreno pismo dekanu FIN-a

OTVORENO PISMO

Dekanu Fakulteta islamski nauka, Prof. dr. Ismetu Bušatliću

Uvaženi profesore Bušatliću, motiviran pasivnošću cijenjene ustanove kojom rukovodite, kada su u pitanju neke aktivnosti i pojave u društvu, a koje se, itekako, tiču i Vaše ustanove, osjećam potrebu da Vam se obratim i iznesem neka svoja razmišljanja.

U vremenu kada je našem narodu, našoj zajednici (Islamskoj zajednici), a  posebno vjerujućima u našem narodu potrebno primjerima društvenog aktivizma, pokazati kako u novim društvenim okolnostima boriti se i izboriti  za svoja prava i vrijednosti koje baštine i koja daju smisao njihovim životima, Vaša ustanova postala je primjer društvenog pasivizma, ili da budem precizniji - primjer društvenog konformizma u njegovom najnegativnijem značenju.

Stoljećima je naš vjerujući narod, u mnogo težim društvenim okolnostima, čuvao i njegovao institucije gdje će se obrazovati i odgajati na vrijednostima njihove vjere, pa i u onim vremenima kada im je ostala samo jedna medresa, čuvali su je i strepili nad njenom sudbinom. Otvaranjem Islamskog teološkog fakulteta (danas Fakulteta islamskih nauka) bilo je ostvarenje njihovih snova  i nada da je stvoren nukleus oko kojeg će se okupljati duhovna i intelektualna elita. Nada da je sagrađen svjetionik iz kojeg će se odašiljati signali i kroz koji će se artikulirati njihovi interesi.

Dugo već naši vjernici pružaju vratove ka Vašoj instituciji, čekajući signale, smjernice i orijentire. Na žalost svih nas, čekanje je uglavnom bilo uzaludno, a i kada bi došao poneki signal, on bi uglavnom bio dezorijentirajući i unosio još više zabune.

Mogli bi se nabrajati događaji i pojave u  našem društvu koje su po svojim posljedicama koje ostavljaju, nužno iziskivale reakciju i stav ustanove kojom rukovodite, međutim, ona je ostala vjerna svojoj indolentnosti i samodostatnosti. Primjer koji to na najbolji način oslikava, a koji je prisutan već petnaestak godina, jeste pitanje vjerskog odgoja i obrazovanja u javnim ustanovama.

Bilo je za očekivati da se naša Zajednica, nenaviknuta na djelovanje u području javnog, neće najbolje snalaziti praveći prve korake, ali je isto tako bilo za očekivati da će FIN biti glavni oslonac u tim iskoracima. Međutim, dešava se potpuno suprotno. Sekularni talibani odlučni da vjeru i vjernike vrate „gdje im je mjesto" uvijek su nalazili najbolje sagovornike među Vašim profesorima i u svojim islamofobičnim tekstovima citirali, i danas citiraju, neke njihove izjave kao svete spise.. I tek što se jedni smire i shvate da su jednokratno upotrijebljeni, jave se drugi, novi, željni „afirmacije".

Svima je znano da ustanova kojom rukovodite obrazuje kadar, kroz teološki i pedagoški smjer, koji treba da nauku o našoj vjeri i vrijednostima naše vjere kroz javne ustanove i ustanove IZ-e prenese našem vjerujućem narodu. Logika stvari nam govori da Vi stojite iza tih vrijednosti i iza tako uređenih odnosa. Međutim, u vremenu kada na društvenu scenu stupe snage koje omalovažavaju vrijednosti naše vjere i ruše temeljne razloge postojanja Vaše institucije, Vi svi šutite, a i kada se neko oglasi uradi to tako da ispadne da šutnja i nije najgora opcija.

Otužno je, uvaženi profesore Bušatliću, posmatrati kako Vaši profesori plaze jezik svome narodu rugajući mu se kako je zbunjen i dezorijentiran, a sami produciraju tu zbunjenost. Ne želim da zvuči patetično, ali da stvari ogolimo do kraja, svi Vaši uvaženi profesori primaju plaću od zekjata koji uplati taj zbunjeni vjerujući narod. Narod koji će odvojiti i od ono malo što ima, kako bi svojoj ulemi obezbijedio materijalnu sigurnost i intelektualnu slobodu. A kako mu ta ulema uzvraća? Tako što rado sjeda za sofru onih koji su jasni i otvoreni rušitelji temeljnih vrijednosti naše vjere i vrijednosti zbog kojih je osnovana institucija kojom rukovodite, sofru onih koji bi u normalnim i uređenim društvima bili na rubu svih ozbiljnih društvenih događanja.

Otužno je čitati i slušati kako se profesori naše najveće obrazovne institucije rugaju nesređenosti naše zajednice. Ako je Zajednica neuređena, postavlja se  pitanje šta je svako od nas, pojedinačno ili kroz instituciju u kojoj radi, uradio da se stanje uredi i popravi, koliko se uključio i koliko se želi uključiti u procese u Zajednici.

Zar mora, uvaženi profesore Bušatlicu, intelektualni i akademski uspon Vaših i mojih profesora biti recipročan njihovom udaljavanju od interesa svog vjerujućeg naroda i njegove Zajednice. Znam da ulema ne treba da slijedi narod, nego da ga vodi i trasira mu puteve,  ali sudeći po tome kako se razumiju naš narod i Vaša institucija, ne mogu se oteti dojmu da - što nam je ulema obrazovanija, to je naš narod zbunjeniji i sve manje razumije.

I na kraju želim da Vam odgovorim na eventualno pitanje zašto se obraćam Vama. Ponosan sam na svoju diplomu FIN-a i na sve vrijednosti koje sam usvojio tokom studiranja i zato Vas molim da ovo pismo razumijete kao dobru namjeru. Očekivao sam od Vas, uvaženi profesore, da se bar jednom u svom mandatu, Vi kao rukovoditelj ili institucija kojom rukovodite, odredite spram razloga i svrhe svog postojanja. Očekivao sam da institucija kojom rukovodite, kao intelektualna snaga naše Zajednice, organizira bilo kakvu vrstu sastanka na koji bi pozvali odgovorne ljude iz Zajednice, nas alumniste FIN-a (imame i vjeroučitelje)  pa i  gosp. Ministra i da se razgovara. Očekivao sam da pozovete svoje bivše studente, sada vjeroučitelje, da vam prenesu stvarno stanje vjeronauke u školama, da pomognu vama i vašim sadašnjim studentima u izradi analize stvarnog stanja i učinaka vjeronauke i da se o ovoj temi, veoma važnoj temi vjerskog odgoja i obrazovanja, razgovara činjenicama, na nivou i u ambijentu koji odgovara jednoj ozbiljnoj zajednici, a ne da to bude tema vrlo primitivnih, dnevnopolitičkih potkusurivanja. Ali Vi i Vaša institucija ne samo da niste pokazali interes za ovaj problem, nego se niste udostojili javnosti iznijeti svoj zvanični stav, pa Vas sekularistički mediji svojataju da njihovu stranu podržavate.

Primite izraze mog poštovanja i svako dobro Vam od Boga molim.

Husein Mehmedović, vjeroučitelj