Evropska muslimanska inicijativa za socijalnu koheziju

Evropa je ušla u drugu deceniju novog milenijuma. Gledajući noviju povijest ovog kontinenta može se konstatovati da je ovo geografski dobro pozicionirano područje doživjelo značajne promjene u posljednjih stotinu godina. Razaranja dva svjetska rata, ekonomska propast, mijenjanje političkih struja i pravaca, lokalni i međunarodni sukobi, istrebljenja i patnje miliona ljudi pripadnika različitih etničkih i vjerskih manjina dobro su zabilježeni i dokumentirani. Povrh svega toga Evropa je bila podijeljena na dva dijela: istočni pod kontrolom komunista i zapadni demokratski dio. Izgradnja Berlinskog zida bijaše konkretizacija hladnog rata koji je potrajao nekoliko desetljeća.

Srećom, zapadnoevropski lideri u to vrijeme bijahu vizionari koji su shvatili da je jedini način postizanja napretka izgradnja slobodne, prosperitetne i mirne Evrope. Umjesto sukoba i ratova, Evropljanima je trebala demokratija, saradnja, trgovina i otvorene granice za slobodno kretanje radne snage, robe i usluga. To se pokazalo kao veoma mudra odluka.

Izgradnja otvorenijeg društva imala je kao posljedicu stabilnost i postizanje visokog životnog standarda. Kako bi osigurala kontinuitet materijalnog progresa, Zapadna Evropa je otvorila svoja tržišta rada za jeftino plaćene gostujuće radnike iz zemalja poput Turske, bivše Jugoslavije i Maroka. Do 1973. godine, polukvalificiranim radnicima sa Bliskog Istoka, iz Indije, Pakistana, sjeverne i zapadne Afrike bilo je dopušteno da se nasele u različitim zapadnoevropskim zemljama. Uslijedili su dolasci izbjeglica iz Vijetnama, Irana, Šri Lanke, Iraka, Somalije, Afganistana kao i drugih konfliktnih područja u Latinskoj Americi i Africi.

Danas, u skladu sa Eurobarometrom, u Evropi živi više od 23 miliona ljudi neevropskog porijekla, uključujući i njihovu djecu, sa stalnim boravkom. Mnogi od njih su dobili državljanstva evropskih zemalja. Veliki broj njih živi u veoma lošim društveno-ekonomskim uslovima. Pripadnici etničkih i vjerskih manjina prisutnih u Evropi dolaze iz svih dijelova svijeta i baštine različite socijalne, kulturne i vjerske pozadine.

Nažalost, određeni evropski političari, mediji i javno mnijenje kada govore o neuspjeloj integraciji stranaca prvenstveno misle na osobe muslimanskog porijekla. Turci u Njemačkoj, Pakistanci i Bangladešani u Velikoj Britaniji, sjevernoafrikanci u Francuskoj, Marokanci u Nizozemskoj i Belgiji, Palestinci i Somalijci u Danskoj često se citiraju kao primjer.

Gledajući način na koji se muslimanske zajednice predstavljaju i konstantno opisuju, stječe se dojam da se muslimani:

- ne žele integrisati;
- nemaju namjeru usvajati savremene demokratske vrijednosti i standarde ljudskih prava;
- nastoje formirati paralelna društva;
- žele od Evrope napraviti islamski kontinent;
- uskoro će brojno nadmašiti Evropljane;
- prakticiraju srednjovjekovne običaje i primitivne tradicije;
- tlače svoje žene i djecu;
- podržavaju, pa čak i prakticiraju terorizam i ekstremizam;
- ukratko, ne uklapaju se u modernu i sekularnu Evropu.

K tomu, ova linija razmišljanja ojačana je terorističkim napadima u SAD-u, Velikoj Britaniji i Španiji što je uzrokovalo formiranje antimuslimanske i antiislamske atmosfere. Kao primjeri mogu se citirati danske karikature poslanika Muhammeda i švicarska zabrana izgradnje munara.

Islamofobija ne preovladava samo u medijima, javnim raspravama i među vladajućom elitom već je počela utjecati na cijeli proces pravne zaštite manjina. Mnoge zemlje usvajaju restriktivnija pravila i mjere vezano za imigracije, traženje azila i spajanje obitelji samo da bi na taj način zadržale manjine sa muslimanskim backgroundom izvan Evrope. Čak se i zakoni o integraciji stranaca počinju formulirati na takav način da su izravno usmjereni protiv muslimanskog stanovništva. Mnoge zemlje EU redovno razmjenjuju informacije o diskriminirajućim politikama u procesu naturalizacije stranaca nastojeći nametnuti strožija pravila integracije i praktično primijeniti te negativne prakse u svojim zemljama.

