Nesposobnost bošnjačkih političara i intelektualaca dovodi do očaja naš narod

Islamski alimi su stub muslimanskih zajednica. BiH, odnosno bošnjački narod ima veliki broj  islamskih alima, nažalost njihov glas nije dovoljno prisutan u našoj javnosti.  Saff je uveo  novu redovnu rubriku "Glas bošnjačke uleme", u kojoj tretiramo najvažnije društveno - političke aktuelnosti iz BiH i islamskog svijeta. Naš sagovornik je hafiz dr. Dževad Šošić, asistent za predmet Kirâeta na Fakultetu islamskih nauka Sarajevo 

Razgovarao: Ezher Beganović  

Muftijsko vijeće Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je prošlog mjeseca upozorilo našu javnost da su muslimani Bošnjaci pod stalnim napadima na vjerskoj, nacionalnoj, kulturnoj i institucionalnoj osnovi.  Slažete li se sa izrečenim procjenama našeg stanja i kako biste Vi opisali trenutni položaj Bošnjaka muslimana? 

Šošić: Nacionalističke snage koje su učestvovale u oružanoj agresiji na BiH i njenom teritorijalnom rasparčavanju nastavile su svoje destruktivno djelovanje i nakon neuspjele agresije, samo perfidnijimsredstvima i metodama. Međunarodna zajednica je formirala Haški tribunal da bi prikrila vlastitu odgovornost za najveću ljudsku tragediju u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Ne samo da je nije spriječila, već je dala nekoliko godina agresoru da dovrši svoj krvavi posao. I koje li ironije! Zločincima se sudi  u Hagu, ali ne i njihovim projektima. Da su obavili svoju zločinačku zadaću na vrijeme i do kraja, vjerovatno im se ne bi ni sudilo za zlodjela. Legalizacija faktičkog stanja na terenu nakon genocida i etničkog čišćenja dovoljan je dokaz.Dodik je više puta izjavio kako od tri naroda jedino Bošnjaci žele BiH te da će bošnjački političari biti prisiljeni na velike ustupke srpskim i hrvatskim zahtjevima, a to znači da će se suočiti sapolitikom ucjena i stalnih prijetni. Budući da Bošnjaci predstavljaju kičmu opstojnosti BiH na sceni su razni vidovi pritisaka i napada na njihove nacionalne i vjerske institucije kako bi se taj kičmeni stub oslabio. Nažalost, čini se da su Bošnjaci prilično dezorjentirani svojim unutrašnjim nesuglasicama i podjelama da bi se mogli ozbiljnije suprostaviti sve učestalijim nacionalističkim prijetnjama. 

Opisujući društveno - politički situaciju u BiH i stanje našeg naroda hafiz Ismet ef. Spahić je nedavno rekao  da nema veće opasnosti za Bošnjake od Bošnjaka. Slažete li se sa ovom hafizovom konstatacijom? 

Šošić:Zvuči poznato. Vjerovatno po onom pismu halife Omera upućenom muslimanskoj vojsci u kojem kaže: "Više se za vas bojim vaših grijeha, nego snage vašeg neprijatelja!" Mi Bošnjaci smo, zasigurno, žrtva velike nepravde, podmuklih zavjera, fašističkih projekata itd. U tom kontekstu ne bi se trebali osjećati krivim. To je, rekao bih, naš usud, zatečeno stanje. Nismo birali susjede ni domovinu; tu smo gdje jesmo. Nastojimo ostati svoji na svome, slobodni, pitomi i tolerantni.Ali, ako uzmemo u obzir koliko su Bošnjacisvojom nezrelošću, naivnošću, nesposobnošću i neodgovornošću pripomogli stvaranju teške političke i ekonomske situacije u kojoj se nalazimo, shvatit ćemo da konstatacija našeg uvaženog hfz. Spahića, zaista, ima smisla. Nesposobnost naših političara, intelektualaca, funkcionera da se uhvate u koštac sa suštinskim problemima koji tište Bošnjake ponekad dovodi do očaja. Primjećujemo da oni više brinu o sebi, svojim foteljama i privilegijama nego što brinu o svome narodu i njegovim svakodnevnim mukama.Ne bih krivio narod, već vođe, lidere, predvodnike, ljude od kojih se očekuje da konačno urade nešto konkretno za izvjesniju budućnost. 

