Ramazanska poruka Savjeta reisu-l-uleme

Savjet reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, kojeg prema Ustavu Islamske zajednice, čine reisu-l-ulema, zamjenik reisu-l-uleme, dekan Fakulteta islamskih nauka i muftije, sastaje se u slučaju potrebe da se muslimanima saopći važna poruka.

Prvi put Savjet reisu-l-uleme se sastao 1. zu-l-hidže, 1420/7. mart, 2000. god., povodom hadža, i tom priliko je usvojio Izjavu o moralnoj obavezi.

Drugi put Savjet reisu-l-uleme se sastao povodom vojne intervencije Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije na Irak 17. muharrem, 1423/20 marta, 2003. god.

Treći put Savjet reisu-l-uleme se sastao u Zenici 2. safera, 1429/ 9. februara, 2008. god. povodom napada na zakonom utvrđena vjerska prava, posebno pravo na predškolski vjerski odgoj.

Četvrti put je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić sazvao Savjet reisu-l-uleme 19. šabana, 1429/20. avgusta, 2008. godine da bi podsjetio na važnost povijesnog trenutka za muslimane da budu kooperativni i jedinstveni na zajedničkom putu do željenog cilja.

MINA u cjelosti prenosi Ramazansku poruku Savjeta resiu-l-uleme:

PORUKA

POVODOM RAMAZANA 1429/2008.

بسم الله الرحمن الرحيم

الحمد لله رب العالمين، والصلاة والسلام على نبينا محمد وعلى آله وصحبه أجمعين!

Polazeći od kur'anskog načela da „su vjernici braća" إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ إِخْوَةٌ, te od kur'anske naredbe da "se muslimani uvijek drže zajedno" وَاعْتَصِمُوا بِحَبْلِ اللهِ جَمِيعًاً , kao i od kur'anske zabrane da „muslimani ne budu kao oni koji su se razišli i podijelili nakon što im je sve postalo jasno" وَلا تَكُونُوا كَالَّذِينَ تَفَرَّقُوا وَاخْتَلَفُوا مِنْ بَعْدِ مَا جَاءَهُمُ الْبَيِّنَاتُ , te od kur'anskog upozorenja da „se muslimani međusobno ne isključuju jer će im se tako uspjeh pretvoriti u poraz" وَلا تَنَازَعُوا فَتَفْشَلُوا وَتَذْهَبَ رِيحُكُمْ i od kur'anskog poziva da „među muslimanima uvijek bude jedna grupa ljudi koja će pozivati na dobro" وَلْتَكُنْ مِنْكُمْ أُمَّةٌ يَدْعُونَ إِلَى الْخَيْرِ ;

Nadalje polazeći od sunnetskog načela da "je vjernik vjerniku kao zgrada koja čvrsto stoji" المؤمن للمؤمن كالبنيان يشد بعضه بعضاً, te od sunnetskog učenja da "čovjek nema vjere dok ne bude volio svom bratu ono što voli samome sebi" لا يؤمن أحدكم حتى يحب لأخيه ما يحب لنفسه, kao i od sunnetskog upozorenja muslimanima da „se ne razilaze, jer oni koji su se razišli prije njih, propali su" لا تختلفوا فإن من كان قبلكم اختلفوا فهلكوا i od sunnetske naredbe da "muslimani budu predani zajedničkom dobru nasuprot ličnog interesa" عليكم بالجماعة وإياكم و الفرقة;

Uvažavajući ustavno načelo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini da je institucija reisu-l-uleme „simbol jedinstva dina i ummeta", te naglašavajući islamsku tradiciju Bošnjaka da „sloga kuću gradi a nesloga kuću razgrađuje";

Osjećajući se pozvanim i odgovornim da ukaže na pojave koje kod muslimana izazivaju nemir;

Izražavajući zabrinutost zbog ne postojanja jedinstva oko bitnih pitanja za opstanak i razvoj naroda i države;

Vjerujući u blagodati mubarek Ramazana i učeći iskreno dovu da nam Allah Uzvišeni omili jedinstvo na Božjem putu istine i pravde, Savjet reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, kojeg čine reisu-l-ulemea, zamjenik reisu-l-uleme, dekan Fakulteta islamskih nauka i sve muftije na dan 19. šabana 1429, odnosno 20. avgusta 2008. god., objavljuje:

RAMAZANSKU PORUKU

1. Mubarek Ramazan je najbolje vrijeme a post je najbolji način da se osnaži muslimansko bratstvo kroz savladavanje pojedinačnog ega i osobnog interesa što slabi sposobnost Zajednice. „Primjer bratstva muslimana je kao jedno tijelo u ljubavi, samilosti i suosjećanju pa kada je jedan dio bolestan cijelo tijelo pati od nesanice i groznice" - kaže Alejhisselam. Bratstvo u vjeri je blagodat koja se očituje u međusobnom pomaganju na dobrom putu. Graditi, razvijati i čuvati bratstvo muslimana u različitosti je farz svakom muslimanu i muslimanki.

2. Jedinstvo sudbine je prednost koja se očituje u međusobnom dogovaranju na putu do zajedničkog cilja. Jedinstvo u različitosti mišljenja je bogatstvo koje snaži Zajednicu. Isto tako, jedinstvo u različitim mogućnostima je pravi put koji drži zajednicu na okupu oko sudbonosnih pitanja za opstanak i napredak. Slobodno i pošteno dogovaranje je uvjet za jedinstvo riječi i djela. Zato se kaže, nemoj ići ispred mene, jer ne znam hoću li te slijediti. Nemoj ići iza mene, jer ne znam hoću li te voditi. Već budi uvijek uz mene, jer znam da te uvijek trebam. Alejehisselam kaže: - Allah je uz čovjeko sve dok je čovjek uz svog brata!

3. Nema jedinstva bez pravde i međuljudskog povjerenja. Pravda donosi jedinstvo, kao što odgoj i obrazovanje doprinose pravdi. Da bi ljudi bili sposobni da aktivno sudjeluju u izgradnji društva i države, potrebno je da budu na takvom stupnju obrazovanja koje im omogućava da razumiju pitanja s kojima se suočava njihova zemlja. Potrebno je omogućiti razvoj društvene pravde i jednakopravnosti, a ne pustiti da se neki nezakonito bogate, dok drugi pate zbog siromaštva. Postoji način da se ljudi oslobode od bijede i siromaštva. Svi ljudi treba da imaju jednaku priliku u društvu i svima mora biti dostupno elementarno obrazovanje i nužno zdravstveno osiguranje. U demokratskom društvu pravosuđe mora biti pošteno i neovisno od politike ličnih interesa i isključivih političkih ideologija. Pravedni zakoni se ne donose da bi se kršili, već da bi se štitila ljudska prava na život, vjeru, slobodu, imetak i čast.

4. Nema jedinstva bez jasne vizije budućnosti. Nije mudro stalno mijenjati glavne pravce u politici tako da narod ostaje u nedoumici gdje treba da ide. Mora postojati vizija naše budućnosti oko koje nema neslaganja. Jer, narod koji nema viziju za svoj opstank i razvoj, osuđen je na propadanje. Sudbina bošnjačkog naroda, ne samo u Bosni i Hercegovini, već ma gdje Bošnjaci bili nije u nadmoćnosti pojedinca i njegovoj ličnoj ambiciji, već u našoj pojedinačnoj sposobnosti da budemo neodvojivi dio cjeline koja zna šta hoće, koja može kad hoće, uz Allahovu pomoć, i koja je jedinstvena u hodu prema jasno određenom cilju.

5. Rukovodeći se izrekom Hazreti Alije: - Najupućeniji čovjek u duh vremena je onaj kojeg ne iznenađuju događaji njegovog vremena, Savjet reisu-l-uleme poziva sve misleće ljude u bošnjačkom narodu da ih „događaji ne iznenađuju", već da se aktivno uključe u definiranju smisla naše sloge i osmišljavanju naših različitosti u jedinstvu vizije za našu bolju budućnost.

6. Savjet reisu-l-uleme posebno apelira na imame, hatibe, muallime i vaize da svojom riječju i djelom budu najbolji primjer jedinstva muslimana, posebno u mubarek mjescu Ramazanu.

