Logo

FIN: Dr. Ahmed Smajlović, život i djelo

Sarajevo, 23. decembar 2008. (MINA) - Povodom 20. godišnjice smrti prof. dr. Ahmeda Smajlovića (1938.- 1988.), jednog od društveno najangažiranijih bosansko-muslimanskih intelektualaca i najplodonosnijih islamskih djelatnika u drugoj polovini 20. stoljeća, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu i Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, danas su na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu organizirali skup pod nazivom Dr. Ahmed Smajlović, život i djelo - povodom dvadeset godina od preseljenja na ahiret.

Skup je otvorio dr. Ismet Bušatlić, dekan FIN-a, zahvalivši svim prisutnim što su se odazvali obilježavanju 20. godišnjice preseljenja na ahiret dr. Smajlovića. Među brojnim prisutnim bili su brat, supruga i druga bližnja rodbina dr. Ahmeda Smajlovića.

Na skupu su izlagali njegovi suradnici, kolege, učenici, studenti, kao i brojni drugi bosanskohercegovački intelektualci, kulturni i javni djelatnici, među kojim i reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić. Između ostalih svoju uspomene na dr. Ahmeda Smajlovića evocirali su: dr Adnan Silajdžić, dr. Jusuf Ramić, akademik Vladimir Premec, mr. Muharem Omerdić, dr. Jusuf Žiga, dr. Džemaludin Latić, dr. Rešid Hafizović, dr. Enes Karić, dr. Omer Nakičević, dr. Nusret Isanović, dr. Mato Zovkić, dr. Ismet Bušatlić, mr. Aziz Hasanović, muftija Seid Smajkić, mr. Salih Čolaković, mr. Sead Halilagić.

MINA prenosi govor reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića:

-Rahmetli dr. Ahmed Smajlović bio je poseban ne po ekskluzivnosti, već po inkluzivnosti njegova karaktera. On je u svom karakteru imao gotovo sve što nam je treblo našoj Zajednici - stas i glas, pamet i obraz, ugled i čast, položaj i mjesto u društvu.

Ali, iznad svega dr. Ahmed Smajlović imao je vjeru i spoznaju da ljudska duša ako se ne odgaja, neizbježno zapada u grijeh. Njegovo iskustvo više od jedne decenije u Egiptu, gdje se vodila žestoka borba oko statusa Al-Azhara - njegove autonomije i autentične misli - naučilo ga je da vlast i moć nema obzira ni prema kome ni prema čemu što joj stoji na putu njezine slave. No, to je samo osnažilo njegovo uvjerenje, kojem ga je islam naučio, da nema spasa od tog zla osim vjere u Boga, odnosno, kao što je dr. Ahmed govorio: „spas čovječanstva je u odgajanju kur'anskog čovjeka".

I, doista, dr. Ahmed Smajlović se suočavao sa svim nedosljednostima čovjeka i društva kao čovjek i alim koji je bez sumnje bio uvjeren u istinu. A ta Istina je Bog, koji se otkriva u slovu i duhu Kur'ana, u ljepoti vjere islama i u radosti muslimanskog bratstva. On je vjerovao da je islam, u svojoj autentičnosti, osnov istinskog ljudskog života, ali mora biti oslobođen od svega što mu je čovjek dodao a što mu ne pripada; od svega čime ga je čovjek opteretio a što ga zaustavlja da se razvija; islam mora biti oslobođen od svih modifikacija od kojih se ne vidi njegov autentični sjaj.

