Snaga argumenta
Piše: Semir Imamović
Kada smo pred nastupajuću Novu 2010. godinu objavili rubriku „Godišnjak islamofobije" i pobrojali sve primjere vrijeđanja vjerskih osjećaja bošnjačkog naroda u toku 2009., među kojima je najdrastičnija bila karikatura iz „Oslobođenja" u kojoj se Kur'an Časni naziva „KUJANOM" - to nije izazvalo posebnu medijsku pozornost. Mada, valja primijetiti, islamofobija je u 2009. godini bila umnogome morbidnija, jer njeni kreatori još nisu znali da će neko konačno početi pratiti i zapisivati sve te udare na ljudska i građanska prava bošnjačkog naroda.
U protekloj godini islamofobija u BiH nije bila tako morbidna, pa da vrijeđa Kur'an Časni, ali je zato dobila jednu drugu osobinu - postala je konstanta, bestidna u svome uvjerenju da je mržnja prema islamu demokratska tekovina. Na to ukazuju i reakcije na naš tekst „Godišnjak islamofobije", koji je obilno komentiran u nekoliko sarajevskih medija. Šta se to dogodilo u medijskom prostoru bh. metropole, pa da „Godišnjak islamofobije" za 2009. bude prešućen, a da „Godišnjak" za 2010. bude svojevrstan medijski događaj? Pretpostavljamo da su pred Novu 2010. godinu mnogi bili iznenađeni pojavom nekoliko medijskih adresa (kao što je Služba za odnose sa javnošću Rijaseta IZ) i nekoliko autora (Velić, Alispahić, Tucaković i dr.) koji su pred javnost podastrli mnoštvo dokaza o učešću nekih medija u rasističkom i šovinističkom proganjanju vjerskih osjećanja bošnjačkog naroda. Riječ je o medijima iza kojih stoje zapadni donatori i mentori, a koji su ovdje zaduženi da nam tumače demokratiju i ljudska prava. Ali, ako ti mediji na najprizemniji način, u stilu ratne propagande Radovana Karadžića, kontinuirano, iz hefte u heftu, vrijeđaju islam i muslimane, onda je to fašizam od kojeg bi se zapadne vlade morale ograđivati, a ne podržavati ga!
Nikada niko, ni Krug 99, ni Helsinški komitet, pa ni Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca, a ni mnoge druge navodne demokratske adrese, nisu otvorile raspravu o pozadini, karakteru i krajnjim ciljevima medijskih napada na islam i muslimane u Sarajevu. Dokazi koji su ponuđeni izgubili su se u proračunatoj šutnji, koja je razotkrila istinske demokratske i ljudske kapacitete dejtonske BiH. Već tada smo mogli znati da se usred Sarajeva napad na islam ima smatrati demokratskom kulturom, a ne fašizmom i rasizmom. Za godinu dana ta je šutnja uznapredovala, jer je početni šok - zbog toga što neko prati, zapisuje i analizira napad na muslimane - sada preobraćen u neviđenu drskost, po kojoj se analiza islamofobije smatra napadom na slobodu govora. U prevodu - ja imam pravo da vas vrijeđam na najgori način, a ako vi te moje uvrede zapišete, i kažete da vrijeđati ma koga nije lijepo, onda ću vas optužiti da me stavljate na odstrijel i da napadate slobodu govora. „Godišnjak islamofobije" koji je objavljen u prošlom broju obilno je citiran i komentiran u nekim sarajevskim medijima, ali ne kao argumentirani i opravdani kritički govor protiv vrijeđanja Bošnjaka, već kao navodni poziv na odstrijel onih koji su vrijeđali islam i muslimane.
U tome je razlika između našeg prošlogodišnjeg i ovogodišnjeg „Godišnjaka islamofobije", jer su kreatori islamofobije u međuvremenu smislili da odbranu Ustavom zagarantiranih vjerskih osjećanja proglase napadom na one koji, u suštini, taj napad vrše. Nije li to stari fašistički obrazac? Pa i Hitler je optuživao Jevreje za štošta, kao što i cionisti danas optužuju goloruke i iznurene palestinske civile da su militanti i ekstremisti! Kako trenutno stoje stvari na terenu, vrijeđanje Bošnjaka i njihove vjere bit će intenzivirano sa uspostavom nove vlasti, jer izborni pobjednici nisu nikada kazali ni jednu riječ protiv islamofobije. A ljudi koji su u islamu znaju da snaga nije u sili, već u istini. A znade to i ta sila.
(Saff br. 284, 07.01.2011. godine)