Islam teroriste osuđuje na smrt!

Bosne nema bez Bošnjaka, a Bošnjaka nema bez islama • Bin Laden je služio Americi kao alibi za vođenje ratova i prolijevanje muslimanske krvi u Iraku i Afganistanu • Priču o bijeloj El-Kaidi podvaljuju krivci za genocid

Doktor Safvet Halilović je profesor na Islamskom pedagoškom fakultetu Univerziteta u Zenici i član Vijeća povjerenika Svjetske unije islamskih učenjaka, čiji je predsjednik jedan od najvećih živućih muslimanskih autoriteta šejh Jusuf el-Karadavi.

Zahvalan sagovornik i hafiz Kur'ana, dr. Halilović u intervjuu za "Dnevni avaz" govori o protjerivanu vjeronauke iz naših škola, valu ateizacije, bošnjačkoj politici i potezima SDA i SDP-a, ubistvu vođe El-Kaide Osame bin Ladena, pitanju terorizma i tekfir-ideologije, razlozima njihovog zlonamjernog povezivanja s islamom, o odnosima islama i Amerike...

Halilović, kako ističe, smatra da ministar obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo Emir Suljagić svojom odlukom od 22. aprila ove godine, prema kojoj ocjena iz predmeta Vjeronauka ubuduće neće ulaziti u prosjek općeg uspjeha učenika, provodi vjersku diskriminaciju!
Razgovarao: Faruk Vele

Val ateizacije

- Zaprepašteni smo takvom odlukom. Ministar Suljagić potpuno je samovoljno, bez konsultiranja vjerskih zajednica i crkava, a prije svega roditelja čija djeca pohađaju vjeronauku, donio odluku koja diskriminira više od 35.000 djece u Sarajevskom kantonu koja pohađaju vjeronauku - govori ogorčeno na početku našeg razgovora profesor Halilović.

Može li se to smatrati uvodom u konačno dokidanje tog predmeta?

- Takva odluka potpuno je nerazumna, jer u vremenu nabujale maloljetničke delinkvencije i brojnih društvenih anomalija, kada gotovo svaki drugi ili treći dan čujemo da se po sarajevskim ulicama, tramvajima i kafićima bode noževiman pa čak i puca iz vatrenog oružja, ministar Suljagić donosi odluku kojom predmet koji, prije svega, ima za cilj odgoj i podizanje čovjeka, dovodi u veoma loš položaj. Osim toga, nije konsultovan ni pedagoški zavod, niti ljudi od struke.

Molim vas, koji bi predmet pohađala djeca da se on ne ocjenjuje? Na taj način kazano je da vjera i vjeronauka nisu važni, jer im se ukida društvena verifikacija. Imajući u vidu da je Suljagić svoju ministarsku karijeru započeo s brutalnim progonom gospođe Arzije Mahmutović iz sarajevskih vrtića, a pozadina je svima dobro poznata, kao i njegove nastupe u javnosti u kojima atakuje na vjeru i vjernike, postoji osnovana bojazan da je ovakva odluka, zapravo, uvertira u ukidanje vjeronauke iz našeg obrazovnog sistema.

Taj predmet i ranije je bio diskriminiran u Sarajevskom kantonu, jer je zastupljen samo jedan čas sedmično, što je malo da bi se s djecom ozbiljnije radilo. Ali, eto, izgleda da ministru Suljagiću i njegovim mentorima smeta i taj jedan čas.

Suljagić navodi da je razlog ovakve njegove odluke namjera da se svi učenici izjednače.

- To, stvarno, nema nikakvog smisla. Gospodin je trebao, a to je evropski standard, djeci koja ne pohađaju vjeronauku obezbijediti alternativni predmet, kao što je, naprimjer, etika, lijepo ponašanje ili slično. Kako Suljagić i kompanija misle da će se odgojiti čovjek bez vjere, vaspitanja, etike? Ovakvom odlukom ministar je nanio štetu i onima koji ne pohađaju vjeronauku, jer im nije obezbijedio predmet koji će im kazati šta je, zapravo, čovjek. I kako čovjek da bude čovjek? Mi živimo u vremenu svakojakih kriza, danas je sve u znaku krize, a nema sumnje da je uzrok svemu tome činjenica da čovjek danas sve više gubi ono glavno što ga čini čovjekom, a to je čovječnost. Međutim, izgleda da gospodin ministar o tome ne razmišlja. Čini se da je njegova glavna preokupacija stijesniti vjeru i vjernike. Nažalost!

