Islam više vrijeđaju Bošnjaci, nego Srbi i Hrvati

Piše: Fatmir Alispahić

„Bošnjaci više nisu u stanju da stvaraju bilo kakve mreže sa islamskim svijetom, jer sve više i ubjedljivije bivaju odrođeni od svoje vjere, a s druge strane, bivaju indoktrinirani medijskim utjecajima koji ih ubjeđuju da je islam njihov najveći problem, tako su su Bošnjaci, u kritičnoj masi, najveći islamofobi u Bosni i Hercegovini. Moglo bi se egzaktno pokazati da posljednjih godina islam više vrijeđaju Bošnjaci, nego Srbi i Hrvati. Valja i to reći, da Srbi i Hrvati ne bi nikad vrijeđali svoju vjeru, kako to čine mnogi Bošnjaci, koji ne razumiju da je vjera kičma identiteta i morala u svakog naroda, i da nema naroda bez vjere. Ni jedan narod nije konstituiran na bezbožništvu, a to što se od Bošnjaka traži da žive bez islama, zapravo je genocidni zahtjev za samouništenjem bošnjačkog bića. Zašto se od Srba i Hrvata ne traži da žive bez pravoslavlja i katoličanstva? Zato što bi to značilo negaciju srpstva i hrvatstva. Negacija islama u Bošnjaka je negacija samih Bošnjaka....           

Bošnjački narod je uhapšen narod, i uz to svjestan da mu nema ko pomoći, pa se mnogi odlučuju da prihvate ponuđeni projekt samomržnje, pronalaska krivice u sebi i u islamu, da pokušaju biti neko drugi, jer je pritisak nepravde ogroman. Generalno, to rezultira jednom apatijom i razočaranošću u vrijeme kojemu smo svjedoci... 

Bošnjaci u većini više vole tuđe nego svoje, rađe kupuju stranu nego svoju robu, nemaju uopće svijest o ekonomskom patriotizmu, što je rezultat tog organiziranog rastakanja nacionalne i patriotske svijesti u Bošnjaka... Osobno, ja bih volio da su Bošnjaci takvo što u stanju učiniti, jer bi to značilo da su u stanju i više kupovati domaće, nego proizvode iz Srbije i Hrvatske. Naravno, od toga ne bi oslabila nikakva ekonomija, niti bi neka kompanija bila na šteti, a korist bi bila za narod koji je u stanju iskazati svoje jedinstvo. Bošnjaci takav narod nisu, nisu nikada ni bili, teško da će ikada i biti, jer je veliko pitanje koliko su Bošnjaci uopće politički narod, a koliko narod u etnokulturnim kriterijima. Drukčije rečeno, mi imamo svoju kulturu, ali nemamo svoju politiku, i zbog toga smo na putu da izgubimo i domovinu, a potom i tu kulturu, te da život nastavimo u muzejima i knjigama, kao ni prvi, ni posljednji narod koji je bio i prošao."