Razlozi za opoziv sporne „odluke" ministra Suljagića
Učenici i njihovi roditelji u sarajevskim školama izloženi su brutalnoj samovolji ministra obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo Emira Suljagića. Zašto ministar i njegovi glasnogovornici prešućuju i od javnosti kriju neutemeljnost i potpuno odsustvo bilo kakve valjane argumentacije za svoju samovolju i tako bezočno nastavljaju obmanjivati roditelje, učenike i javnost?
1. U formalno-pravnom smislu odluka ne postoji, postoji obavijest u kojoj se osnovne i srednje škola na području Kantona Sarajevo obavještavaju da je ministar donio odluku da ocjena iz vjeronauke ne ulazi u računanje općeg prosjeka učenika. Primjenom ovakve „odluke" škole rizikuju da budu izložene tužbi učenika i roditelja.
2. U obrazloženju nije dat nijedan valjan argument niti zakonski osnov za ovakvu odluku. Ministar se uopće ne poziva na zakonodavstvo iz oblasti obrazovanja na nivou Kantona, možda i zbog toga što u njemu ne nalazi jasno uporište za ovakvu odluku. Ministar jednostrano interpretira citirane zakone na državnom nivou a zanemaruje Temeljni ugovor između Bosne i Hercegovine i Vatikana.
3. Pozivanje na nepovoljniji status onih koji ne pohađaju vjeronauku zbog ocjene je obično obmanjivanje javnosti jer se prosjek općeg uspjeha dobija dijeljenjem ukupnog zbira ocjena na broj predmeta koji učenik pohađa pa do sada i nije bilo diskriminacije na toj osnovi kako je to kazano u nekim medijskim istupima ministra.
4. Prije će biti da bi se primjenom ove ministrove odluke činila diskriminacija nad učenicima koji pohađaju vjeronauku jer im je bez osnova i valjanog objašnjenja uskraćeno pravo vrednovanja njihovog pohađanja vjeronauke.
5. Cjelovito ispunjavanje odredaba Člana 9. Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini postiže se tek kroz mogućnost učenika da umjesto vjeronauke izaberu alternativni predmet. Međutim, za to su odgovorne obrazovne vlasti pa se ta odgovornost ne može pripisivati vjerskim zajednicama i crkvama niti učenicima i njihovim roditeljima.
6. Ne postoji nikakva pedagoška opravdanost (koju ministar neutemeljno pominje) da se ocjena iz vjeronauke ne računa u prosjek općeg uspjeha učenika.
7. Donošenje ovakve odluke znači ozbiljno kršenje Člana 16. Temeljnog ugovora između Bosne i Hercegovine i Vatikana koji je precizirao izjednačenost vjeronauke sa redovnim školskim predmetima što se u ovom slučaju od strane ministra i većine medija uporno prešućuje.
8. Provođenje ove odluke predstavljalo bi ne samo kršenje pomenutog međudržavnog ugovora nego i kršenje prava učenika i roditelja koji su izabrali pohađanje vjeronauke i prihvatili vrednovanje i društvenu verifikaciju postignuća iz ovog predmeta (njih preko 90%).
9. Provođenjem ove odluke uveliko bi se promijenio status vjeronauke a za to bi se morala prvo proizvesti zakonska osnovanost na državnom nivou koja sada ne postoji.
Ibrahim Begović