Različiti stavovi starih i mladih bošnjačkih intelektualaca

Piše: Anes Džunuzović

U nedjelju, 6. marta u Sarajevu su održana dva skupa koja nagovještavaju veći angažman bošnjačkih organizacija u društvenom i političkom životu Bosne i Hercegovine. BZK Preporod organizirao je naučni skup na temu "Bosanskohercegovačka država i Bošnjaci", a Udruženje "Mladi muslimani" organiziralo je Regionalnu konferenciju bošnjačkih nevladinih organizacija na temu "Država BiH - domovina ili???".

Kompleksi starije bošnjačke intelektualne elite

Naučni skup koji je organizirao Preporod imao je pet panela na teme: Bosna i Hercegovina u stanju koje je nametnuto ratom; Bošnjaci u društvenoj, pravnoj, političkoj i ekonomskoj bh. pluralnosti; Sinhronijske i dijahronijske povezanosti bh. Bošnjaka, Hrvata, Srba, Roma i Jevreja; Pluralnost nacionalnih politika u susjednim državama i političkih percepcija bošnjačkog identiteta; Predvidljivi svjetski kulturni, politički i ekonomski razvoji (trendovi) s obzirom na moguće položaje bh. države i bošnjačkog naroda. Učešće na ovom naučnom skupu uzelo je 30-ak izlagača; probosanski orijentirani historičari, filozofi, sociolozi iz BiH, Hrvatske, Srbije, ali i Njemačke i Engleske. Referati izlagača bit će objavljeni u posebnoj publikaciji, a na panelima izlagači su dali rezime svog referata. Iznijeto je niz zanimljivih stavova i teza. U prvom panelu je prof. Šarčević rahmetli predsjednika Aliju Izetbegovića proglasio glavnim krivcem za dešavanja u BiH, jer je u vremenu raspada Jugoslavije rekao da o sudbini BiH trebaju odlučivati njeni narodi. To je navodno izazvalo reakciju Srba, a Izetbegović je navodno pogriješio što je isticao narode, a ne građane. Nažalost, u toku diskusije niko nije osudio ovaj stav koji tendeciozno želi reći da Milošević i Karadžić, Tuđman i Boban, ne bi pokušali preko BiH i Bošnjaka praviti veliku Srbiju i veliku Hrvatsku, da Izetbegović nije rekao da će o sudbini BiH odlučivati njeni narodi. Možda je Izetbegović pogriješio što nije istakao građane, ali to apsolutno ništa ne bi promijenilo u odnosu Srbije i Hrvatske prema BiH, niti u odnosu međunarodne zajednice prema BiH. Zvonimir Čičak je u diskusiji o prvom panelu iznio tvrdnju da je srpska vlast napravila poseban fond za destabiliziranje Balkana, kako bi sebe istakli kao vodeći narod i vodeću zemlju u regionu. To je potvrđivao hapšenjem Purde, Divjaka, te nizom spletki koje prave srpske političke i intelektualne elite iz Srbije i Republike Srpske. Pa prema njemu nije slučajna dodjela nagrade Nezavisnih novina predsjedniku Hrvatske Josipoviću koji se nesvjesno upleo u srpske spletke.