Oprostite, mi ovdje govorimo samo o ministru Suljagiću, ali činjenica je da su o toj odluci prije donošenja morali biti informirani SDA i SDP, koji čine koaliciju u Kantonu Sarajevo. Kako komentirate činjenicu da je na to pristala SDA, koja je osnovana kao stranka "muslimanskog kulturno-povijesnog kruga"?

- Slažem se da je SDA bila stranka muslimanskog kulturno-povijesnog kruga ili je, barem, tako bila u svome osnutku. Ta stranka, zapravo, i dobiva najveći broj glasova od bošnjačke vjerničke populacije. Kako su dozvolili da njihov koalicioni SDP ministar donese takvu sramnu odluku, ja ne znam. Kako god, mislim da je veoma ružno populaciji koja je za njih glasala uzvraćati na takav način. Ako tako nastave, onda će izgubiti još više glasova i dodatno oslabiti svoju poziciju. Što se tiče SDP-a, evo primjer ministra Suljagića pokazuje da u toj stranci postoje oni koji imaju određenu vrstu fobije i animoziteta spram vjere i vjernika. Volio bih da nisam u pravu, ali brojni su dokazi za ovakvu konstataciju.

Ja sam bio u prilici vidjeti u evropskim zemljama da su socijaldemokrati nešto drugo. Tako, naprimjer, u Austriji, usred Beča, vidio sam kako austrijska Socijaldemokratska stranka o svom trošku organizuje iftare i kako se na njihovim listama, kao kandidati za parlament države i druge nivoe vlasti, nalaze i pokrivene žene. Lično sam prisustvovao nekim od tih iftara u Beču i slušao obraćanja tih izuzetno obrazovanih Austrijanki, koje su odabrale da budu muslimanke, a politički su aktivne, i to baš kroz SDP Austrije.

Tako postupaju ljudi koji nemaju kompleks od vjere. Međutim, na našim prostorima SDP, kao idejni baštinik bivše komunističke partije, ponaša se drugačije. Nažalost, evidentno je da postoje predrasude i otklon prema svemu što je vjersko, naročito islamsko. Neshvatljivo je da se, u moru problema s kojima se susreće naše društvo, oni koji su na vlasti okreću razračunavanju s vjeronaukom! To ukazuje da oni, zapravo, bježe od suočavanja s istinskim problemima, vjerovatno zbog toga što nemaju rješenja za njih. A kada su bili izbori, drugačije su pričali.

Zamjenik reisu-l-uleme hafiz Ismet ef. Spahić smatra da je na sceni ponovo val ateizacije. On, također, tvrdi da je u nekim školama zabranjen selam...

- Naibu-reis je u pravu. Sve više se pojavljuje jedan agresivni oblik ateizma, kojem smetaju vjera i vjernici. Interesantno je da se to dešava na prostorima gdje žive Bošnjaci ili gdje su oni većina. Šta mislite, koji bi se to ministar usudio donijeti ovakvu odluku u vezi s vjeronaukom na prostorima gdje su Hrvati većina? Ili, naprimjer, u RS? Tamo se to ne može ni u snu vidjeti. Ali, ondje gdje su Bošnjaci, tu je sve moguće.

Neprijatelji Bosne dobro su razumjeli jednu stvar, a to je da Bosne nema bez Bošnjaka. A Bošnjaka opet nema bez islama. Drugačije rečeno, ako bi Bošnjaci, ne daj Bože, prestali da postoje kao muslimani, onda će prestati da postoje i kao Bošnjaci, i u tom slučaju ovu zemlju možeš zvati kako hoćeš.

