Logo

Tekst rezolucije o 11. julu evropskom danu žalosti

  • Published in
  • Kategorija: (Arhiva) MINA vijesti
  • Štampa

Sarajevo, 17. oktobar 2008. (MINA) - Incijativa reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića da Europski parlament proglasi 11. juli europskim danom žalosti, koju je objavio u Potočarskoj hutbi ove godine (2008) na dan 11. jula, naišla je na dobar prijem kod čelnika Europskog parlamenta.

Podsjećamo, reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je u toj hutbi rekao:"Mnogo je sela i gradova u BiH gdje je počinjen zločin nad nedužnim civilima. Srebrenica, je međutim, simbol najvećeg ljudskog stradanja potkraj dvadesetog stoljeća i zato mi danas ovdje pozivamo Europu da 11. juli proglasi danom žalosti u kojem bi se svi ljudi i narodi Europe obavezali jedni drugima da se više nikad i nikome neće ponoviti holokaust i genocid".

Potpredsjednica Dijana Volis (Diana Wallis) i Jelko Kacin

Kao što su mediji objavili, u srijedu 15. oktobra Munira Subašić iz udruženja "Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa" i Murat Tahirović iz „Saveza logoraša Bosne i Hercegovine" su potpisali i predali prijedlog rezolucije potpredsjednici Dijani Volis (Diana Wallis) i predsjedniku Europskog parlamenta Hans-Gert Peteringu (Mr. Hans-Gert Pöttering). Gospđa Volis je, uz suglasnost gosp. Hansa-Gerta Peteringa, osobno prisustvovala ovogodišnjoj kolektivnoj dženazi u Potočarima, gdje je spoznala istinu o srebreničkom genocidu što je na nju utjecalo da se zainteresira za inicijativo o 11. julu kao danu žalosti za Europu. Uz veliko razumijevanje i pomoć Slovenca Jelka Kacina, parlamentarnog izvjestitelja za Srbiju, inicijativa da se 11. juli proglasi danom žalosti za cijelu Europu primljena je u europsku parlamentarnu proceduru, bit će prevedana na sve jezike EU i, prema očekivanjima gosp. Kacina, rezolucija će biti „usvojena u prvoj četvrtini iduće godine, tako da 11. jula, kada opet bude dženaza u Potočarima, to već može biti dio kulturne i historijske baštine Europske Unije".

U Evropskom parlamentu

Zbog važnosti, pa moglo bi se reči povijesnog značaja, MINA donosi tekst rezolucije na bosanskom i engleskom jeziku za medije i website Rijaseta:

 

REZOLUCIJA NA BOSANSKOM
"Pokret Majki Enklava Srebrenica i Žepa"

i

"Savez logoraša Bosne i Hercegovine"


Gđa Diana Wallis
Potpredsjednica europskog parlamenta
Rue Wiertz 60, Brussels

Poštovana potpredsjednice,
Pružajući podršku inicijativi njegove eminencije dr. Mustafe Cerića, reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH, da 11. juli bude proglašen Europskim danom sjećanja,

Mi, žrtve srebreničkog genocida od 11. jula 1995. godine, preporučujemo pažnji Europskog parlamenta sljedeće:

Usvajanje rezolucije Europskog parlamenta o proglašavanju 11. jula Danom žalosti i sjećanja na nedužne žrtve genocida

Polazeći od osnovnih načela rezolucije Europskog parlamenta o Srebrenici, koju je Skupština usvojila 7. jula 2005. u Strasbourgu, prijeko je potrebno da sada djelujemo tako da se institucionalizira priznavanje ljudske patnje i ponovljenih grješaka kako bi se genocidi spriječili u budućnosti.

Proglašenje 11. jula danom žalosti i sjećanja za europske narode osigurat će stalni podsjetnik na prijetnju genocida u borbi protiv opasnosti genocida te potvrditi odlučnost iskazanu u rezoluciji Evropskog parlamenta o Srebrenici.