Hrvatski predsjednik Ivo Josipović je proteklih dana govorio o nemirima u arapskom svijetu  ističući kako je zabrinut da bi zbivanja u toj sjevernoafričkim državam mogla utjecati na radikalne muslimane u susjednoj BiH. Josipović je još rekao da je Hrvatska u osjetljivoj situaciji, jer u Bosni živi puno muslimana. Kako komentirate ovakav stav predsjednika Republike Hrvatske? 

Šošić: Revolucije u arapskom svijetu nisu pokrenuli radikalni muslimani, nego narod željan slobode i dostojanstva. Zašto bi legitimni zahtjevi običnih ljudi u arapskim državama utjecali na radikalizaciju muslimana u BiH?! Kada su to muslimani iz BiH, na bilo koji način, ugrozili  Hrvatsku i njeno građanstvo?! Valjda su muslimani BiH u osjetljivoj situaciji jer od početka agresije do danas njihovi susjedi s obje strane gledaju blagonaklono na uporne pokušaje svojih sunarodnika da dovedu državu u kojoj žive do disolucije! Mislim da se više radi o neodmjerenoj političkoj izjavi nego stvarnoj zabrinutosti hrvatskog predsjednika. Uostalom, već smo se naslušali sličnih izjava. Zbog čega bi nas ova posebno uzbuđivala?! Vjerujem da će se gos. Josipović izviniti Bošnjacima uz opasku da njegove riječi nisu korektno protumačene. 

Ima li islamofobije u BiH i ako je ima molimo Vas recite nam nešto više o tom fenomenu?

Šošić: Naravno da ima islamofobije. Širenje straha od islama i svega što podsjeća na islam odavno je prisutno na prostorima Evrope, Balkana pa tako i BiH. Medijsko tretiranje događaja u arapskom svijetu, Iraku, Avganistanu, Egiptu. Libiji, posebno na Bliskom istoku, u Palestini, najbolje govori o strateškom razvijanju islamofobije za "potrebe" evropskog stanovništva kršćanske provenijencije. Kakvu sliku zapadni mediji nude domaćoj javnosti o muslimanima? Neciviliziranost, neprosvijećenost, zaostalost, agresivnost, terorizam... Naravno da će  takve predodžbe izazvati strah, u najmanju ruku, oprez u komunikaciji sa muslimanima. Kako bi se inače u zemljama zapadne Evrope poduzimale mjere za ustavno odnosno zakonsko ograničavanja prava muslimana u sferi personalnog ispoljavanja vjerskih propisa, kao što je, recimo, nošenje hidžaba i burke na javnim mjestima, obrazovnim institucijama i sl., ako se prethodno ne pripremi teren ili, figurativno kazano, ne prostre tepih sa islamofobičnim šarama i bojama. Sve češće možemo čuti ili pročitati kako su neki zapadni intelektualci, parlamentarci, stranački lideri, kolumnisti zabrinuti demografskom ekspanzijom muslimanske populacije u tamošnjim društvima tražeći od državnih institucija da se ozbiljnije pozabave tim problemom. Zašto bi BiH u kojoj živi autohtoni muslimanski narod bila izvan dometa strateškog raspirivanja islamofobije. Koliko smo samo čuli ili pročitali izjava, komentra, upozorenja o mogućoj radikalizaciji bosanskohercegovačkih muslimana, o postojanju "bijele" el-kaide, o pokušajima stvaranja muslimanske države, o nametanju šerijatskih zakona u pojedinim društvenim ustanovama!!... Prema tome, islamofobije ima i bit će je kad god se ukaže potreba da se ostvare neki ciljevi na štetu muslimana i države BiH. Dobro je pročitati knjigu Reisofobija vašeg kolumniste Fatmira Alispahića i vidjeti kako se planski, sistematski, beskrupulozno napada na najvažnije institucije IZ-e,  sve u cilju slabljenja njihove uloge u vjerskom i nacionalnom životu Bošnjaka. 

Posljednjih godina u BiH je primjetna pojava tekfirskih tumačenja islama. Koliko je ovaj problem ozbiljan i ima li načina da se ovaj riješi, odnosno da se, da kažemo, otkloni od Bošnjaka muslimana? 