U tom kontekstu postaje razumljivo zašto se vode tolike kampanje protiv Islamske zajednice, institucije koja organizira vjerski život Bošnjaka. Dakle, nije problem samo u selamu, već je to jedan širi kontekst koji ima za cilj protjerivanje vjere iz javnog prostora. Ali, vjera je iskonska potreba čovjekova, nje je uvijek bilo i bit će je, ako Bog da, do Sudnjeg dana. Sviđalo se to Suljagiću ili ne.

Medijske hajke

Kako, inače, gledate na probosansku i bošnjačku politiku? Je li ona izgubila svaki smisao i oštricu kako se često može čuti?

- Najkraće rečeno, razočaran sam u našu politiku i političare. Mislim da je probosanska politika u jednom strašnom uzmicanju. Ovo što čini SDP sa Željkom Komšićem, kojeg inače, poštujem, nekako izgleda kao nabacivanje lopte Hrvatima, da traže treći entitet.

U kakvom je stanju bošnjački narod? Ne možemo se oteti utisku nevjerovatnog defetizma i ravnodušnosti u vrijeme dok skoro pa nestaje sve ono što su hiljade bosanskih patriota branile životima? Kao da smo došli na onu Meše Selimovića: "Dugo se ne osvrću ni na šta, svejedno im je šta se oko njih dešava..."

- Fino ste to kazali. Vidite, ja sam Bošnjak i, naravno, zabrinjava me šta se dešava s mojim narodom. Bošnjaci su narod koji je svašta deverao tokom povijesti... Pravo je čudo da je išta bošnjačko o(p)stalo. Mislim da je jedan od ključnih problema kod Bošnjaka to što nemaju lidera, niti se dozvoljava da neko stasa i postane lider. Pogledajte samo ove medijske hajke i progone... Vidjeli smo ko je sve, u posljednjih nekoliko godina, bio angažovan u tome. Čak i oni koji su učestvovali u genocidu u Srebrenici! Stanje bošnjačkog naroda uistinu je veoma složeno. Mislim da najveću odgovornost snose političari, koji su preuzeli emanet vlasti, a to je doista velika odgovornost, i pred Bogom i pred ljudima. Međutim, ja sam optimista: Bosna će, ako Bog da, opstati. Mnogi su nastojali da je unište, ali nisu uspjeli. Oni su bili i prošli, a Bosna je ostala!

Kako ste doživjeli ubistvo vođe El-Kaide Osame bin Ladena?

- Za Bin Ladena bi se moglo kazati i ovo. Misteriozno se pojavio, djelovao i misteriozno ga nestalo. Sve nekako nejasno. Naravno, meni kao muslimanu nije dozvoljeno da opravdavam zlodjela koja se pripisuju da ih je on učinio. Ono u Njujorku 11. septembra je terorizam najgore vrste. U islamu ubijanje nevinih ljudi spada u najteže velike grijehe. Međutim, činjenica je da je Bin Laden uvijek služio Americi kao alibi za vođenje ratova i prolijevanje muslimanske krvi u Iraku, Afganistanu... Zbog prijetnje od takozvanog islamskog terorizma. Jedan od naziva Sudnjeg dana u Kur'anu je i ovaj: "Dan razotkrivanja tajni ili dan skidanja maski", kada će se pokazati prava istina.

Hoće li se, prema Vama, poslije Bin Ladena Amerika vratiti na kolosijek traženja "novog početka" u odnosima s muslimanskim svijetom, koji je Barak Obama (Barack) najavio?

- Barak Obama u svom govoru je obećao mnoge stvari, ali se, nažalost, malo od toga ostvarilo. Američka vojska i dalje je u Iraku, Afganistanu, a, evo, i u Pakistanu. Svakodnevno se ubijaju nevini civili. On i dalje bezrezervno podržava izraelski režim koji čini strašna zlodjela na okupiranim palestinskim teritorijima. Očito je da se tu nešto dešava. Mislim da dosadašnja politika više ne štima, pogotovo u kontekstu ovih promjena koje su zahvatile arapski svijet.

Hoće li Bošnjaci i drugi evropski narodi nakon ovakvog raspleta događaja trpjeti manje pritiske zbog izjednačavanja islama i islamskog terorizma? I mi u BiH često smo bili pod tim stigmama.