Reisu-l-ulema, preživjele žrtve genocida, potpredsjednica Dijana Volis i Jelko Kacin

Vođeni rezolucijom Evropskog parlamenta o Srebrenici, usvojenom 7. jula 2005. godine u Strasbourgu, kojom je potvrđena

1. kontinuirana podrška procesu stabilizacije i pridruživanja zemalja zapadnog Balkana koji je pokrenula EU 1999. godine u nastojanju da promovira demokratizaciju, pravdu, pomirenje i mir na ovom području,
2. Poštujući Pravilo 103(2) svojih Pravila o postupku;

A. budući da je 11. jula 1995. istočnobosanski grad Srebrenica, koju je Vijeće sigurnosti UN proglasilo sigurnom zonom svojom odlukom donesenom 16. aprila 1993., pala u ruke snaga bosanskih Srba koje je predvodio general Ratko Mladić a pod komandom tadašnjeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića;

B. budući da su u roku od nekoliko dana krvoprolića nakon pada Srebrenice snage bosanskih Srba, kojima je zapovijedao general Ratko Mladić, i paravojne jedinice, uključujući srbijanske neredovite policijske jedinice koje su ušle na bosanski prostor iz Srbije, skupno smaknule više od 8000 muslimanskih muškaraca i dječaka, koji su tražili sigurnost na ovom području pod zaštitom UNPROFOR-a;

C. budući da se ova tragedija, koju je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) proglasio činom genocida, odvila na mjestu koje su Ujedinjene nacije (UN) proglasile sigurnom zonom, zbog čega je ona simbol nesposobnosti međunarodne zajednice da intervenira u sukobima i zaštiti nedužne;

D. uzimajući u obzir višestruka kršenja Ženevske konvencije koja su počinili vojnici bosanskih Srba nad muslimanskim civilima Srebrenice, uključujući protjerivanje hiljada žena, djece i staraca kao i silovanje velikog broja žena;

E. budući da uprkos ogromnim naporima učinjenim do današnjeg dana da se otkriju i iskopaju masovne i pojedinačne grobnice te identificiraju tijela žrtava, do sada izvedena istraživanja ne daju punu sliku o zbivanjima u Srebrenici i oko nje;

F. budući da nema stvarnog mira bez pravde, te da puna i bezuvjetna suradnja sa MKSJ ostaje osnovni zahtjev za budući nastavak procesa povezivanja zemalja zapadnog Balkana sa EU,

G. budući da je general Radislav Krstić kao pripadnik vojske bosanskih Srba prva osoba koju je MKSJ proglasio krivom zbog pomaganja i poticanja srebreničkog genocida, te da je jedan od dvojice najistaknutijih optuženika Ratko Mladić još uvijek na slobodi trinaest godina nakon tragičnih zbivanja;

H. budući da su nedostaci u mehanizmima donošenja odluka u EU i nedostatak istinske zajedničke inozemne i sigurnosne politike također odigrali negativnu ulogu u odvijanju ovih događaja;

Također vođeni

Rezolucijom Europskog vijeća o Srebrenici koju je Parlament usvojio 7. jula 2005. god. u Strasbourgu,

A. na najoštriji mogući način osuđuje srebrenički pokolj; sjeća se žrtava zločinačkih djela i odaje im počast; iskazuje svoju sućut i solidarnost s porodicama žrtava, od kojih mnoge žive bez konačne potvrde o sudbini njihovih očeva, sinova, muževa i braće; priznaje da se ovaj stalni bol povećava zbog neuspjeha da se odgovorni za ova djela dovedu pred lice pravde;

B. poziva Vijeće i Komisiju da odaju dužnu počast desetoj godišnjici genocida počinjenog u Srebrenici i Potočarima, naglašavajući da bi se ova nesnošljiva sramota u Europi trebala zauvijek smatrati posljednjim pokoljem koji je izveden u ime etničke ideologije; izjavljuje da će učiniti sve u svojoj moći da spriječi da se ikada više u Europi dese takva zločinačka barbarska djela;

C. poziva Republiku Srpsku i Republiku Srbiju da poduzmu hitne mjere kako bi pronašle Mladića i dovele ga pred lice pravde; smatra da je javna podrška koju Mladić uživa u nekim dijelovima regiona je uvreda za sjećanje na žrtve i glavna prepreka pomirenju;

