Promo banner

A+ A A-

Još jedan izazov za Zapad na Bliskom istoku

demonstracije-libija-2011Nedjeljna izdanja vodećih londonskih dnevnika opširno i do detalja prate previranja u sjevernoj Africi i Bliskom istoku, a Sunday Times piše da je libijski lider Muamer Gadafi mobilizirao sinove kako bi ugušili krvavi ustanak u kojem su poginuli deseci ljudi.

List prenosi i tvrdnje da su demonstranti u neposlušnom Bengaziju, drugom po veličini gradu u zemlji, opkolili vojnu bazu u kojoj se nalazi jedan od pukovnikovih sinova, Saadi, bivši nogometaš kojem je nakratko povjereno zapovjedništvo nad tim mjestom.

U Bengazi je nešto kasnije stigla i jedna od elitnih jedinica libijske vojske, navodno ojačana afričkim plaćenicima i pod zapovjedništvom najmlađeg Gadafijeva sina Hamisa. List također piše i da treći Gadafijev sin Mutasim navodno koordinira vojne operacije protiv sudionika demonstracija.

Sunday Times objavljuje i redakcijski komentar u kojem, pod naslovom "Opojna ali opasna vremena u arapskom svijetu", konstatira da je konačni ishod narodnih gibanja nejasan i da nije poznato da li će nakon svega uslijediti Praško proljeće, otklon ka radikalnom islamu ili vraćanje autokraciji.

Uza sav idealizam demonstranata i uza sve njihove nade u bolju budućnost, rizik razočaranja je jako veliki, smatra Sunday Times. Tokom nekoliko proteklih sedmica na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi sve se vrtjelo oko ljudi koji su upražnjavali moć za koju nisu shvaćali da je posjeduju.

Iako je puno toga što valja slaviti, nastavlja list, postoji opasnosti da bi slavlje moglo ustupiti mjesto frustraciji i nestabilnosti. Demokracijama je potrebno vrijeme da bi se utvrdile u zemljama kojima nedostaju povijest i temelji. Kada autokrati padnu s vlasti, za sobom ostavljaju politički vakuum. A u ovom momentu, zaključuje Sunday Times, i ne naslućuje se šta bi taj vakuum moglo ispuniti.

Dnevnik The Observer, u osvrtu na previranja u Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku, primjećuje da se Zapad u tome dijelu svijeta suočava s dalekosežnim izazovom.

Zapadne intervencije u tome dijelu svijeta su, povijesno gledano, obično podržavale upravo autokrate čija je vlast danas dovedena u pitanje i promovirale neoliberalnu ekonomsku politiku koja je doprinijela bogaćenju manjinske elite čineći, istovremeno, svakodnevni život daleko težim za sve druge u regiji.

Samo pričati, služeći se mlitavim riječima kao što su stabilnost, sloboda i uzdržavanje, nalik onome što sada čine Hillary Clinton, Barack Obama ili William Hague, nije dovoljno, smatra Observer. Posebno ne u današnjem, umreženom svijetu u kojem slabost i sporost u izražavanju takvih osjećaja postaju tako lako i brzo ogoljene.

Ukoliko zapadne diplomacije, i medijski komentari, imaju bilo kakvu funkciju u ovo vrijeme, onda bi morali da razotkriju i u središte pozornosti dovedu tačnu dinamiku užasne nejednakosti u tim društvima kao i rutinsko pribjegavanje nasilju i ugnjetavanju koji su ih održavali na životu.

Ako Zapad zaista želi nečim pridonijeti, onda to svakako nije okolišanje, već čestito i tačno svođenje salda o prirodi država koje su zapadne vlade podržavale, opisivanje realnosti, a ne maglovitih ideala i u svemu tome sadržana promjena politike koja je tako dugo podupirala ugnjetavanje i korupciju, zaključuje Observer.

(FENA)