- Dovođenje islama u vezu s terorizmom najveća je laž i potvora. Jedan od temeljnih principa islama u vezi s odnosom muslimana prema drugima sadržan je u poznatom ajetu: "La ikrahe fid-din", što znači: Nema prisilnog uvođenja u vjeru!

Neosporna je historijska činjenica da su, na onim prostorima gdje su muslimani vladali stoljećima po zakonima svoje svete knjige Kur'ana časnog, druge vjere i njihovi sljedbenici opstali u svom punom vjerskom i nacionalnom identitetu. A to je bilo moguće zahvaljujući činjenici da islam kao vjera, sistem i zakon nema u sebi ništa što bi opravdavalo teror ili podsticalo na njega. Štaviše, jedno od osnovnih učenja islama, koje se učestalo spominje u Kur'anu u raznim kontekstima, jeste stalno suprotstavljanje nasilju među ljudima i njihovim međusobnim odnosima.

Oni koji su govorili o tzv. islamskom terorizmu u BiH, takvi su dopustili da se, pred očima cijeloga svijeta, izvrši genocid nad Bošnjacima na kraju 20. vijeka. Ta priča o tzv. bijeloj El-Kaidi uklapa se u velikosrpske planove i strategiju kako bi se potisnuo govor o četničkim zlodjelima. Mi ne smijemo nikada zaboraviti da je u posljednjoj agresiji zaklano i ubijeno više od 200.000 Bošnjaka, isto toliko ih je prošlo kroz koncentracione logore, više desetina hiljada ih je ranjeno i osakaćeno, a silovano je oko 50.000 Bošnjakinja.

Razoreni su cijeli gradovi i sela, srušeno i devastirano više od 1.000 džamija i mesdžida. Naravno, priča o tome ne odgovara mnogima, naročito onima koji bi trebali odgovarati za ta strašna zlodjela. Zato treba izmisliti priču o terorizmu i bijeloj El-Kaidi u BiH.

Velika nepravda

Da, ali ta se priča, evo, i danas stalno medijski promovira.

- To su izmišljotine onih koji su izvršili agresiju i genocid. U svijetu je, inače, posljednjih godina postala jedna vrsta trenda da se teroristički napadi u raznim dijelovima svijeta kvalifikuju odrednicom "islamski", što ima za cilj diskreditaciju islama kao vjere i svjetonazora. Kada su, u posljednjoj agresiji na BiH, pravoslavni Srbi ubijali bosanske muslimane, u jednom danu i po nekoliko hiljada, taj teror i strahote nisu kvalifikovani kao "kršćanski". Kada Rusi još ubijaju Čečene u njihovoj zemlji Čečeniji, onda niko ne naziva ruski terorizam "pravoslavnim" ili "kršćanskim". Isto je i s Palestinom, dok Židovi sistematski trijebe Palestince u njihovoj, hiljadama godina staroj domovini Palestini, nikome ne pada na pamet da taj ekstremizam naziva "židovskim", ali ako neko od muslimana, nad kojima se u raznim dijelovima svijeta vrši nasilje, uradi neko zlodjelo, onda svjetski mediji to odmah kvalifikuju kao "islamski terorizam". Dakle, očito je da postoje krugovi kojima je stalo do toga da se manipuliše ovim pojmovima i pojavama.

Sve više se govori o tekfir-ideologiji i kod nas. Posebno u kontekstu terorističkog napada u Bugojnu. Koliko je velika opasnost takve ideologije kod nas i šta takve ideologije, inače, donose islamu?

- Užasno je ono što se desilo u terorističkom napadu na Policijsku stanicu u Bugojnu, u junu prošle godine. Ubijen je jedan policajac (rahmetli Tarik Ljubuškić), a nekoliko ih je teško ranjeno. BiH je u postdejtonskom periodu inače bila pošteđena takvih zlodjela. Bošnjaci, uprkos činjenici da im je učinjena velika nepravda tokom agresije, ali i poslije Dejtona, nisu, hvala dragom Allahu, posezali za takvim radnjama. Terorizam je najprljaviji vid borbe za postizanje određenih ciljeva i kao takav nije legitiman s obzirom na to da podrazumijeva ubijanje nevinih ljudi i izvođenje akcija koje imaju za cilj da siju strah, anarhiju i pometnju.