D. iskazuje svoju svesrdnu podršku vrijednom i teškom radu MKSJ, i ponavlja da je potpuna suradnja sa Sudom preduvjet bližoj suradnji sa EU; naglašava da bi sve zemlje regiona trebale ispuniti svoje obaveze da u punoj mjeri i sve vrijeme surađuju sa MKSJ; smatra da je hapšenje, prebacivanje i osuda krivaca za ratne zločine najmanji mogući čin priznanja za hiljade žrtava ratnih zločina u Srebrenici i drugim mjestima;

E. naglašava važnost osiguranja mira i stabilnosti na zapadnom Balkanu i uloge koju puna primjena programa rada donesenog u Solunu igra u ostvarivanju ciljeva procesa stabilizacije i pridruživanja; naglašava da puna i neograničena suradnja sa MKSJ ostaje bitan uvjet za daljnji nastavak procesa priključenja EU;

F. podsjeća da mirovni mandat UN i njihove snage nisu uspjeli zaštititi dodijeljena im sigurna područja; poziva UN i mjerodavne međunarodne ustanove da provedu u djelo lekcije naučene nakon ovog neuspjeha te da budu stvarno pripremljene za buduće zadatke očuvanja mira;

G. duboko žali što Skupština Republike Srbije nije usvojila nacrt odluke kojom se priznaje i zvanično osuđuje srebrenički pokolj i što nije pokazala spremnost da se suoči sa prošlošću i doprinese pomirenju i mirnom rješavanju problema u regionu;

H. iskazuje svoju iskrenu zabrinutost zbog još uvijek značajnog dijela srbijanskog javnog mnijenja koje ne priznaje ratne zločine počinjene nad muslimanskim civilima; svesrdno podržava srbijansku Vladu da poduzme mjere da suoči narod sa svojom prošlosti i zauzda obožavanje optuženih ratnih zlikovaca kao heroja;

I. hvali rad i posvećenost svih onih koji za sve ove godine nikad nisu stali u potrazi za istinom, i poziva Vijeće, Komisiju i zemlje članice da im omogući neophodna sredstva kako bi nastavili svoj rad, između ostalog tako što će pomoći ubrzanje vrlo skupog postupak identificiranja žrtava;

J. žali nad činjenicom što još uvijek nisu stvoreni uvjeti za povratak izbjeglica i raseljenih lica unutar zemlje;

K. potvrđuje posvećenost Europske unije pomaganju kandidata i mogućih kandidata balkanskih zemalja u njihovoj pripremi za članstvo, i traži odgovarajuće instrumente i fondove u tom pogledu tokom naredne finansijske faze koji će biti u skladu sa ambicijama Unije i legitimnim očekivanjima zemalja regiona;

L. naglašava da lekcije naučene u Srebrenici i ratovima u bivšoj Jugoslaviji moraju poslužiti kao osnovica za jačanje zajedničke inozemne i sigurnosne politike EU;

M. nalaže svome Predsjedniku da ovu odluku proslijedi Vijeću i Komisiji, vladama zemalja članica, Vladi i Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine i njenim entitetima, te vladama i skupštinama zemalja zapadnog Balkana.

Zaključujući iz gore navedenih odluka, bitno je da Predsjednik proslijedi ovu rezoluciju Vijeću i Komisiji, vladama zemalja članica, Vladi i Skupštini Bosne i Hercegovine i njenih entiteta, te vladama i skupštinama zemalja zapadnog Balkana radi punog usvajanja i priznavanja 11. jula kao Dana žalosti i sjećanja na nedužne žrtve genocida.

Ovaj čin će potvrditi europsku posvećenost:
- priznavanju i sprječavanju genocida,
- regionalnoj stabilizaciji, demokratizaciji i unutarnjoj sigurnosti,
- primjerenom načinu obilježavanja godišnjice srebreničkog genocida i Holokausta koji nas obavezuju jer nismo uspjeli ispuniti historijsko obećanje „Nikad više!",
- opredjeljenju da se srebrenički genocid treba zauvijek smatrati zadnjim pokoljem počinjenim u ime etničke ideologije u Europi.

Neka tuga postane nada,
Neka bol postane mir,
Neka majčina suza postane molitva,
Da se genocid nikome, nikada i nigdje ne ponovi!

