Promo banner

A+ A A-

Obilježen dan Gazi Husrev-begove medrese

Sarajevo, 8. januar 2009. (MINA) - Centralnom svečanošću u Sarajevu danas je Gazi Husrev-begova medresa obilježila 472. godišnjicu kontinuiranog rada na polju edukacije i odgoja mladih ljudi.

Prigodan program izveo je hor Medrese, a na svečanosti su se obratili direktor Zijad ef. Ljevaković i reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić.

Dodijeljena su priznanja zaslužnim članovima kolektiva Medrese, zahvalnice spoljnim saradnicima i prijateljima Medrese, te plakete dvojici svršenika Medrese koji su svojim životnim djelom posebno doprinjeli afirmaciji Medrese.

Plakete za poseban doprinos afirmaciji Medrese ove godine su uručene muftiji zagrebačkom Ševki ef. Omerbašiću i prof. dr. Ahmedu Aličiću bivšem direktoru Orijentalnog instituta i autoru velikog broja radova o povijesti BiH.

Dodijeljena su i priznanja zaslužnim članovima kolektiva Medrese: Muniru Ahmetspahiću dugogodišnjem profesoru arapskog jezika, Ibrahimu ef. Lisovcu ekonomu škole i penzionisanom upravniku Medrese Safetu ef. Tokiću. Zahvalnice su uručene Hasanu ef. Eminoviću i Azemu Mulaliću.
Na kraju svečanosti dovu je proučio zamjenik reisu-l-uleme hfz. Ismet ef. Spahić.

Obraćanje direktora Zijada Ljevakovića
Uvaženi reisu-l-ulema, zamjeniče reisu-l-uleme, prvaci javnog i kulturnog života našeg grada, kantona i države, laureati, kolege profesori, uposlenici Medrese, poštovani gosti - jednom riječju prijatelji naše Škole.

Esselamu alejkum!

Nije mali broj pojava u svijetu - od toponima, djelâ ljudskog uma i ruku do fenomena različite vrste - čijim pomenom pokrećemo precizne asocijacije. Sorbona, Kembridž, ili Alhambra i Ajfelov toranj, ili Nobelova nagrada i „četrdeset besmrtnih" Francuske akademije... U bogatom naslijeđu pominjemo samo neke za koje ne tvrdimo da su reprezentativni, uvjereni da pri pomeni naroda kojem pripadamo i države u kojoj živimo, postoje pojave koje izazivaju slične asocijacije.

Nećemo brojati ni pozivati uvjereni kako je Gazi Husrev-begova medresa u Bosni i Hercegovini jedan od pečata koji izaziva jasna i definirana osjećanja. Kroz četiri stotine sedamdeset i dvije godine kontinuranog trajanja pronosila je autetntično spušteno čovjeku, prepoznajući mjesto i vrijeme bogaćeno događanjima svake vrste. Njen osnivač, mudri i dalekovidi Gazi Husrev-beg, kao da nije znao samo svoje vrijeme nego je, nekim čudesnim osjećajem, osluškivao i bilo vremena koje dolazi. Zato ne čudi što ova Škola ostavlja trajan trag na svima onima koji su obrazovanje i odgoj stjecali u njenom okrilju. Stoga, u vremenu kada je komunikacija među kulturama, narodima, religijama potrebnija nego ikad, nismo iznenađeni što upravo Gazi Husrev-begovu medresu i njene rezultate prepoznaju kao poželjan i čvrst most razumjevanja među ljudima različitih identiteta. Inicijative iz Evrope za preciznije definiranje relacija potvrđuju i evropsko određenje ove Škole što nam učvršuje uvjerenje da će Gazi Husrev-begova medresa, kao i toliko puta do sada, znati odgovoriti izazovima različite vrste.

Mišljenja samo kako Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini u svojoj novijoj historiji nije imala tako visoku intelektulanu koncentraciju, što je najvećim dijelom genrirala Gazi Husrev-begova medresa. Čini nam se da bi to, u konačnom, trebalo rezultirati afirmacijom suštinskih vrijednosti što nam daje razloga za optimizam u vremenu koje nam predstoji.

Garant tome je i Škola koja danas, 08.1.2009. ulazi u četiri stotine sedamdeset i drugu godinu kontinuranog rada.
Eselamu-alejkum!

Biografije nagrađenih svršenika GH medrese
Gazi Husrev-begova medresa ustrajno čuva povjereni emanet nastojeći ispuniti riječi velikog vakifa čuvajući ono što je temelj njenog nastanka, poštujući i ono što „vrijeme i običaji" nalažu.

Svake godine skrećemo pažnju na one koji doprinose njenom uspješnijem radu. Ove godine priznanja ispred kolektiva naše Škole ponijet će dugogodišnji profesor arapskog jezika Munir Ahmetspahić i ekonom u Gazi Husrev-begovoj medresi Ibrahim ef. Lisovac.

Pored ljudi koji su neposredno angažirani u radu ove škole, Gazi Husrev-begova medresa ima veliki broj prijatelja iz javnog, kulturnog i poslovnog svijeta koji pomažu njen uspješniji rad. Mi naše svečanosti koristimo da im ukažemo pažnju i da im se zahvalimo. Ovoga puta zahvale upućujemo Hasanu efendiji Eminoviću i gospodinu Azemu Mulaliću.
Godišnjica Medrese prilika je da se sjetimo onih koji su svoj radni vijek ugradili u odgoj i obrazovanje brojnih generacija ove Škole. Mnogi se sa radošću sjećamo Safet efendije Tokića.

