Od Miloševića do Gadafija
Piše: Erol Avdović
Kada u Americi kažu da su požurili s Gadafijem zato što su kasnili s Miloševićem, ostaje gorki okus sumnje da je arapska nafta skuplja i od balkanske krvi
Ekspresna vojna operacija protiv Gadafija nameće bar nekoliko pitanja uz isti imenitelj. Šta se njome dobiva, a šta gubi? I opet, zbog čega se kasnilo u Bosni svih onih godina, od 1992. do 1995? Zašto se, kada je trebalo, nije interveniralo i u drugim dijelovima planete?
Ako je zaštita civila u pitanju, onda je implementacija Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a broj 1973 dobrodošla! Ali, intervenciju koja se temelji samo na optimizmu da će se uspjeti (za nekoliko dana), uz zanemarivanje mogućnosti da će u njoj stradati još više civila, ne bi trebalo tako poduzimati, ispravno tvrdi njemački ambasador Peter Viting (Witting) na Ist Riveru.
Amerika i Zapad, naime, još nisu sigurni podržavaju li tehnokrate ili radikale, ekstremiste ili do zuba naoružane "civile" iz Bengazija... One koji se, u demokratskom maršu od Maroka do Omana, u Libiji nisu našli sasvim spontano.
Doda li se svemu još revanšizam francuskog predsjednika Sarkozija (Sarkozy), kako to već vide i Amerikanci, eto recepta za još jednu "iračku" katastrofu. U Sahari ovog puta.
Ova intervencija nije dobra poruka arapskom svijetu! Ona će znatno umanjiti rezultate Obaminog govora na El-Azharu iz 2009. Zbog etičke nejasnoće, ova vojna akcija neće biti demokratski katalizator u muslimanskom dijelu Sredozemlja.
Upitan o dvostrukim standardima, jer Amerikanci i saveznici svih ovih godina zbog ubijenih civila nisu intervenirali u Bahreinu, a da ne govorimo o Gazi, američki analitičar Djevid Gargen (David) kao iz topa na CNN-u odgovara: Da! Ovo jesu dvostruki standardi. To se više ne može nikome sakriti.
I Vladimir Putin cinički izaziva Obamu da se upleo u križarski rat, iako je propustio da "običnim" ruskim vetom u Vijeću sigurnosti bar zaustavi izdavanje osobne karte za taj rat. A kada u Americi još kažu da su požurili s Gadafijem zato što su kasnili s Miloševićem, ostaje gorki okus sumnje da je arapska nafta skuplja i od balkanske krvi.
Činjenica je da je vojna intervencija protiv Gadafijeve Libije pokrenuta onoliko brzopleto koliko je neoprostivo kasnila u Bosni, od početnih granatiranja Sarajeva do krvavog krešenda u Srebrenici.
Šteta je što predstavnici BiH u Vijeću sigurnosti, osim nekoliko ispraznih rečenica i ruke protiv tiranina Gadafija, nisu progovorili iz svoje bosanske, moralne perspektive nešto doista u korist libijskog naroda. Jer, Bosna je zato izabrana u Vijeće sigurnosti, da bude moralni kompas, a ne taksena marka povijesnih promašaja.