Zanimljiv stav iznio je prof. Šaćir Filandra ustvrdivši da su za 10 godina od 1990. do 2000. godine Bošnjaci napravili politička i nacionalna dostignuća za koja je nekim narodima trebalo stoljeće. Potkraj socijalizma Bošnjaci su iz "totalne anonimnosti iskoračili na povijesnu scenu i prvi put se legitimirali kao ravnopravni subjekt u evropskoj zajednici naroda. Imajući u vidu da su svi državni režimi i sve nacionalne ideologije susjednih im naroda tokom XX stoljeća osporavali, da ne kažemo negirali poseban bošnjačko-muslimanski nacionalni identitet ili su ga konfecionalizirali kao komunisti od 1968. godine. Samostalni, nacionalno-politički nastup Bošnjaka 90-ih godina XX stoljeća i ostvarivanje državne samostalnosti i nezavisnosti BiH, čemu je i bošnjačka politika snažno doprinijela, ogroman je povijesni dobitak za ovaj narod. Istovremeno su na identitetsko-kulturološkoj ravni realizirana postignuća koja su ovaj narod kolektivno definirala, a koja prethodnih decenija nisu bila izvodljiva. Ostvareno je pravo na slobodno imenovanje maternjeg jezika, bosanski jezik je prvi put normiran i institucionaliziran. Prvi put je književno-kritički priređena edicija nacionalne bošnjačke književnosti, napisana je prva opća nacionalna historija, promijenjeno je ime naroda. Pozivajući se na sve rečeno sa pravom možemo ustvrditi da u modernom dobu nacionalno-politički položaj Bošnjaka nikada nije bolji... Istovremeno, njihovo (bošnjačko) stanje, njihove unutrašnje prilike nikad nisu bile nepovoljnije i gore. I unutar bošnjačkog segmenta bh. društva uspostavljen je i cementiran jedan bezdušni oligarhijski model društvene strukture. Moralna kriza vodećih struktura bošnjačkog mikro-društva, danas je najeksplicitniji oblik svih ostalih unutarbošnjačkih negativnosti i kriza... Bošnjačka politika još nema jasan i nedvosmislen strategijski cilj, čak ni oko same države BiH. Toj politici konstantno nedostaje vizija i inicijativa, a u pravilu je sačinjavaju marginalci. Ona u svom narodu danas proizvodi smutnje, sumnje, nedoumice, nevjerice, beznađe, pesimizam, malodušnost, nesamopouzdanje, bezperspektivizam, apatiju, kompleks manje vrijednosti u odnosu na okruženje", između ostalog tvrdi prof. Filandra, dobro prepoznajući i kvalitete i nedostatke bošnjačke zajednice u svim seg­mentima društvenog djelovanja.

Alija je kriv za sve

Iako je u svom izlaganju prof. Filandra ukazao na komplekse koji su prisutni u bošnjačkom narodu, neki od izlagača pokazali su da taj kompleks nije zaobišao ni bošnjačku intelektualnu elitu, kao i potreba dodvoravanja drugima i nerealno sagledavanje faktičkog stanja. Kako drukčije shvatiti osudu SDA i rahmetli predsjednika Izetbegovića zbog toga što je 90-ih godina prošlog stoljeća ušao u koalicionu vlast sa SDS-om i HDZ-om, nakon prvih višestranačkih izbora. Kao da se ne radi o Bosni i kao da u Bosni ne žive i Srbi i Hrvati i kao da SDS i HDZ nisu izabrali ti narodi. Također, prof. Husnija Kamberović je istakao da Bošnjacima ne treba politički islam već sekularizacija politike. To pravda, između ostalog, i time što, kako kaže, po njegovim saznanjima ovih dana se na nekom seminaru, simpoziju ili već šta je bilo u Banja Luci vode rasprave i rađaju ideje da se u BiH napravi jedan hrišćanski politički blok koji će se boriti protiv bošnjačkog političkog bloka. Opet se izvrću teze i opet su Bošnjaci krivi, ovog puta Kamberoviću, jer valjda da Bošnjaci nisu muslimani i da se član Predsjedništva ne zove Bakir, i da se ne deklarira kao musliman koji praktikuje islam, onda Srbi i Hrvati ne bi pravili hrišćanski politički blok. Čulo se u diskusiji čak i da je SDA imala isti plan 90-ih kao i SDS i HDZ, kao i da rahmetli Izetbegović kao peti u svijetu poznavalac teorije političkog islama nije priznavao naciju, osuđivao je Ataturka i kao takav nije trebao biti predsjednik, te da je njegova politika i politika koju su donijeli "Mladi muslimani" nazadna.