Teroristički čin u Bugojnu mediji su tretirali iz raznih uglova, a u pojedinim medijima taj zločin je doveden u vezu s islamom putem stavljanja odrednice "islamski", mada islam u suštini nema nikakve veze s tim gnusnim zlodjelom. Ono što se desilo u Bugojnu ne može se ni u kom slučaju opravdavati islamom. Naprotiv, islam je kategoričan u osudi takvih zlodjela. Ljudi koji su to počinili ni po kojem osnovu ne mogu predstavljati muslimane. U Islamskoj povelji, koju je napisala grupa eminentnih islamskih učenjaka pod nadzorom uvaženog šejha El-Karadavija, a čiji je izdavač Svjetska unija islamskih učenjaka, u vezi s ideologijom tekfira (proglašavanje muslimana nevjernikom), uz ostalo, ističe se sljedeće:

"Najgore što musliman muslimanu može uraditi je to da ga, bez uporišta u Allahovim riječima i drugim jasnim šerijatskim dokazima koji su kategoričke naravi i oko kojih nema raspravljanja, okvalificira kao nevjernika koji je izašao iz kruga islamskog ummeta. Nema sumnje da je tekfir (kvalificiranje nevjerovanjem) izuzetno velik problem za svako društvo. To je, zapravo, i vjerski, i idejni, i društveni prekršaj."

Shodno tome, počinioci terorističkog akta u Bugojnu su "razbojnici" i na njih bi, u islamskoj državi, prema naučavanjima Šerijata, bio primijenjen poznati propis "hadul-hiraba", što podrazumijeva smrtnu kaznu. Ugrožavanje sigurnosti i imovine drugih ljudi u miru je gnusan zločin, a ubijanje nevinih ljudi je grijeh koji spada u skupinu najtežih grijeha koji se u islamskim izvorima nazivaju "el-mubiqat" - najteži, uništavajući grijesi.

Promjene su neminovnost

Kako danas gledate na posljednja dešavanja u arapskom svijetu? Nakon Tunisa, Egipta, Libije, sada Sirije, pa i Maroka... sve više jačaju muslimanski zahtjevi za demokratiju, slobode, pravdu i bolji život?

- Ovo što se dešava posljednjih mjeseci u arapskom svijetu je neminovnost. To se jednostavno moralo desiti. Naš narod ima onu mudru poslovicu koja kaže: "Možeš kako hoćeš, ali nećeš dokle hoćeš!" Posljednjih pola stoljeća, pa i više, arapski svijet trpio je tiraniju diktatorskih režima, koji su opet izdanak zapadne hegemonije i imperijalizma. Kada su Engleska, Francuska, Italija i druge kolonijalne sile napuštale arapski svijet sredinom 20. vijeka, one su ostavile ili, bolje reći, omogućile da na vlast dođu takvi tiranski sistemi kojima je glavna preokupacija bila bogaćenje sebe i svojih garnitura. Teško je riječima opisati kakve je muke arapski svijet proživljavao pod vladavinom tih tiranija. Rezultat toga je opće nazadovanje tog dijela svijeta, siromaštvo većine populacije uprkos činjenici da te zemlje imaju ogromne prirodne resurse kao što su nafta, plin...

Ljudi su tamo dovedeni do dna, a istovremeno vladajuće oligarhije imaju bogatstva koja se mjere u desetinama, pa i stotinama milijardi dolara. Nedavno je objavljen podatak da je bivši predsjednik Egipta Hosni Mubarak samo u američkim bankama imao više od 31 milijarde dolara!

Na trgu Tahrir nisu nošene slike Bin Ladena i nije se klicalo El-Kaidi. Jesu li Bin Laden i El-Kaida buđenjem arapskog svijeta izgubili smisao?