Nastavničko vijeće Gazi Husrev-begove medrese je 2003. godine donijelo odluku da u povodu Dana škole dodijeljuje Plaketu svojim svršenicima koji su životom i radom doprinosili njenoj afirmaciji. Ove godine Plaketu dodjeljujemo efendiji Šefki Omerbašiću, muftiji zagrebačkom i prof. dr. Ahmedu S. Aličiću.

Ševko ef. Omrebašič, muftija zagrebački, rođen je 09.06.1945. godine. Četiri razreda osnovne škole završio je u Ustikolini a onda 1956. upisao osmogodišnju, Gazil Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Po završetku medrese radio je kao imam u Rudom i Ustikolini. Na islamskom fakultetu u Bengaziju završio je arapski jezik i islamske nauke. Po završetku fakulteta radio je kao prevodilac u Hidrogradnji Beograd koja je izvodila radove u Libiji. Od 1975. godine radi kao glavni imam u Zagrebu. Trinest godina kasnije, imenovan je za glavnog imama Hrvatske i Slovenije sa sjedištem u Zagrebu. Osnivanjem Mešihata za Sloveniju i Hrvatsku 1990. godine, imenovan je za njegovog predsjednika. Od reisu-l-uleme imenovan je, a što je Sabor Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i potvrdio 1999. godine, za muftiju zagrebačkog odnosno muftiju za Hrvatsku.
Posebno je zaslužan za izgradnju džamije u Zagrebu i razvijanje raznorodnih sadržaja u istoj što mu je donijelo različita priznanja u državi u kojoj obavlja dužnost muftije: nagrada Hrvatskog helsinškog odbora te Hrvatske akademske udruge iz Splita.

Posebno se iskazao na poslovima mualimskog rada i djelovanja odgajajući i obrazujući mnoge generacije mladih. Profesionalne i društvene obaveze nisu mu ostavljale puno slobodnog vremena ali je uspio pisati i objavljivati radove: Islamska čitanka, Arapska početnica, Povijest islama, Vrijeme pravednih kalifa. Nakon dvije decenije istraživačko-spisateljskog rada objavio je djelo Vrijeme muslimana u Hrvatskoj.

Djeluje kao predavač u Zagrebačkoj medresi i Fakultetu družbe Isusove u Zagrebu. Član je i priznato i poznato ime različitih organizacija i asocijacija širom svijeta. Oženjen je i otac dva punoljetna sina.

Teško bi danas bilo i zamisliti proučavanja historije Bosne i Hercegovine bez naučnog rada profesora Ahmeda Aličića koji se kroz dugi niz godina argumetirano suprostavljao antibosanskim i iskrivljenim viđenjima historije naše zemlje. Prof. dr. Ahmed Aličić, rođen je 06.3.1934. godine u selu Kljuna, općina Nevesinje. Poslije Gazi Husrev-begove medrese završio je Filozofski fakultet odsjek za orijentalistiku u Sarajevu 1960. Magistrirao je historijske nauke na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1968. U istoj oblasti doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1996. godine.

Radio je u Gazi Husrev-begovoj medresi, kao profesor arapskog jezika davne 1961. godine. Na Orijentalnom institutu u Sarajevu: prošao je put od arhiviste, preko asistenta, višeg stručnog saradnika, stručnog savjetnika do višeg naučnog saradnika i naučnog savjetnika. Od marta, 1984. do marta 1985. bio je vršilac dužnosti direktora Orijentalnog instituta, a u periodu 1989.-1992. direktor Instituta. Bio je povremeno angažiran na Odsjeku za orijentalistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu, za predmete Islamska civilizacija i Turska diplomatika i paleografija. Bio je angažiran na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, kao redovni profesor za predmet Historija naroda Bosne i Hercegovine od 1463-1800. godine. Također, radio je za navedeni predmet, kao i za predmet Turska diplomatika i paleografija na postdiplomskom studiju Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Njegov naučnoistraživački rad uglavnom se odnosi na izučavanje historije naroda Bosne; i Hercegovine pod osmanskom vlašću i Osmanskog Carstva uopće. Iz perioda XIX stoljeća objavio je djela Uređenje bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine i Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine. Značajna je njegova djelatnost na polju obrade i izdavanja osmansko-turske arhivske građe za historiju naroda bivše Jugoslavije. Na tom području obradio je izvore Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina iz 1477. godine, Turski katastarski popisi nekih područja zapadne Srbije, XV i XVI vijek, Turski dokumenti o ustanku u Potkozarju. Posebno treba istaći njegovu studiju Bosna i Hercegovina kao separat u Enciklopediji Jugoslavije. Bio je koautor u fotomonografiji Hercegovina. Redigovao i za štampu priredio djelo Hazima Šabanovića, Književnost Muslimana Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima - Biobibliografija. Dalje, u bibliografiji profesora Aličića navodimo koautorsko djelo sa Fehimom Spahom Opširni popis kliškog sandžaka iz 1550. godine, publikovano 2007. i Sumarni popis sandžaka Bosna iz 1468/69. godine, printan 2008.

Radove objavljivao u časopisima Prilozi za orijentalnu filologiju, Prilozi Instituta za historiju, Jugoslovenski historijski časopis i dr. Bio je urednik Prilōgâ za orijentalnu filologiju. Učestvovao na domaćim i međunarodnim naučnim skupovima.