Bilo je još puno izlaganja, konstruktivnih, korisnih, kvalitetnih, kritičnih i samokritičnih, ali i onih punih kompleksa, straha od sebe, straha od činjenice pripadnosti islamu i sl. Nažalost, potvrđuje se da bošnjačka elita, većinski je i dalje pod uticajem rigidnog, fanatičnog komunizma, te ispunjena strahom i stidom od islama, kao i neshvatanja da u vremenu islamofobije oni koji su nositelji mržnje i odbojnosti prema islamu gaje odbojnost i prema Bošnjacima kao muslimanima u cjelini, ne praveći razliku između onih koji su pripadnici i članovi Islamske zajednice ili ovog ili onog islamskog pokreta, i onih koji osjećaju stid time što se zovu Meho, Husnija, Edin, koji su protivnici političkog islama, miješanja vjere u politiku pa makar i u smislu da si islamski praktičar, a istovremeno i član Parlamenta ili Predsjedništva BiH.

Ponosni mladi Bošnjaci

U sasvim drugačijem tonu protekla je Regionalna konferencija bošnjačkih nevladinih organizacija koju je organiziralo Udruženje "Mladi muslimani". Učešće na Konferenciji uzelo je 12 bošnjačkih, većinom omladinskih organizacija. Na ovom skupu uglavnom mladih bošnjačkih intelektualaca; mladih sociologa, inžinjera, filozofa, novinara, imama, ekonomista, a i magistara i doktora nauka, pokazalo se više optimizma, ponosa, samopouzdanja nego na skupu starih bošnjačkih intelektualaca. Mladi Bošnjaci pokazali su da kod njih nema kompleksa niže vrijednosti, da nema apatije, straha od pripadnosti islamu, straha od imena Muhamed, Bakir, Abdulgafar, Edhem, Elvedin, te da im nije problem to što bošnjački član Predsjedništva BiH praktikuje islam. 

Upravo je uvodno predavanje na ovoj Konferenciji imao bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović. Predsjednik Izetbegović je u svom izlaganju na temu: "Država Bosna i Hercegovina - domovina ili ???" izvršio jedan historijski pregled položaja Bošnjaka od odlaska Osmanlija sa ovih prostora do danas. Poseban naglasak dao je periodu od 1990. godine do danas. Odnosno od pada komunizma i uspostave višepartijskog sistema, formiranja bošnjačke političke partije - SDA, preko referenduma za nezavisnost Bosne i Hercegovine, agresije na našu zemlju, organizacije odbrane, Dejtonskog mirovnog sporazuma, te postdejtonske Bosne i Hercegovine do danas. Kroz ovaj historijski pregled Iztebegović je istakao stalnu tešku političku poziciju Bošnjaka, koja je povlačila i druge posljedice. Ali sada su Bošnjaci postali politički faktor, imaju državu koju dijele sa još dva konstitutivna naroda i ostalim. Međutim, to što su politički faktor je bitno i otvorilo je prostor za afirmiranje društvenih, ekonomskih, socijalnih, vjerskih i drugih vrijednosti koje su bitne za jedan narod. Diskusija nakon uvodnog predavanja Izetbegovića trajala je više od sahat, a u njoj se čulo puno prijedloga, novih ideja, razmišljanja, ali i kritika na račun bošnjačke politike i nekih konkretnih poteza između ostalog i uvodničara Izetbegovića, koji je ovom prilikom rekao da je pogriješio kada je medijima izjavio da Bošnjacima ne smeta 9. januar kao dan RS-a. Diskutiralo se i o problemima konstituiranja vlasti u BiH, ali i o stanju u obrazovnom sistemu, medijima, te o nedostatku određenih bošnjačkih institucija, kao i nedovoljnom angažiranju postojećih, te o uspavanosti, a često i iskompleksiranosti bošnjačke intelektualne i političke elite.

