Promo banner

A+ A A-

Kako je britanska studentica prešla na islam

studentice-muslimankeBritanci nisu "ludi za islamom". Pa ipak je prošle godine 5.000 Britanaca prihvatilo islam kao svoju vjeru. Kako se gleda na osobe koje su krenule leđa svom vaspitanju? 

Frančeska Digman (21) je studentica sa Univerziteta Lester, porijeklom iz britanskog okruga Kent. Prije dvije godine odlučila je da promjeni vjeru i - prihvati islam. „Uopšte nisam razmišljala o promjeni religije i nisam znala puno o islamu, dok nisam krenula na fakultet. Onda sam upoznala nekoliko prijatelja koji su muslimani i zahvaljujući njima naučila sam više o socijalnom aspektu islama i načinu na koji oni brinu jedni o drugima. Bila sam impresionirana njihovom međusobnom ljubaznošću i poštovanjem, prije svega kod muškaraca."

Što je više proučavala Islam, Frančeska je shvatala da ta vjera odslikava njena lična poimanja Boga i ljudskog postojanja. Istraživanje organizacije „Vjera je važna" (Faith matters) pokazuje da sličan utisak dijele i ostale mlade žene koje su prešle na islam. Na taj korak su se, kako tvrde, odlučile u želji da pronađu sebe, shvate suštinu života i naprave otklon od nemoralnog života.

Britanci ipak nisu ludi za islamom

Zbog toga je, samo prošle godine, 5.000 Britanaca prihvatilo islam, kažu u organizaciji „Vera je važna". Batul Al Toma iz Islamske Fondacije u Lesteru, međutim, smatra da brojke nisu tako visoke, te da Britanci nisu „ludi za islamom". Ipak, razumije šta je novopečene vjernice navelo da krenu tim putem. „Mislim da pronalaze smisao u samoj esenciji islama. Ali doći će vrijeme kada će morati da se bore sa izazovima koje pred njih postavlja društvo, zbog toga što su promijenile vjeru. One se doživljavaju kao izdajice, koje su okrenule leđa svom vaspitanju, društvu, svemu..."

Islam prati loša reputacija

Frančeska je to već osjetila na svojim leđima. Njena porodica ne može da prihvati kćerku muslimanku. Zbog lošeg publiciteta koji prati islam proteklih godina oni nemaju, kaže Frančeska, pozitivan stav o toj religiji. „Veoma je teško za roditelje da prihvate da su odgajali dijete na jedan način, a da ono, kada odraste i počne samo da donosi odluke, izabere drugi put. Oni su zabrinuti za moje dobro i strahuju zbog negativnih stvari koje čuju o islamu. Ali, nadam se da će u budućnosti to prihvatiti. Samo treba malo vremena."

Bez obzira na sve, Frančeska ne žali zbog svoje odluke. „Lično, ne postoji ništa u vezi sa ovim što sam uradila, zbog čega bih zažalila. Nakon svega, iskustvo je veoma pozitivno I ja se osjećam sretnije. U početku sam mislila da će mi nedostajati sendvič sa slaninom. Pitala sam se kako ću to da prevaziđem? Ali, moj novi način života i prijatelji su učinili da uživam i da se osjećam ispunjenom... jer postigla sam toliko toga, zahvaljujući zajednici koja me je toplo prihvatila."

A toplu dobrodošlicu u islamu potražilo je tokom protekle decenije još 40.000 britanskih državljana. Taj podatak možda najbolje oslikava šta nedostaje britanskom društvu.

(www.dw-world.de)