Evropski muslimani i muslimanske zajednice svjesni su da postoji veoma mali, ali izuzetno glasan, broj osoba sa muslimanskom pozadinom koji podržavaju i pribjegavaju terorizmu, odbacuju demokratiju, ne prihvataju ravnopravnost spolova i slušaju antizapadnu propagandu. Takve osobe su odgovorne što većina muslimana, koji su se dobro integrisali u društva i poštuju zakone kao i njihova vjera, uživaju lošu reputaciju i što ih prati loš glas. Takvo ponašanje kod Evropljana dodatno pojačava negativan osjećaj neuspjele integracije.

Nekoliko nevladinih organizacija, evropskih ali i onih koje su osnovali pripadnici etničkih manjina, godinama neumorno rade na vjerskim, političkim, socijalnim i ekonomskim pitanjima među muslimanskim zajednicama u cijeloj Evropi. Cilj njihovog rada bio je da redovno informišu javnost na nepristrasan način organizirajući razne događaje i osnivajući mrežu muslimanskih i nemuslimanskih organizacija civilnog društva kako bi im pomogle u formuliranju načina djelovanja. K tomu, ove organizacije imale su za cilj da predstavljaju muslimanske zajednice na različitim razinama u lokalnim i državnim administracijama i međunarodnim organizacijama. Namjera je bila pružiti muslimanskim grupama priliku da razgovaraju o svojim problemima i diskutuju o pitanjima integracije s ciljem iznalaženja ostvarivih modela za postizanje državljanstva u pravom smislu riječi.

Uzimajući u obzir negativni trend u mnogim evropskim zemljama u kojima se muslimanske zajednice ciljaju verbalno, fizički, kulturološki i sve učestalije zbog vjere, nekoliko pojedinaca i nevladinih udruženja pokrenuli su inicijativu da rade na postizanju bolje socijalne kohezije tih zajednica u Evropi.

Zbog toga su se učesnici iz različitih zemalja okupili 18. decembra 2010. godine, u Hagu, Nizozemska, kako bi razgovarali o ideji formiranja dinamične mreže istomišljenika koji će aktivno raditi na realizaciji spomenute ideje. Oni smatraju da aktivnije i bolje sudjelovanje muslimanskih zajednica u društvima u kojima žive zahtijeva novi način promišljanja, dodatna sredstva i tješnju saradnju kroz temeljit proces konsultacija. Na sastanku je također istaknuto da će aktivno sudjelovanje muslimanskih manjina u svim sferama društava u kojima žive učiniti međusobnu integraciju mogućom čime će osjećaj pripadnosti i pravna zaštita bili olakšani. Odlučeno je da ovoj novoj organizaciji bude dato ime Evropska muslimanska inicijativa za socijalnu koheziju - EMISCO. Inicijativa je neovisna, nereligiozna, nestranačka i nevladina organizacija.

EMISCO ima za cilj:
1. Nastojati postići smislen multietnički, multivjerski i multikulturni dijalog i saradnju u Evropi i boriti se protiv svih oblika i manifestacija diskriminacije, govora mržnje, zločina iz mržnje uključujući i borbu protiv islamofobije.
2. Podsticati muslimanske zajednice da zauzmu jasnu i snažnu poziciju protiv ekstremizma, nasilja i terorizma bez obzira o kakvom izgovoru je riječ.
3. Sarađivati sa medijima, političarima i vlastima s ciljem ukazivanja na legitimne potrebe i postizanja fundamentalnih prava etničkih i vjerskih manjina.
4. Nastojati ostvariti socijalnu koheziju i u tom pogledu izuzetno je važno naučiti i savladati službeni jezik i postići dobro obrazovanje.
5. Prihvatiti i poštivati društveni poredak i Ustav zemlje.
6. Integrisati se u novu sredinu kao potpuno ravnopravan građanin i uspostaviti dobre odnose sa susjedima i okolinom.
7. Priznati da kulturna različitost predstavlja obogaćenje za Evropu što će olakšati unapređenje i popravljanje ljudskih prava i solidarnosti za opće dobro društava.
8. Poštivati sva ljudska bića slobodno prakticirajući svoju religiju.
9. Zagovarati objektivan i nepristrasan medijski i politički diskurs.
10. Pomagati u snaženju procesa participativne demokratije, glasanja i postizanja državljanstva pružajući savjete svojim sugrađanima u tim aspektima.

Upravni odbor EMISCO-a jednoglasno je prihvatio ovu deklaraciju i usvojio spomenute ciljeve.

Priredio: Halim Grabus, www.bosnjaci.net