O svom narodu, bez predrasuda

Nakon izlaganja Izetbegovića, o temi "Islamizacija i ateizacija Bošnjaka" govorio je imam i hatib Istiklal džamije u Sarajevu Abdulgafar ef. Velić, a onda na temu "Patriotizam" uvodno slovo dao je Elvedin Subašić. Ef. Velić u svom izlaganju je između ostalog rekao: "Islam i džemat su kao tijelo i duša, jedno bez drugoga ne može opstati. Ako postoji tijelo bez duše, onda je to leš. Ako postoji duša bez tijela, to je samo ideja koja se ne može otjeloviti i realizirati! Islamizacija Bošnjaka, odnosno njihova organizacija kroz džemate, bila je jedini put ka opstanku i fizičkoj egzistenciji na ovim područjima. Pošto je povezivana s njihovim fizičkim opstankom, cilj mnogih ovdašnjih projekata bila je deislamizacija muslimana. Ne tako davno, grupa muslimanskih intelektualaca, u režiji komunističkih vlasti, osuđena je na dugogodišnju robiju zbog pokušaja islamizacije Bosne i Hercegovine. U ovoj hajci, koja se zvala ‘Sarajevski proces', ciljano su zamijenjene teze: islamizacija Bosne i Hercegovine, umjesto islamizacija muslimana. Jedan od osuđenih ležao je u zatvoru samo zato što je rekao da muslimanke trebaju biti pokrivene. Nije rekao da bi i nemuslimanke trebale nositi marame, kako se propagiralo u javnosti. Za Bošnjake u dijaspori, koji su organizirani kroz Islamsku zajednicu, džemat je jedina zaštita od utapanja, nestajanja i asimilacije i najbrži način upoznavanja i približavanja ljudi. Bez džemata i druženja u dijaspori, gotovo je nemoguće održati islamski brak, porodicu, rodbinu. U dijaspori je džemat jedino mjesto na kojem se gaje uspomene na Bosnu i svoj rodni kraj."

Govoreći o ateizaciji Bošnjaka ef. Velić je naveo primjer drastične i otvorene medijske ateističke kampanje: "Nedavno je u Sarajevu otvoren BBI centar. Inače, BBI banka je jedina banka sa islamskim prefiksom u BiH. U tržni centar, kojega je ona izgradila na mjestu nekadašnje robne kuće ‘Sarajka', uloženo je 72 miliona KM. Gradile su ga bh. firme i stoga ovaj projekat predstavlja značajnu investiciju u našu državu. Pošto je riječ o muslimanskom kapitalu, u novosagrađenom centru zabranjena je prodaja alkohola i svinjskog mesa, tako da je ovo jedini veći tržni centar u Sarajevu bez alkohola i svinjskog mesa. Kao i obično, paljbu po BBI centru prve su osule sarajevske dnevne novine Oslobođenje. U ovom listu objavljeno je da se šehidi, koji su ukopani na Kovačima, nisu borili za bezalkoholno i Sarajevo bez svinjetine. Također, navodi se da je na mjestu današnjeg BBI centra, a nekadašnje robne kuće ‘Sarajke', 6. aprila 1945. godine održano slavlje, uz stolove na kojima je u izobilju bilo i alkohola i svinjskog mesa, izražavajući nekakvo čuđenje kako se danas može zabranjivati alkohol na tom mjestu. Isti dan oglasio se i Radio Federacije Bosne i Hercegovine tvrdeći kako su Srbi i Hrvati ugroženi u Sarajevu, jer nema svinjetine u BBI centru. Zanimljivo je da nisu kazali kako su muslimani ugroženi kada se u svim drugim tržnim centrima uveliko prodaju svinjetina i alkohol. Kao sistem spojenih posuda, svoj glas podigao je i sedmični magazin Slobodna Bosna  nazivajući otvaranje ovog centra islamizacijom Sarajeva. Urednik spomenutog časopisa navodi da su ‘Mladi muslimani' opravdano osuđeni jer, evo, rade ono za što su osuđeni ‘83. godine", kaže Velić i zaključuje: "Očigledno je da se u Sarajevu i drugim mjestima gdje u većini žive muslimani suprotstavljaju dva koncepta. Jedan koncept je islamizacija muslimana, tj. njihovo vraćanje vrijednostima vjere, a drugi je ateizacija muslimana i njihovo odvajanje od islamske tradicije. Na ovaj način od Bošnjaka se želi napraviti bezlična masa osuđena na asimilaciju i na koncu nestanak."

