Francuska antiislamska revolucija

Startala je dugo najavljivana zabrana nošenja nikaba u Francuskoj, koja će se realizirati putem kaznenog represivnog mehanizma, što podrazumijeva nasilno otkrivanje žene muslimanke, plaćanje kazne od 150 eura i prisilne sate preodgoja. Muslimanke će biti tretirane kao najgori kriminalci, nad kojima se provodi sila i koji se šalju na prevaspitavanje. Višegodišnje polemike o ozakonjenju zabrane nikaba nisu urazumile političko biće Francuske da se time ulazi u ponor kršenja ljudskih prava na religijsku razliku, te da će ova generacija francuskih političara nositi historijski biljeg odgovornosti za rasističku mržnju prema muslimanima.

Zabrana nečijih religijskih običaja, ma o kome da se radi, jednostavno ne može pripadati domenu demokratije i ljudskih prava. Francuska je imala dovoljno vremena, i dovoljno argumenata, da ustukne i da se predomisli, tako da ne treba vjerovati kako je ovo zlo Francuska počinila u neznanju. A to znači da se radi o svjesnoj i proračunatoj namjeri rušenja žene muslimanke, kao stuba muslimanske porodice. Znamo da jedna porodica, a time i društvo, umnogome zavise od uloge i statusa žene.

Kada bismo samo razmatrali aspekt brige djece prema starim roditeljima, u muslimanskim i u zapadnim zemljama, uočili bismo velike razlike, jer muslimanske majke, koje su privržene kući, odgajaju djecu koja će brinuti o roditeljima. U islamu su te porodične veze ne samo prisne, već čine jedinstvo u poimanju života. A za to je zaslužan svjetionik porodice - žena muslimanka. Mnogoborjni su hadisi koji govore o vrijednosti i značaju ženidbe sa čestitom (kreposnom, čednom) ženom. U jednom od tih hadisa se kaže: ''Koga Allah opskrbi čestitom (čednom) ženom, dao mu je pola vjere, a u pogledu druge polovice neka se boji Allaha (neka se sam pobrine za nju).'' (Hakim) Ne treba, svakako, zaboraviti ni hadis u kojem se odabir čestite (pobožne) žene, između uglednih, lijepih i imućnih žena, poredi sa odabirom bisera. Naime, Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže: ''Ženu udaju četiri stvari: imetak, porijeklo, ljepota i vjera, a ti odaberi onu s vjerom, kao što se biraju vrijedniji od onih manje vrijednih bisera, pa ćeš postići svako dobro.'' (Buharija i Muslim). Možda je to razlog što je Francuska postala začetnik represivnog utjerivanja žene muslimanke u zapadne životne standarde. Francuzi tako pokušavaju preko preoblikovanja identiteta žene muslimanke uspostaviti komandu nad muslimanskim porodicama, koje ne robuju ni tržištu, ni raznim porocima, ni medijskim, ni političkim idolima, već u cijelosti, i tijelom i dušom - robuju Allahu dž.š. Zalud je poručivati silnima i nepametnima kako vjera stanuje u duši, i kako se iz duše ne može istjerati istjerivanjem forme. Francuska se uopće ne stidi svoga siledžijstva i ne krije krajnje razloge za zabranu nikaba. Poručuju kako žele na taj način spriječiti radikalizaciju muslimana. Upravo u ovoj rečenici se krije sve: i sila i glupost. Time se otvoreno poručuje da je sam islam radikalna vjera. Progon islamskih običaja postaje negacija samog islama. A progon jedne religije, ma koje, suprotan je definiciji demokratije. To je progon same slobode, u najširem smislu te riječi. A Francuska će pristati i da bude s onu stranu slobode i demokratije, u ime uništavanja muslimanskog identiteta. Zašto? Znamo da su porodice u kojima su muslimanke privržene svojoj vjeri zaštićene od vanjskog utjecaja zapadnih socijalnih običaja i subkulture, koja podrazumijeva svaku vrstu pojeftinjena ženskog dostojanstva, a time i samog javnog morala. Ako muslimani u kritičnoj masi dođu u stanje da im žene budu privržene muslimanke, vjernice koje će svojim ponašanjem, odijevanjem i sličnim tražiti samo Allahovo zadovoljstvo, onda će muslimani doći u stanje da im neće moći neki drugi narodi komandovati, iskorištavati njihova dobra, onda će muslimani prepoznavati, voljeti i braniti svoje interese. U tome leži bit francuske represije nad muslimankama koje nose nikab.

Francuska buržoaska revolucija se predstavlja kao majka demokratije. Na njenim temeljima izgrađen je evropski sistem vrijednosti, koji danas Evropa baštini. Hoće li Evropa od Francuske naslijediti represiju nad ženom muslimankom, ili će smoći snage da u ovome što je ozakonila najstarija evropska demokratija prepozna ponavljanje nekih modela Hitlerovog antisemitizma?  Islam ne može biti uništen ili preoblikovan ovakvim represijama, jer islam stanuje u dušama i ne može se mijenjati. Gubitnik je samo Francuska, i svako ko se na Francusku ugleda. 

(Saff br. 291, 15. april 2011. godine)