- U pravu ste. Taj famozni Bin Laden ustvari je više ličio na nekog fantoma, nikada nije pouzdano utvđeno ko je on. Ono što se pouzdano zna jeste to da je, jedno vrijeme, sarađivao s američkom obavještajnom službom CIA. Sve ostalo su nagađanja. On nikada nije ni imao podršku širih muslimanskih masa, naročito u Egiptu, državi gdje više od hiljadu godina postoji El-Azhar, kao rasadnik islamske uleme i obrazovanja. Smatram da su dešavanja u arapskom svijetu itekako uticala da se na Zapadu, naročito u SAD, koje su tako zdušno pomagale i podržavale tiranske arapske režime, mnoge stvari mijenjaju u sferi politike i međunarodnih odnosa. Sam Obama nedavno je izjavio da je zatečen tim dešavanjima i da su mu njegove službe davale drugačije prognoze. U tom kontekstu, priča o Bin Ladenu više nije značajna pa je trebalo na nju staviti tačku.

Koliko su radikalni pokreti u islamskom svijetu generalno opasni po demokratski razvoj muslimana i jačanje muslimanskih pokreta baziranih na izvornim islamskim principima i idejama, što podržavaju najšire muslimanske mase? I koliko je Zapad spreman za takav islam, a ne onaj koji se gleda kroz prizmu terorizma?

- Vidite, tiranski režimi i diktature pogodno su tlo za radikalizaciju ljudi, jer kada vas neko proganja, muči i maltretira po zatvorima, kada ubija u vama ljudsko dostojanstvo, onda se može desiti da ljudi odu u ekstremizam i radikalizam. Ali, evo ti režimi sada padaju. Mlada generacija arapskih muslimana želi da živi životom dostojnim čovjeka. Radikalni pokreti nemaju perspektivu. Islam je vjera umjerenosti i komplementarnosti, i široke muslimanske mase žele upravo takav pristup islamu. Istovremeno, on ne dopušta ni opuštenost u tumačenju islama i islamskih propisa, po svom ili nečijem nahođenju. Taj umjereni ili središnji pravac u islamu je ono što ima budućnosti i perspektivu. Zapad će morati prihvatiti činjenicu da islam ne mogu tumačiti kojekakve ebu hamze i slični skorojevići po Londonu i drugim metropolama, već istinska ulema, koja je dobro upućena u islamske izvore, ali koja također uvažava i naše vrijeme i kontekst u kojem ljudi danas žive.

Torabi je klasični primjer prevaranta

Vi ste izazvali pažnju kada ste uvaženog šejha El-Karadavija u emisiji "Al-Jazeere" pitali za slučaj Torabija.

- Torabi je klasičan primjer prevaranta koji ima za cilj da, prije svega, prigrabi što više novca. Naivno je to što su neki smatrali da on to radi "besplatno". Zašto je onda trebalo da se prodaje ona flaširana voda, dnevno se obrtalo i po 200.000 maraka. Što nije tu navodnu energiju satresao u neki rezervoar ili, recimo, vrelo Bosne pa da ljudi piju do mile volje! Također, nije isključena ni dimenzija sihira i kontaktiranja džinskog svijeta, o čemu je svojevremeno govorio naš fetva-i emin, profesor Enes Ljevaković.

Uvaženi fetva-i emin, Allah ga nagradio, pravilno je reagovao, ali ostale strukture IZ, nažalost, nisu. Bilo je žalosno gledati kako prevarant Torabi, usred Sarajeva, našeg fetva-i emina proglašava kafirom i šejtanom(!), a svi šute, počev od ilmije pa do muftije. Ja sam, shodno svojim mogućnostima, ukazivao na njegovo štetno djelovanje, a pitanje sam postavio šejhu El-Karadaviju kako bi on pojasnio stav islama u vezi s onim što taj čovjek radi. Pitanje je postavljeno u serijalu "Eš-Šeri'atu vel-hajah" (Šerijat i život), koji gleda veliki broj ljudi diljem svijeta.

Šejh je u odgovoru na to pitanje ostao mnogo duže nego inače, a kasnije je kazao da je to važno pitanje, jer se tiče islamskog vjerovanja (akaida).

(Dnevni avaz, 07. maj 2011. godine)