SAD: Delegacija BiH na Samitu o investicijama u zemlje Zapadnog Balkana
Bosna i Hercegovina, koju pokušavaju na sve načine blokirati, zaustaviti na putu napretka, uništiti, osporiti, usporiti, dezintegrirati i šta se više ne, jeste zaista država.
Bila mi je čast na poziv člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića biti članom delegacije koja ja imala za zadatak na radnim sastancima prošle sedmice u Washingtonu, Baltimoru, Anappolisu i drugdje po Marylandu da promovira ime naše zemlje u svakom pogledu, prije svega u onom privrednom.
Kada sam čuo zvuke naše himne, duboko u prsima sam osjetio nešto što nije često, nešto što sam gotovo zaboravio valjda čitajući i slušajući one koji očigledno za glavni zadatak imaju da dokinu ono malo nade i optimizma našem narodu. Mislim da je to bio ponos i to onaj nepatvoreno patriotski.
Odmah prvoga dana smo sklopili ugovore sa prestižnom tamošnjom medicinskom trauma klinikom o saradnji na relaciji Baltimore -Tuzla - Sarajevo.
Dogovorena je razmjena ljekara, studenata, besplatne operacije u našoj zemlji. Inače, najbolja sudentkinja na ovdašnjem medicinskom fakultetu je naša Bošnjakinja. Došla je kao izbjeglica.
Nakon toga bosansku delegaciju je pozdravila američka nacionalna garda (opet momenat sa himnom), da bi nas onda u svojoj rezidenciji primio guverner Marylanda O'Malley, koji spominju kao ozbiljnog budućeg predsjedničkog kandidata.
Nakon toga su vršene završne pripreme za konferenciju koje po prvi put poprimila tako velike razmjere jer se radilo o ukupnom regionu Zapadnog Balkana. Sve je bilo podijeljeno u sektore.
Organizatore i domaćine je zanimala kompletna situacija bh. privrede, bez uljepšavanja iliti kukanja, nego zaista realan presjek. Došli su također sa svojim analizama i željom da konkretno investiraju u BiH.
Sektor informacionih tehnologija za koji sam ja ispred BiH bio zadužen je imao veoma dobru posjećenost. Na sastanku su učestvovali predstavnici USA, BiH , Crne Gore, Albanije, Bugarske, Srbije, Kosova. Cilj je bio predočiti trenutno stanje u BiH i približiti našu IT scenu američkoj javnosti.
Naglasio sam da pored svega onoga što nam je uradio rat mi još uvijek imamo 5 državnih i 15 privatnih univerziteta koji su svojevrstan inžinjerski rasplodnik, te da smo nastavili sa tradicijom koju smo imali i u bivšoj YU da nam školstvo njeguje jak matematički pristup i forsira inžinjerske, tehničke grane.
Naši stručnjaci godinama pokazuju svojim angažmanom zavidan nivo rada na globalnom planu gotovo u svim bitnijim svjetskim kompanijama. Također je bilo interesantno naglasiti da smo prošlu godinu imali preko 240 miliona dolara prometa preko branše informacionih tehnologija, što znači da se promet u ovom sektoru više nego poduplao u zadnjih 5 godina.
Zatim je grafički predstavljeno napredovanje naše zemlje preko internacionalnih indeksnih vrijednosti. Ukazao sam na taj konstantan rast argumentirajući sve grafičkim prikazima. Na kraju sam predočio konkretne zakone o oporezivanju, cijeni zakupnine poslovnog prostora, ličnog dohotka, te mjesečnih troškova koje nosi sa sobom jedna IT firma.
Kao rezultat toga američka Vlada je odlučila otvoriti svoje prostorije/predstavništvo koje treba najvjerovatnije biti otvoreno u naredna dva mjeseca. Pored ovoga, izlagali su i predstavnici Hidrogradnje, Energoinvesta, BBI banke koji su ukazali na ogroman potencijal islamskog bankarstva.
Na kraju domaćini su također naglasili veliko interesiranje za našu nekada veoma efektivnu vojnu industriju.
Po završetku ovoga samita, vratili smo se u Washington gdje su čekali termini u Pentagonu i State departmentu. U Pentagonu su ponuđeni veliki projekti u građevinskom domenu, dok su u State departmentu dobiveni dodatni medicinski projekti.
Delegaciju je vrlo uspješno vodio ministar odbrane BiH general dr. Selmo Cikotić u pratnji tri generala svih konstitutivnih nacionalnosti, dok je zamjenik ambasadora Damir Džanko prije toga maestralno „pripremio" teren i svojski se potrudio da sve prođe onako kako treba. Nakon toga, nešto tik prije odlaska na džumu, smo sjeli u ured Ambasade BiH koji gleda direktno u State department gdje je dr. Cikotić iznio detalje sa upravo završenih sastanaka.
Naš trenutni ambasador je na to sve, ne rekavši ni riječi na ove uspjehe, ponudio generala kafom - i to je bilo sve od njega. Ali, valjda je to normalno kada se skoro čitave etnije ne osjećaju dijelom BiH u pravom smislu. Bar ne onako kako bi trebalo.
Vratio sam se sa ovoga puta sretan mada nisam računao na to. Teško mi je bilo pustiti projekte o kojima se inače brinem i preko kojih privređujem, da bih išao na put u USA. Međutim nisam se pokajao vidjevši da imamo ljude koji vole svoju zemlju, koji mogu i koji hoće da rade za domovinu, a ima, mada manje, i onih koji neće ili ne smiju, a obnašaju visoke diplomatske funkcije u ime BiH.
Ipak, bit će to kako treba.
Dr. ing. Nedim Makarević