Šošić: Djelovanje tekfirskih grupacija u muslimanskim sredinama veoma je opasno. Ne bi ga trebali potcjenjivati. Iz iskustva znamo da ono može dovesti do neugodnih situacija, razdora, mržnje pa i krvoprolića. Nema nikakve sumnje da su mnogi njihovi stavovi i postupci u koliziji sa principima Kur'ana i sunneta. Kod njih ne primjećujemo želju da sa ljudima sarađuju, već neshvatljivu potrebu da ih osude i ignorišu. O naravi tekfirskog pokreta govorio je naš uvaženi alim dr. Štulanović u prošlom broju vašeg cijenjenog časopisa, stoga nema potrebe da ponovo ulazim u tu tematiku. Mislim da je jedan od načina rješavanja tog problema poučiti muslimane kako da prepoznaju nosioce tekfirskih ideja, kako da se prema njima ophode, odnosno kako da im se suprotstave.  

BiH, odnosno bošnjački narod ima veliki broj  islamskih alima, nažalost njihov glas nije u dovoljnoj mjeri prisutan u našoj javnosti. Treba li bošnjačka ulema biti glasnija i više prisutna u javnosti, odnosno kako biste opisali aktuelnu ulogu i angažiranost bošnjačke uleme u životu Bošnjaka muslimana i Bosne i Hercegovine? 

Šošić: Čini se da se naša bosanskohercegovačka ulema ne snalazi najbolje u postojećoj situaciji, baš kao što je to slučaj i sa našim političarima. Radije se posvećuju svojoj struci ili radnoj obavezi nego zahtjevnom da'vetskom pozivu. Ne mislim da bi naši alimi trebali nastupati u medijima kao slobodni mislioci, mudžtehidi, ukoliko iza njihovih nastupa ne stoji nekakva strategija ili usaglašeni stavovi. Veoma je važno da se u  javnim nastupima poštuju odluke i štiti ugled institucija IZ-e. Žao mi je što moram konstatirati da postoji uočljiv vakum između naših obrazovnih institucija i običnogmuslimanskog puka. Islamska zajednica ima vrlo dobru infrastruktu na terenu pomoću koje se može ostvariti korisna komunikacija sa svakim muslimanom, ali ta infrastruktura nije dovoljno iskorištena. Predavanja se održavaju, negdje redovno, negdje povremeno, zatim tribine, promocije, ne manjka ni islamske literature, časopisa, periodike, tu su hutbe, vazovi, Internet... Hoću kazati da naš problem nije u nedostatku i nedostupnosti informacija o islamu, već je problem kako ih pretvoriti u konkretne životne vrijednosti, načela, postupke, da bi se desile pozitivne promjene, da bi konačno krenuli uzlaznom putanjom. Nedostaju nam konkretne inicijative, projekati, timski angažmanina terenu, među muslimanima u selima i gradovima, među povratnicima, radnicima, privrednicima itd. Jednostavno, želio bihangažman naših alima vidjeti kroz konkretne programske strategije, razrađene i usvojene u odgovarajućim tijelima IZ-e. Nama nedostaje sistem baziran na principu obaveza i odgovornosti. Samo takav sistem je održiv i funkcionalan,  samo takav sistem može donijeti kvalitetne rezultate i omogućiti nam da krenemo napred. Na Allaha se oslanjamo i od Njega pomoć tražimo! 

Vjerovatno pratite aktuelna događanja u arapskom svijetu. Mogu li se eventualne pozitivne promjene u arapskom svijetu odraziti na stanje u BiH i na položaj Bošnjaka? 

Šošić: Možda će nam dobro doći pozitivne promjene u arapskom svijetu kao što su nam dobro došle promjene u Turskoj. Vidimo mnogo inicijativa turske vlade i diplomata na balkanskom prostoru koje su usmjerene ka stabilizaciji prilika u BiH i boljem funkcioniranju državnih institucija. Voljeli bismo da nam u tome pomognu i prijateljske arapske države  Demokratske vlade po pravilu osluškuju glas svoga naroda i njegove zahtjeve uzimaju u obzir prilikom kreiranja vanjske politike. Arapski narodi na nas gledaju blagonaklono, pogotovo nakon strašne agresije kojoj smo bili izloženi. Dakle, ako se dese pozitivne promjene, ako sve što se sada događa nije dimna zavjesa iza koje se pokušavaju ostvariti imperijalistički ciljevi, možda bismo mogli u nekoj bliskoj budućnosti očekivati više političke, diplomatske, pa i ekonomske podrške iz tog dijela islamskog svijeta. Molim Allaha da bude hajr i za njih i za nas!

(Saff br. 291, 15. april 2011. godine)