Elvedin Subašić u svom izlaganju najprije je izrazio bojazan u postojanje uspješnog patriotizma kod Bošnjaka iz razloga što u njemu postoji odsustvo primijenjenog patriotizma, a postoji jedna regenerirajuća autodestruktivnost. U nastavku je razmatrao kroz Bošnjake neophodne oblike patriotizma, koje bi trebao razvijati jedan narod, a to su: Patriotizam prema domovini; Patriotizam u politici; Ekonomski patriotizam; Kulturno-umjetnički, povijesno-običajni, te medijski patriotizam. Subašić je svoje izlaganje (a ja ovaj tekst, op. A. DŽ.) završio citatom rahmetli Alije Izetbegovića: "Bosanski patrioti su jedini garant i jedina realna garancija da se neće spustiti zavjesa nad Bosnom".

Učesnici i teme skupa "Bosanskohercegovačka država i Bošnjaci"

Edina Bećirević - "Sudski proces Radovanu Karadžiću, optuženom za genocid: mogućnost za promjenu stanja nametnutog ratom?"; Smail Čekić - "Genocid u BiH i Dejtonski sporazum''; Nijaz Duraković - "Prilog raspravi o ustavnim promjenama u BiH''; Marko Hoare (London) - "Dejtonska Bosna: nefunkcionalna država''; Rusmir Mahmutćehajić - "Sedam nepremoštenih provalija bošnjačkog pitanja''; Nena Močnik (Berlin) - "Računajte na nas, trideset godina poslije''; Edin Šarčević (Leipzig) - "Dejtensko zatočeništvo: slučaj ili zakonomjernost. Jedan javnopravni pogled''; Ivo Banjac (Zagreb) - "Bošnjaci, komunizam i njegovo nasljeđe''; Safet Bandžović - "Bošnjaci i antifašizam: rezolucije građanske odgovornosti 1941. i savremenost''; Fikret Čaušević - "Ekonomski liberalizam, bh. suverenitet i etnički identitet"; Šaćir Filandra - "Kontraverze bošnjačkog nacionalnog razvoja u postsocijalističkom razdoblju''; Adnan Jahić (Tuzla) - "Bošnjačka elita u prvoj polovini XX stoljeća - naslijeđe, kontekst, prioriteti, interesi...''; Husnija Kamberović - "Bošnjaci između sekularizma i političkog islama''; Sanela Bašić - "Dejtonska BiH: protivrječnost postkonfliktne izgradnje mira''; Amra Hadžimuhamedović - "Bosanskohercegovačko kulturno naslijeđe i Bošnjaci''; Senadin Lavić - "Zatvaranje bosanskog uma''; Asim Mujkić - "Bosanskohercegovačko građanstvo i bošnjačka do-homogenizacija - godine raspleta"; Vahidin Preljević - "Narativni identitet u kulturnim diskursima u BiH"; Jasna Bakšić-Muftić - "Iskušenje političkog predstavljanja''; Sonja Biserko (Beograd) - "Percepcija srpske elite o Dejtonskoj Bosni''; Ivan Zvonimir Čičak (Zagreb) - "Bošnjaštvo - zapreka ili poticaj stvaranju bosanskog nacionalnog identiteta''; Enes Karić - "Sadašnja BiH i sadašnja Evropa - imlikacije''; Tarik Kulenović - "U Sarajevu ustaše, u Zagrebu balije - Bošnjaci u Hrvatskoj''; Dževad Šuško - "Percepcija bošnjačkog identiteta na Zapadu"; Ahmet Hadrović - "Smjernice za opstanak i razvoj Bošnjaka''; Mehmedalija Hadžić - "Potrebno je mijenjati preovlađujući mentalitet bosanskih muslimana''; Zlatan Meškić (Zenica) - "Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju - obaveze BiH i prava njenih građana u EU''; Sulejman Redžić - "BiH kao komparativna prednost EU u procesima globalizacije''; Jusuf Žiga - "Kome je potrebna BiH kao surogat država?"

(Saff br. 289, 18. mart 2011. godine)