Iako je svoju ljubav poklonio arapskoj literaturi i bio zaljubljen u arapsku poeziju, dr. Ahmed Smajlović nije nikad zaboravio prioritetnu važnost fikha - šerijatskog prava za islamsku misao. On je vjerovao da su argumenti šerijatskog prava solidna osnova u koje se čovjek može pouzdati i uzeti ih kao dobar štit od prevare i podvale.
No, ono što ipak ostaje ekskluzivna vrlina dr. Ahmeda Smajlovića, o kojoj ovdje želim osobno svjedočiti jeste njegov osjećaj prijataljestva. Dakle, unatoč a možda i zbog razočarenja koja je doživio od nekih ljudi, dr. Ahmed Smajlović je vjerovo u prijateljstvo i dao mu je značajno mjesto u idealnom konceptu ljudskih odnosa. On je smatrao da je istinsko prijataljestvo izvor istine, iskrenosti, međusobnog razumijevanja i poštenja. To je bio dr. Ahmed Smajlović kojeg sam upoznao u Kairu 1974. god. i kojem se ne mogu odužiti za bratsku brigu i prijateljsku toplinu koju mi je pružio dok sam studirao na Al-Azharu. Na krovu višespratnice u samom centru Kaira u ulici Abdulhalik Servet stanovao je dr. Ahmed Smajlović u stanu jedne starice porijeklom iz Crne Gore, pravoslavne vjere. Naslijedio ga je njegov sestrić rahmetli Mesud Hafizović, a njega sam u tom stanu potom ja naslijedio. Rahmetli dr. Ahmed imao je običaj reći da smo nas trojica po tome braća na što sam bio ponosan.

Moj dug prema dr. Ahmedu ima još jednu dimenziju: zahvaljujući njemu ja sam dobio priliku da odem u Ameriku i da tamo upoznam jedan poseban svijet našeg naroda, te da na Čikaškom univerzitetu proširim svoje vidike i izoštrim svoje intelektualne potencijale uz mentorstvo velikog muslimanskog mislioca dvadesetog stoljeća Fazlur Rahmana, čija je 20. godišnjica smrti također ove godine.

Eto zašto sam zahvalan Fakultetu islamskih nauka, posebno dekanu Ismetu Bušatliću, što je organizirano ovo sjećanje na dr. Ahmeda Smajlovića - da se nakon 20 godina od njegove smrti pogledamo licem u lice i da priznamo da nam je Islamska zajednica još uvijek u stanju traganja za vlastitim identitetom, gdje se prelamaju naša visoka očekivanja i naša niska razočarenja, naše velike ambicije i naše male mogućnosti, naše velike riječi i naša mala djela, naši duboki uzdasi za propuštenim prilikama u prošlosti i naši niski koraci za ponuđenim mogućnostima za našu budućnost.
Odjedanput smo se našli u stanju u kojem smo na neki način razočarani jedni u druge zato što smo svi, na neki način, imali neka očekivanja jedni od drugih koja niko od nas nije ispunio onako kako smo to očekivali.

Od dr. Ahmeda Smajlovića očekivalo se da uvijek bude svjež i zanimljiv u svojim predavanjima; od njega se očekivalo da mijenja IZ-u iznutra od vrha do dna; od njega se očekivalo da proširi prisustvo IZ-e u javnom životu; od njega se očekivalo da se drži čvrsto i uspravno pred komunističkim vlastima; od njega se očekivalo da u svijetu širi istinu o položaju muslimana u bivšoj Jugoslaviji; od njega se očekivalo da ispuni gotovo svaku neostvarenu želju muslimana zato što je dr. Ahmed Smajlović svojom pojavom i svojom umnošću i hrabrošću bio drugačiji od svih u tadašnjoj Islamskoj zajednici.

Naravno, niko ne može ni uvećati ni umanjiti vrijednost dr. Ahmeda Smajlovića više nego što ona u stvari jeste, niti iko može poreći njegov veliki doprinos u razvoju Islamske zajednice, ali svi možemo na primjeru dr. Ahmeda Smajlovića naučiti da svako pretjerivanje bilo u pozitivnom ili negativnom smislu u našim međuodnosima, kako ljudskim tako i profesionalnim, uzrokuje veliku štetu našoj zajednici i nanosi nam individualni i kolektivni duševni bol i moralnu sramotu.

Nema pitanja unutar Islamske zajednice o kojem se ne može razgovarati na ljudski i tolerantan način i to bi trebala biti naša obaveza kao i naše pravo da o bitnim pitanjima razgovaramo otvoreno, iskreno i slobodno prije nego što o našim unutranjim pitanjima progovorimo javno.