 

"Pokret Majki Enklava Srebrenica i Žepa"

_____________________________________
Munira Subašić


"Savez logoraša Bosne i Hercegovine"

_____________________________________
Murat Tahirović

Prezentiranje rezolucije u Evropskom parlamentu

 

RESOLUTION IN ENGLISH

"Pokret Majki Enklava Srebrenica i Žepa"
"The Mother's Action of the Srebrenica Žepa Enclave"

"Savez logoraša Bosne i Hercegovine"
"The Union of Bosnia-Hercegovina Concentration Camp Detainees"


Ms. Diana Wallis
Vice-President of the European Parliament
Rue Wiertz 60, Brussels,

Dear Ms. Vice-President,

By endorsing the initiative of H.E. Mustafa Cerić, Grand Mufti of Bosnia, that the 11th of July be proclaimed as the European Commemorative Day,

We, the victims of the Srebrenica Genocide on the 11th of July, 1995, would like to bring to the attention of the European Parliament the following:

Recognizing the importance of the European Parliament resolution on Srebrenica and adopting a resolution in the EU Parliament to declare July 11th Day of Mourning and Remembrance for the innocent victims of Genocide

Based on the core principles of the EU Parliament resolution on Srebrenica, adopted by the Parliament on 7 July, 2005- Strasbourg, it is imperative we act now to institutionalize the recognition of the human sufferings and repeated mistakes in order to prevent Genocides in the future.

Declaring July 11th day of mourning and remembrance for European Nations will provide constant reminder of and against threat of Genocide and reaffirm the commitment stated in the EU Parliament resolution on Srebrenica.

Guided by:

EU Parliament resolution on Srebrenica, adopted on 7 July, 2005- Strasbourg, affirmed:

1. continuous support of the Stabilization and Association Process (SAP) for the countries of the western Balkans initiated by the EU in 1999 in an effort to promote democratization, justice, reconciliation and peace in the region,

2. having regard to Rule 103(2) of its Rules of Procedure,

A. whereas, on 11 July 1995, the eastern Bosnian town of Srebrenica, which was proclaimed a safe area by the UN Security Council resolution of 16 April 1993, fell to the Bosnian Serb forces led by General Ratko Mladić and under the direction of the then president of the Republika Srpska, Radovan Karadžić,

B. whereas, during several days of carnage after the fall of Srebrenica, more than 8 000 Muslim men and boys, who had sought safety in this area under the protection of the United Nations Protection Force (UNPROFOR), were summarily executed by Bosnian Serb forces commanded by General Mladić and by paramilitary units, including Serbian irregular police units which had entered Bosnian territory from Serbia,

C. whereas this tragedy, declared an act of genocide by the ICTY, took place in a UN-proclaimed safe haven, and therefore stands as a symbol of the impotence of the international community to intervene in the conflict and protect the innocent,

D. having regard to the multiple violations of the Geneva Convention perpetrated by Bosnian Serb troops against Srebrenica's Muslim civilians, including deportations of thousands of women, children and elderly and the rape of a large number of women,

E. whereas in spite of the enormous efforts made to date to discover and exhume mass and individual graves and identify the bodies of the victims, the searches conducted until now do not offer a complete reconstruction of the events in and around Srebrenica,

F. whereas there cannot be real peace without justice, and full and unrestricted cooperation with the ICTY remains a basic requirement for further continuation of the process of integration into the EU for the countries of the Western Balkans,

G. whereas General Radislav Krstić of the Bosnian Serb army is the first person found guilty by the ICTY of aiding and abetting the Srebrenica genocide, but the most prominently indicted person, Ratko Mladić, is still at large thirteen years after the tragic events,

H. whereas the shortfalls in the EU decision-making mechanisms and the lack of a genuine common foreign and security policy also played a negative role in the determination of the events,

Also guided by the:

The European Council resolution on Srebrenica adopted by the Parliament on 7 July, 2005-Strasbourg:

A. Condemns in the strongest possible terms the Srebrenica massacre; commemorates and honors the victims of the atrocities; expresses its condolences to and solidarity with the families of the victims, many of whom are living without final confirmation of the fate of their fathers, sons, husbands or brothers; recognizes that this continuing pain is aggravated by the failure to bring those responsible for these acts to justice;

