Promo banner

A+ A A-

Reagiranje Medžlisa IZ Sarajevo povodom teksta Nedžada Latića

ZNAKIZ1Sarajevo, 12. januar 2010. (MINA) - Medžlis Islamske zajednice Sarajevo je povodom teksta g. Nedžada Latića pod naslovom „Hilmo Selimović parama od piva sagradio džamiju!?", objavljenog u magazinu Global br. 50 od 7. januara 2010. godine, uputio reagiranje u kojem se kaže:

 

Postoji red: istine, činjenica, fikcija, neistina i red laži. Red istine u Kur'anu traži provjeru i utemeljenje suda koji se iznosi: „O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete." (Hudžurat, 49.)

Ako je riječ o redu činjenica, treba znati da od srednjovjekovlja važi pravilo: „Gdje i zašto postoje objektivni dokazi tu su subjektivni sudovi i impresije drugog ili nikojeg reda!?" 

U odgovoru poštovanom g. Nedžadu Latiću moramo postaviti pitanje: S obzirom da u tekstu pod egidom „Afere" piše o izgradnji džamije u Vogošći, dok fotografija ukazuje na džamiju u Ugorskom, kako postoji i u Ugorskom, a i u Vogošći džamija, Nedžad Latić bi u elementarnom i minimalnom odgovoru morao objasniti: „Koju od navedenih džamija su Selimovići gradili, donirali ili pomagali, da li onu u Ugorskom ili onu u Vogošći?" To je dužan radi sebe, javnosti, radi džematlija oba džemata, IZ-e i ukupne javnosti!

 Koliko je poznato, džamija u Ugorskom je svečano otvorena 2002. godine, kada u Vogošći, pa ni u Ugorskom nikakvog traga nije bilo o „poslovnom carstvu porodice Selimović". Isto tako, gradnja džamije u Vogošći počinje 1998. godine, a njeno otvaranje još nije obavljeno. Pod punom vjerskom, moralno-etičkom i pozitivno-pravnom zakonskom sviješću i odgovornošću izjavljujemo da porodica Selimović nije ni donirala, ni darovala, ni učestvovala, a kamo li izgradila džamiju u Vogošći. To od njih nikada i niko nije ni tražio, jer za to nije bilo potrebe. Evidencija o svim prilozima (od onih najmanjih pa do najviših) postoji u Džamijskim odborima oba džemata, kao i Medžlisu IZ-e Sarajevo, i te su evidencije kao informacije i opće dobro dostupne svakom svjesnom i dobronamjernom čovjeku, pa i g. Nedžadu Latiću. Kako veli jedan mudrac: „Ko želi da učini uslugu ljudima, neka ih sasluša!" Na navedenu temu o kojoj je zadato pisao Latić se mogao obratiti na navedene adrese, zaprimiti, ali i provjeriti te informacije. Ono što Selimovići rade na teritoriji Vogošće jeste otvaranje tržnih i poslovnih centara u kojima rade na stotine radnika i trgovaca, pripadnika različitih religija, ponajviše pripadnika islama i članova IZ-e. Dakle, ti radnici i trgovci su sigurno učesnici u pomaganju izgradnje ovih džamija, i to je dugoročna i posredna veza između Selimovića, njihovih uposlenika i IZ-e. 

Bez obzira na koju od ove dvije džamije, onu u Ugorskom sa fotografijom, ili onu u Vogošći na koju misli i o kojoj piše Latić, ni u jednu ne samo da nije od pive, već ni lično od Selimovića investiran ni jedan dinar. Nesuvislo je pozivati i Mustafu Spahića da on iznosi islamsko mišljenje po pitanju valjanosti klanjanja u džamijama (na jednu se misli, a druge je data fotografija) koje ni na koji način nisu građene od novca stečenog kroz proizvodnju i prodaju alkohola, ali ni od prodaje novina sa golišavim fotografijama.

Sve dok javno iznesene i neutemeljene tvrdnje g. Latić ne dokaže, najblaže rečeno on je iznio javnu neistinu i paskvilu na džemate Ugorsko i Vogošća, kaže se u reagiranju Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo.