Zakon o restituciji ipak moguć?
Prošlosedmična izjava sekretara državnog ministarstva pravde Jusufa Halilagića o tome da je na jednom međunarodnom skupu data preporuka predstavnicima naše zemlje da u budućem zakonu o denacionalizaciji (ako ga bude) obeštećeni budu samo nasljednici prvog reda, da maksimalna iznos najvećeg obeštećenja bude, zapravo, minimalan, kao što smo i predvidjeli, šokirao je mnoge, prije svega zagovornike donošenja tog zakona. Jedan od njih je i mr. hfz. Senaid Zajimović, direktor Vakufske direkcije IZBiH, koji kaže:
"U tekstu se navodi da je jedan od razloga nedonošenja Zakona o restituciji taj što RS nije dostavila svoje mišljenje vezano za Zakon, kao ni Distrikt Brčko. Koliko je nama poznato Vlada RS-e se izjasnila. Oni restituciju žele riješiti na nivou RS-e, i oni su zaista dva puta donosili Zakon o restituciji kojeg je Visoki predstavnik kasnije stavio van snage. Međutim, pravne posljedice tog zakona su prisutne na terenu. SPC-u je, na teritoriji RS, vraćena sva imovina, a u nekim mjestima na korištenje im je data i vakufska imovina. Dakle, i ovdje je provedena parcijalna restitucija. Mislim da je i SPC-u u interesu donošenje zakona na državnom nivou, jer oni imaju veliki procenat oduzete imovine i u Federaciji. Nadamo se da će oni nagovoriti Dodika da pristane na državni zakon o restituciji. Mada, mislim da to ne treba čekati", smatra Zajimović, koji zato i ne vjeruje da je to jedini razlog nedonošenja Zakona o restituciji.
Ni u Federaciji nema političke volje
„U Federaciji također ne postoji adekvatna politička volja za to, što je svima jasno. Nema adekvatne volje ni na lokalnom nivou jer da ima do sada bi barem ono što je na raspolaganju vakufske imovine kod lokalnih vlasti bilo vraćeno po principu privremenog povrata do donošenja Zakona o restituciji. Mnogi budžeti lokalnih vlasti se pune od prihoda ostvarenih po osnovu iznajmljivanja vakufskih prostora trećim licima ", upozorava Zajimović, napominjući da određivanje pragova nasljednog reda koji će imati pravo zahtjevati povrat imovine nije u redu: "Zakon o restituciji treba da bude u skladu sa Zakonima zakonima koji regulišu pitanje nasljedstva i stav da samo nasljednici prvog reda imaju pravo na traženje imovine na osnovu restitucije je pogrešan i kosi se sa pozitivnim zakonskim normama kao i univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima koja tretiraju i pravo na imovinu. Određivanje pragova za restituciju , kada je u pitanju naknada je , također je nepravedno, bilo da je to najniži ili najveći prag. Restitucija treba da ima osnov pravičnosti, i to po principu: gdje je moguće , naturalna restitucija a gdje nije moguće onda treba da bude pravična naknada za oduzeto u skladu sa tržišnom cijenom nekretnina", ističe direktor Vakufske direkcije, dodajući: "Američki kongres i Evropska unija su opredijeljeni za pravičnu restituciju, i za to da sve zemlje Balkana i Istočne Evrope trebaju riješiti pitanje restitucije što su i kroz svoje Konvencije konvencije preporučili. U zemlji kakva je BiH, mislim na političko ustrojstvo, često je kršenje ljudskih prava, a nedonošenjem Zakona o restituciji konstantno se krše osnovna ljudska prava na imovinu i povrat imovine.
No, političari BiH treba da shvate da je donošenje Zakona o restituciji bitan faktor u uspostavljanju i funkcioniranju pravnog poretka države, a cilj svake države trebao bi da bude zaštita njenih građana i imovine, a ne da nastavljaju ono što su radili totalitarni režimi prije njih", govori Zajimović, napominjući da Vakufsku direkciju niko nije konsultovao prije niti poslije odlaska u Bukurešt na sastanak. :
Spremni, sposobni, hrabri
„Mi čak ne znamo ni ko su bajni predstavnici koji ispred države govore o ovoj temi. Da li su oni uopće spremni i sposobni i hrabri govoriti o nečemu što je specifikum Bosne. Prvo, radi se o vakufima (vrsti imovine) koju moderni evropski pravni sistem ne poznaje, drugo, radi se u najvećem procentu o imovini četiri vjerske zajednice što nije slučaj sa ostalim evropskim zemljama. Da li su naši predstavnici uopće iznosili naša iskustva ili barem pitali kako bi se to moglo riješiti na našem prostoru? Ne vjerujem. Iako , iako, postoji Međureligijsko vijeće kao institucija koja bi im itekako mogla pomoći u pružanju savjeta i pravne pomoći, posebno sada kada smo formirali stručni pravni tim unutar MRV koji će ubuduće zajednički nastupati kada se radi o oduzetoj imovini vjerskih zajednica. "
Prof. Tomislav Batinić iz HKD Napredak je poslao pismeno izraze svoga „šokantnog nezadovoljstva onim o čemu je zborio g-din. Halilagić.