Poznato je Šafijino zapažanje: „Onaj koji kritikuje brata u četri oka, on ga savjetuje i želi mu uljepšati izgled, a onaj koji brata kritikuje javno, on ga sramoti i želi ga prikazati ružno". (من وعظ أخاه سرأً فقد نصحه و زانه، و من وعظه علانيّة فقد فضحه و شانه).

Postoji još jedna Šafijina mudrost koja nam može pomoći da u kritici i samokritici budemo korektni: „Nikad nisam nekog ocijenio više nego što vrijedi, a da kod njega nisam izgubio od vlastite vrijednosti onoliko koliko sam ga precjenio" (ما أكرمت أحداً فوق مقداره إلا إتضع من قدري عنده بمقدار ما زدت في إكرامه).

Obrnemo li redoslijed ove Šafijine mudrosti, dobit ćemo ono što nam danas najviše treba: „Nikad nismo nekog ocjenili manje nego što vrijedi, a da nismo izgubili od vlastite vrijednosti onoliko koliko smo ga podcjenili."

Rahmetli dr. Ahmed Smajlović zalužuje naše duboko poštovanje i našu iskrenu dovu Allahu Uzvišenome da mu oprosti grijehe i uvede ga u obećani Džennet! Amin!

Iz biografije dr. Ahmeda Smajlovića

Prof. dr Ahmed Smajlović rođen je 17. juna 1938. godina u Tokoljacima kod Srebrenice, kao posljednje, sedmo, dijete čestitih roditelja - imama Alije efendije Smajlovića i njegove supruge Aiše. Osnovnu školu završio je u rodnome kraju, u selu Krnjićima, a potom upisao Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu 1950. godine. Okončao je školovanje na Medresi kao odličan učenik. Godine 1959. i 1960. odlazi na odsluženje vojnoga roka u Ljubljanu iskoristivši vrijeme u vojsci i za studij na Pravnome fakultetu u Ljubljani. Za vrijeme vojnoga roka završio je prvu godinu studija, dočim je drugu godinu okončao nakon odsluženja roka i to u Beogradu. Studij prava nije završio do kraja budući da se odlučio otići u Egipat gdje se upisuje na slavni kairski univerzitet el-Azhar i to 19. oktobra 1962. godine.

Na el-Azharu u roku uspješno završava studij arapskoga jezika i književnosti i odmah upisuje na istome univerzitetu i postdiplomski studij te magistrira 1970. godine. Četiri godine nakon toga, 1974., uspješno brani doktorsku disertaciju pod naslovom „Felsefetul istišrâk ve eseruhâ fîl edebil 'arebîl mu'âsiri" (Filozofija orijentalizma i njen utjecaj na suvremenu arapsku književnost) koja je od tada u arapskome svijetu doživjela dva izdanja ali još uvijek nije prevedena na naš jezik.

Pored obrazovanja na el-Azharu rahmetli dr Smajlović se u Egiptu posvećuje i mnogim drugim aktivnostima. Tako je zahvaljujući nevjerovatnoj snazi duha i dinamičnosti svoje ličnosti, dr Smajlović u Egiptu bio predavač na Jugoslavenskoj dopunskoj školi gdje je predavao sociologiju, filozofiju i logiku. Proveo je punih pet godina na čelu te ustanove, kao njen direktor.

U mjesecu januaru 1975. godine vraća se u domovinu i stavlja na raspologanje Islamskoj zajednici. Za trideset i sedam godina svoga života okitio se iskustvom kojega je imao malo ko od njegovih starijih kolega te, opet uvažavajući i činjenicu da je bio osoba skoro nevjerovatnih organizatorskih i analitičkih sposobnosti, ponuđeno mu je mjesto šefa kabineta reisul uleme, a nakon toga i funkcija predsjednika Starješinstva Islamske zajednice Bih, Hrvatske i Slovenije koju je obavljao cijelu deceniju.