B. Calls on the Council and Commission to pay adequate remembrance to the tenth anniversary of the Srebrenica-Potočari act of genocide, stressing that this unbearable shame in Europe should be considered forever the last massacre carried out in the name of ethnic ideology; states that it will do everything in its power to prevent such acts of monstrous barbarism from happening in Europe ever again;

C. Calls on the Republika Srpska and on the Republic of Serbia to take urgent action in order to locate Mladić and bring him to justice; considers the apparent popular support enjoyed by Mladić in some parts of the region to be an insult to the memory of the victims and a major obstacle to reconciliation;

D. Expresses its wholehearted support for the valuable and difficult work of the ICTY, and reiterates that full cooperation with the Tribunal is a precondition for closer cooperation with the EU; emphasizes that all countries in the region should meet their obligations to cooperate fully with the ICTY at all times; regards the capture, transfer and condemnation of those guilty of war crimes as a minimum act of recognition for the thousands of war crimes victims in Srebrenica and elsewhere;

E. Stresses the importance of securing peace and stability in the western Balkans and the role that full implementation of the Thessaloniki agenda plays in achieving the objectives of the stabilization and association process; emphasises that full and unrestricted cooperation with the ICTY remains an essential requirement for further continuation of the process of integration with the EU;

F. Recalls that the UN peacekeeping mandate and force failed to protect the assigned safe areas; calls on the UN and the relevant international institutions to put into practice the lessons learned from this failure and to be truly prepared for future peacekeeping missions;

G. Regrets deeply that the Serbian Parliament failed to adopt a draft resolution recognizing and formally condemning the Srebrenica massacre and giving a sign of willingness to cope with the past and contribute to reconciliation and the peaceful resolution of the problems of the region;

H. Expresses its sincere preoccupation in regard to the still considerable part of Serbian public opinion which does not recognize war crimes against Muslim civilians; strongly encourages the Serbian Government to take action to confront the nation with its past and curb the hero-worship of indicted war criminals;

I. Praises the work and the commitment of all those who during these years have never stopped searching for the truth, and calls on the Council, the Commission and the Member States to provide them with the necessary means to continue their work, inter alia, by helping speed up the very costly process of identifying the victims;

J. Regrets the fact that the conditions for the return of refugees and internally displaced people to the region have still to be fully met;

K. Reaffirms the commitment of the European Union to assisting the applicant and potential applicant countries of the Balkans in their preparation for membership, and calls for adequate instruments and funding in this regard during the next financial perspective that match the ambitions of the Union and the legitimate expectations of the countries of the region;

L. Stresses that the lessons learned from Srebrenica and the wars in former Yugoslavia must serve as the basis for a strengthening of the EU's Common Foreign and Security Policy;

M. Instructs its President to forward this resolution to the Council and Commission, the governments of the Member States, the Government and Parliament of Bosnia-Herzegovina and its entities, and the governments and parliaments of the countries of the western Balkans.


Resolving from the above resolutions, it is essential for the President to forward this resolution to the Council and Commission, the governments of the Member States, the Government and Parliament of Bosnia-Herzegovina and its entities, and the governments and parliaments of the countries of the western Balkans for full adoption and recognition of July 11th as the Day of Mourning and Remembrance of the innocent victims of Genocide.

This act will affirm European Commitment to:

- Recognition and Prevention of Genocide

- Commitment to regional stabilization, democratization and internal security

- To give the adequate remembrance to the anniversary of the Srebrenica genocide and the Holocaust which obliged us and we failed to keep the historic promise of "Never Again"

- To reaffirm that the Srebrenica genocide should be considered forever the last massacre carried out in their name of ethnic ideology in Europe.

May grieve become hope,
May pain become peace,
May mother's tears become prayer,
That genocide will never happen again to no one and nowhere.

"Pokret Majki Enklava Srebrenica i Žepa"
"The Mother's Action of the Srebrenica Žepa Enclave"
______________________________________
Munira Subašić

Savez logoraša Bosne i Hercegovine"
"The Union of Bosnia-Hercegovina Concentration Camp Detainees"
Murat Tahirović
______________________________________

Munira Subašić i Dijana Volis sa tekstom rezolucije

Reisu-l-ulema, žrtve genocida i predjednik Evropskog parlamenta Hans-Gert Petering

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.