„Mogao bi šire govoriti , ali temeljno je pitanje: gospoda na sastanku pod okriljem okriljem EU su stala u obranu države! Tko čini državu? Zar će ona svojim zakonima ići tako tako daleko protiv svojih građana - - koji čine državu? Gospoda ne govore o tomu na čemu grade svoje stavove: da li na Božjim, ljudskim civilizacijskim, etičkim postulatima, , odnosno da li je u li je u ovim stajalištima uporište u pravu i posebice u pravdi? Zasigurno NE! Pa, zaboravili su na svojoj sesiji na Europsku konvenciju o ljudskim pravima, koja je produkt EU, i gdje izričito piše da se treba i mora poštivati privatno vlasništvo! I sad se našli neki da to osporavaju. Tko im daje pravo za takovo ponašanje? Ako bi se ova nakaradna stajališta sudionika sa spomenutog seminara našla u Zakonu o restituciji (denacionalizaciji) onda bi se time samo potvrdila ranija pljačka imovine izvornih vlasnika iz vremena vremena rigidnog komunizma u našoj zemlji. Dovoljno se samo podsjetiti na to što je vlast posljednjih godina učinila glede stanova. Mimo zakona o restituciji su restituciji su prijašnji vlasnici doslovno obmanuti (obećani zamjenski stanovi) lažnim odredbama u Zakonu o otkupu stanova. Za TAKVO ŠTO NITKO NE ODGOVARA U OVOJ ZEMLJI?!
Bože sačuvaj da se Zakon o restituciji ( denacionalizaciji ) donese bez prethodnog uključivanja onih o čijoj se koži radi! Bez internetske konzultacije. Samo na način face to face. Bivši vlasnici na to imaju pravo jer su konstitutivni dio DRŽAVE i i njenog društvenog sustava", smatra Batinić, a Luka Kesedžić, ekonom Vrhbosanske nadbiskupije, dijeli ocjenu mnogih da je riječ o šokantnim preporukama: "Pa, valjda država postoji zbog ljudi a ne obrnuto", govori Kesedžić, revoltiran prije svega zbog toga što se kod nas neprekidno ide dvostrukim šinama, dvostrukim životima: na jednoj se strani govori o tome da su ljudska prava, pa i prava u oblasti imovine neprikosnoven, a na drugoj strani, iz istih tih institucija, barem se nama tako interpretira, nešto drugo se zagovara. Ovdje se dira u svetinje, a vakufi, odnosno zadužbine svih vrsta, koje su neki pojedinci dali zato da bi darovali ispoljavajući svoju humanost. No, uvjeren sam da je dovoljno jaka svijest onih koji će na kraju odlučivati da se ne pogaze sve civilizacijske tekovine", smatra ekonom Kesedžić, revoltiran, ističe, prije svega zato što napominjući da su ti objekti na razne načine nacionalizovani, (pa i strahom!), te i proces njihove denacionalizacije treba da bude različit.
Najbolje je rekao sarajevski muftija
„A, šta se dešava? Ti objekti se, pod raznim izlikama, ne vraćaju vlasnicima, ali se donose zakoni kojima se oni daju pojedincima, koji ih onda čak i preprodaju", govori Luka Kesedžić, a, ništa manju ogorčenost navodima koje je čuo iskazao je i paroh Stare pravoslavne u Sarajevu Vanja Jovanović:
„Najbolje je to nedavno kazao muftija sarajevski ef. Smajić, rekavši da su komunisti oduzimali, ali nikome to nisu poslije poklanjali nego su davali na korišćenje. Sada se ova imovina legalno pljačka, i to jednostavno ne može opstati tako", govori paroh Jovanović, koji misli da se zakon o denacionalizaciji /restituciji ne donosi samo zato što to ne odgovara određenim političkim elitama.
„Stalno pozivam istraživače pozivam novinare da utvrde ko koristi tu imovinu i sve će biti jasno. Jer, ako govorimo o Sarajevu, ono je nekada bilo do Marin Dvora, i naravno da su crkveni objekti, odnosno vjerski objekti uopšte sada na najatraktivnijim lokacijama", naglašava Jovanović, negirajući da se SPC umorila od traženja svoga.
„Bože sačuvaj, pa, ja nemam nemamo pravo na to. Neki ljudi su stvarali neko dobro, darovali ga, da bi bila nastavljena njihova misija, i, naša je dužnost boriti se za to. Naravno, ovo je teško nekome objasniti, ali praviti svoju sreću na tuđoj nesreći, to se jednostavno ne može ", govori paroh Jovanović. Njemu je priča za malu djecu to da je restitucija skupa za državu.
„Ovdje se uopće ne radi o tome, nego samo o nehtijenju da se ispravi jedna velika nepravda. Ljudi koji su pravili prijedlog zakona sjedili su u zgradi naše Bogoslovije! Pa, zar to nije apsurdno! Kako od njih očekivati ozbiljno da rade? No, svi neka znaju: za objekte koje tražimo nazad imamo dokumentaciju, i ona će biti dovoljna za sud, nije više važno koji, i kada. Pedeset godina? Nema problema! Sa nama niti počinje niti završava ovaj svijet", napominje Jovanović, a kao najbolji dokaz da se ova pljačka (koja epizoda?!) događa smišljeno navodi činjenicu da je prvo izvršena privatizacija, i počeli procesi otkupa, a tek onda se počelo nešto oko zakona o denacionalizaciji...
„To je sve lakrdija,ali mi ne odustajemo od traženja svoga ", kaže paroh Vanja Jovanović, dok Boris Kožemjakin, iz Jevrejske opštine Sarajevo, dijeleći mnoge od već izrečenih komentara, podsjeća na to da su brojni Jevreji u Drugom svjetskom ratu stradali.
„Čitave porodice su stradale nestale, i, šta je sada pravedno? Da njihovu imovinu dobije pojedinac, koji će se bogatiti na njoj, ili da ona bude vlasništvo Jevrejske zajednice, koja će je usmjeriti za javnu upotrebu. Umjesto nastavka ove nemoralne politike, što prije treba podvući crtu. Podsjećam na to da je JZ u Makedoniji od takve imovine napravila Muzej holokausta", govori Boris Kožemjakin.
Edina Kamenica, Oslobođenje 26. mart 2011. godine