Po otvaranju Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu (tada Islamskog teološkog fakulteta) 1977. godine dr Ahmed Smajlović bîva imenovan vanrednim profesorom na predmetu akâida (islamskoga vjerovanja) i islamske filozofije te ostaje predavač iz tih oblasti sve do svoje smrti. Štaviše, može se reći da je dr Smajlović začetnik studija islamske filozofije kod nas.

Pored snažne vezanost za odgojno-obrazovni proces dr Smajlović je uporedo bio aktivan i na polju društvenoga života te je bio član brojnih islamskih međunarodnih institucija u Evropi i islamskim zemljama, učesnik nebrojenih konferencija, znanstvenih skupova i stručnih savjetovanja u zemlji i inostranstvu. Ipak u vlastitoj domovini kod ljudi svakodnevlja vjerovatno će ostati posebno upamćen kao izvanredan vaiz (govornik na javnim skupovima) čiji je svaki nastup bio praćen okupljanjima hiljada ljudi što nije bilo uobičajeno u to vrijeme. Njegova predavanja, bilo na tim javnim skupovima bilo na različitim okupljanjima znanstvenoga tipa, uvijek su tematizirala vjeru i vjersku misao, kontekst koji je skoro po pravilu podrazumijevao i zagovaranje unutarvjerske i međuvjerske tolerancije i dobrih komšijskih odnosa za šta je, konačno, bio i odlikovan od strane tadašnje države i to odličjem Ordena zasluga za narod sa srebrenom zvijezdom koje mu je dodijeljeno od strane Predsjedništva SFRJ 30. septembra 1981. godine.

Osnovna odlika, možda i najbitniji kvalitet, rahmetli dr Smajlovića, i tada ali naročito za naše vrijeme, jeste odanost ideji religijskoga pluralizma koja nije podrazumijevala tek prihvatanje religijske raznolikosti već insistiranje na konstantnome untarreligijskome i međureligijskome dijalogu, stalnoj razmjeni ideja, principu koji jedini može garantirati fluktuaciju najvrednijih svjetonazora. Njegovanje ovoga principa bilo je najprepoznatljivije obilježje Doktorove angažiranosti, i u znanstvenoj i u populističkoj oblasti njegovoga rada. Pokrenuvši sjajan i dosada u novijoj povijesti muslimana bivše Jugoslavije neprevaziđen projekat časopis „Islamska misao" prvoga decembra 1978. godine (kada je izašao njegov prvi broj) rahmetli dr Smajlović bio je u prilici i znanstvenoj i široj javnosti prezentirati svoju viziju slobodne ali kritičke razmjene različitih teorija i mišljenja unutar muslimanskih naroda te slobodan razvoj međureligijskoga dijaloga. Rahmetli dr Ahmed bio je urednik prvih sedamnaest brojeva nakon čega su ga zamijenili kasniji profesori na njegovome Fakultetu islamskih nauka, prvo rahmetli mr Mesud Hafizović, potom sadašnji dekan Fakulteta prof. dr Ismet Bušatlić, a nakon njega i prof. dr Enes Karić. Poslije njih urednici su bili još prof. dr Enes Durmišević te prof. dr Šefik Kurdić.

Iz cjelokoupnoga pisanoga opusa rahmetli dr Ahmeda Smajlovića dovoljno je izdvojiti samo bibliografiju njegovih tekstova objavljenih u časopisu „Islamska misao" čiji broj iznosi dvije stotine pedeset i pet naslova, što originalnih radova, što prijevoda. U svome spisateljskome radu pisao je na tri jezika: bosanskom (srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom), arapskom i engleskom. Posebno treba istaći rahmetli Doktorov prijevod romana Meše Selimovića „Derviš i smrt" na arapski jezik, te balade „Hasanaginica" čiji je prijevod na arapski jezik rađen timski.

Rahmetli prof. dr Ahmed Smajlović preselio je na bolji svijet 11. augusta 1988. godine.

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.