Kada će proraditi radio Vakuf?!
Piše: Aziz Kadribegović
Ukoliko Srpska pravoslavna crkva emituje radijski program, zašto se to ne dozvoljava Islamskoj zajednici u Srbiji?"- Zato što je Islamska zajednica! I šta će njoj radijski program. Eto joj hutbi koje drži po džamijama petsto godina.
Oni koji se malo više interesiraju za povijest Srpska pravoslavne crkve, mogu i na internetu pronaći neke dokumente koji će, ako ništa drugo, pokazati kako je diskrepancija između onoga što u važnim crkvenim dokumentima piše i onoga što se (danas) radi sasvim normalna stvar, kojoj i ne treba pridavati neku posebnu pažnju, jer je to naprosto činjenica koja odavno figurira kao "aktivna supstanca" kojoj su ovodunjalučki interesi ono što prvenstveno određuje njen karakter i njenu društvenu poziciju i ulogu, makar se radilo o "nebeskom narodu". To se posebno jasno pokazalo tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu i bošnjački narod, kada je ta Crkva imala značajnu ulogu u svemu onome što su radili politika i političari, odnosno brojne druge srbijanske društvene i kulturne strukture, što u nekim segmentima traje i do današnjih dana, a trajat će, kako stvari stoje, ako Bog da, i u našoj boljoj budućnosti. Naravno, time ništa novo nije kazano, osim što je (to što je rečeno) poslužilo kao pleodaje onome što slijedi, a što govori da je takva ili slična situacija i u njenim unutrašnjim odnosima i relacijama, odnosno odlukama koje su donosila najviša crkvena tijela ili organi. Tako ćemo (ćete) vidjeti da u sedmom kanonu VI Vaseljenskog sabora, pored ostalog, stoji i ovo:
"Oni koji su jednom stupili u klir ili manastir odredismo da ne mogu stupiti ni u vojsku ni u svetsku službu što može značiti čin ali i položaj - koji se drznu neka budu anatemisani."
Na čelu Savjeta Republičke radiodifuzne agencije od polovine 2008. godine stoji i glavom i bradom (posebno bradom!) episkop jegarski dr. Porfirije, koji je prije toga bio član toga Savjeta, a također i episkop vojni. Naravno, rečeni episkop iako se "drznuo" i prihvatio tako značajan položaj, nije anatemisan već unaprijeđen, a kako stvari stoje (ne stoje nego - idu) na tome se neće zaustaviti, te navedeni kanon Vaseljenskog sabora dođe kao neka vrsta igrarije (da ne kažemo neku drugu riječ) za neobaviještene.
Ova cirkusijada kanona i ponašanja velikodostojnika Srpske pravoslavne crkve uopće nas ne bi zanimala niti tangirala da se ne radi i o našoj koži. Naime, Mešihat Islamske zajednice u Srbiji prijavio se na Javni konkurs za emitovanje radio programa za regionalno područje, radiodifuzne oblasti 6, okvirne željene zone pokrivanja - područja opština Pp 30 (Prijepolje, Priboj, Pribojska banja) za područje opštine Prijepolje, s projektom "Vakuf radio". Pri prijavi na konkurs rukovodili su se činjenicom da na području koje trebaju pokrivati talasi Radio "Vakufa" već duže vrijeme bez problema svoj signal emitira crkveni radio Eparhije mileševske "Radio "Mileševa", čiji se signal čuje u Prijepolju, Priboju, Pribojskoj banji, Novoj Varoši, dijelovima Sjenice, pa čak i u pojedinim dijelovima susjedne države Bosne i Hercegovine.
Prijavio se i, prema očekivanjima, dobio - odbijenicu. I to sa debelim (obraz)loženjem. Sve po propisima i kanonima Vaseljenskog, a može i drugog, sabora.
"Neshvatljivo je i ne prihvatamo da i u RRA.u postoje dvostruki standardi, naročito prema vjerskim zajednicama. Ukoliko Srpska pravoslavna crkva emituje radijski program, zašto se to ne dozvoljava Islamskoj zajednici u Srbiji. Da li to znači da je SPC privilegovana u odnosu na ostale vjerske zajednice? Ukoliko je tako, zašto u Ustavu Republike Srbije ne stoji da je ona crkvena, a ne sekularna država? Ili je možda razlog takvom selektivnom ponašanju RRA-a to što je njen predsjednik velikodostojnik SPC?", reagirali su, prilično oštro, da ne kažem naivno, iz Mešihata Islamske zajednice u Srbiji, tražeći da se odluka još jednom preispita, prema dva "univerzalna principa srbijanskog društva": ideji sekularizma i učenju svih religija na odgajanje svojih sljedbenika u duhu suživota, tolerancije, plemenitosti i širokogrudnosti."
Ukoliko bi neki dokoni komentator ili analitičar pokušao raščlaniti ova prilično retorička pitanja, i na njih dati neku vrstu odgovora, te pokazati kako Mešihat Islamske zajednice u Srbiji ne poznaje neke osnovne relacije između države i Islamske zajednice, to bi otprilike ovako izgledalo:
"Neshvatljivo je i ne prihvatamo da i u RRA postoje dvostruki standardi, naročito prema vjerskim zajednicama."
- Prihvatali ili ne prihvatali, dvostruki standardi postoje i to ne od juče. Jest da je teško shvatljivo, ali je još teže bilo shvatljivo kada su nas nizašta ubijali, što (neshvatanje) uopće nije smanjilo skidanje bošnjačkih ("turskih") glava.
"Ukoliko Srpska pravoslavna crkva emituje radijski program, zašto se to ne dozvoljava Islamskoj zajednici u Srbiji?"
- Zato što je Islamska zajednica! I šta će njoj radijski program. Eto joj hutbi koje drži po džamijama petsto godina. Pa kad je mogla petsto, može barem još hiljadu godina, a poslije ćemo vidjeti!
"Da li to znači da je SPC privilegovana u odnosu na ostale vjerske zajednice?
- Jok! Privilegirana je u odnosu na državu!
"Ukoliko je tako, zašto u Ustavu Republike Srbije ne stoji da je ona crkvena, a ne sekularna država?
- Čekaju da još na neke visoke državne pozicije i formalno (stvarno su već odavno) dođu velikodostojnici SPC.
"Ili je možda razlog takvom selektivnom ponašanju RRA-a to što je njen predsjednik velikodostojnik SPC?"
- Ma, jok! Gdje bi to moglo biti u Srbiji da predsjednik državne radiodifuzne agencije, inače svešteno lice, donosi takve odluke, što nikako ne bi bilo u skladu sa kanonima Vaseljenskog sabora i samoupravnim aktima dotične agencije. Naprotiv, mi vjerujemo da je nedostatak više sveštenih lica u toj agenciji glavni uzrok odbijanja zahtjeva Islamske zajednice, te se nadamo da će se taj očiti nedostatak ubrzo ispraviti.
U svome reagiranju Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, također naivno, ukazuje kako su oni i njihovi sljedbenici, trajno opredijeljeni za poštivanje demokratskih vrijednosti, tolerancije i čovjekoljublja, ali na principima ravnopravnosti svih, bez obzira na vjersku i nacionalnu različitost, kao da to oni kojima se obraćaju ne znaju i ne vide, ali neće da čuju. "Mi svojim djelovanjem i kroz aktivnosti naših institucija, posebno kroz Centar za humanitarni rad "Hajrat", iz dana u dan dokazujemo humanost kojoj nas naša plemenita vjera uči, ne odvajajući nikoga prema vjerskim i nacionalnim opredjeljenjima", kaže se u ovom reagiranju koje je, pored nadležnih, upućeno domaćim i međunarodnim organizacijama za zaštitu ljudskih prava, ambasadama zapadnih zemalja, te medijima, dodajući svoje uvjerenje "da ovom univerzalnom principu uče i sve ostale religije, ali se, nažalost, kod onih koji bi prije ostalih trebali vlastitim primjerom svjedočiti tu dimenziju svoje vjeroispovijesti ne može značajnije primijetiti."
U reagiranju se također navodi da je stanovništvo zapadnog Sandžaka, koji obuhvata opštine i mjesta navedena u prijavi na Javni konkurs, primjer vjekovnog suživota Bošnjaka i Srba, međutim, muslimani ovih krajeva nemaju niti jednog javnog medija koji bi tretirao njihovu duhovnost, tako da bi se, sa pokretanjem radija, bar donekle nadomjestila postojeća praznina i smanjio strah od vjerske asimilacije.
Sve su to "razlozi" koji su dotične ličnosti iz dotične agencije (i ne samo agencije) i ranije znali a sada i uvjerili kako je njihova odluka ispravna i kako će, po mnogo čemu sudeći, Radio "Vakuf" (do)čekati Evropsku uniju, a duhovnost muslimana zapadnog Sandžaka tretirati putem zvučnika od nekoliko decibela. Što će omogućiti izvanrednu čujnost za sve one koji budu oko džamije u krugu od pet metara!
I to sve u skladu sa Zakonom o crkvama i vjerskim zajednicama u Republici Srbiji, po kome su tradicionalne vjerske zajednice, razumije se, potpuno ravnopravne, da ravnopravnije ne mogu biti!
Ili - mogu!