7. Savjet reisu-l-uleme poziva muslimanima u domovini i dijaspori da zajednički učimo ovu dovu:

Allahu Svemogući, neka ramazanski ibadeti osnaže u nama volju za istinom, pravdom i međusobnim povjerenjem. Osposobi nas, Bože, da volimo brata i da mu oprostimo ako je prema nama grijeh počinio. I obdari nas, Bože, snagom da od brata oprost tražimo ako smo mi prema njemu pogriješili.

Allahu Sveznajući, pouči nas da vidimo dobro koje je ispred nas a ne zlo koje je iza nas. Nauči nas da govorimo lijepe riječi jedni drugima. Uputi nas, Bože, da nađemo otvoreni put do srca našega brata. Pokaži nam, Bože, znak Tvoje milosti koja će nas voditi do milosti našega brata.

Allahu Plemeniti, daj da iz tvrdih srca naših poteče bratska ljubav kao što daješ da iz tvrdog kamena voda teće. Osvjetli nam, Bože, um mudršću koja će nas voditi do hrabrog i istinskog povjerenja. Jer mi znamo da si Ti zadovoljan da živimo u slozi i ljubavi. Ti nisi zadovoljan da živimo u mržnji i zavađi.

Allahu Milostivi, obaspi nas bereketom Tvoje milosti, Tvoje upute i Tvojeg oprosta kojeg si obećao onima koji se raduju u ibadetima mjeseca Ramazana. Amin!

- RANIJE IZJAVE I PORUKE SAVJETA REISU-L-ULEME

III

SAOPĆENJE

SAVJETA REISU-L-ULEME U ZENICI POVODOM KRŠENJA PRAVA NA PREDŠKOLSKI VJERSKI ODGOJ

Povodom najnovijih napada na zakonom utvrđena vjerska prava, kontinuirane i sve brutalnije satanizacije vrijednosti islama i institucija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini od strane nekih političkih partija putem elektronskih i pisanih medija, te sve izraženijeg narušavanja međuljudskih i međustranačkih odnosa u bošnjačkom korpusu, kao i sve vidljivijeg povlačenja predstavnika međunarodne zajednice pred bosanskhercegovačim izazovima, Savjet reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, kojeg čine muftije banjalučki, bihački, goraždanski, mostarski, sarajevski, travnički, tuzlanski, zenički i vojni, te dekan Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, na vandrednom zasjedanju u Zenici, na dan 2. safera, 1429, odnosno 9. februara, 2008. god. oglasio se saopćenjem za javnost u kojem se kaže:

1. Najnoviji brutalni napadi na zakonom utvrđena vjerska prava, koje vode neke političke partije putem javnih elektronskih i pisanih medija, satanizirajući vrijednosti islama i institucije Islamske zajednice, posebno instituciju reisu-l-uleme, je klasičan primjer islamofobije, čiji je cilj širenje sraha od islama i muslimana. Vrhunac te antiislamske kampanje iskazan je povodom inicijative nekoliko stotina roditelja da se u javne predškolske ustanove uvede vjerski odgoj. Ovdje nije riječ o praznoj želji, već o punom pravu roditelja, pravu koje im je osigurala Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine na 28. sjednici Predstavničkog doma od 22. januara 2004., kao i na 17. sjednici Doma naroda od 28. januara 2004., usvajajući Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini, u čijem se članu 4. stav 1. nedvosmisleno kaže: „Svako ima pravo na vjersku pouku, koju će vršiti samo osobe koje na tu službu imenuje službeno tijelo ili predstavnik njegove crkve ili vjerske zajednice, kako u vjerskim ustanovama tako u javnim i privatnim predškolskim ustanovama i osnovnim školama i višim nivoima obrazovanja što će se regulirati posebnim propisima."

No, unatoč jasnom zakonu i punom pravu roditelja da im se i u javnim predškolskim ustanovama djeca odgajaju po savjesti njihove vjere i uvjerenja, medijskoj harangi protiv prava roditelja pridružio se sarajevski Kantonalni odbor Socijaldemokratske partije BiH (SDP BiH), koji u svom saopćenju (Oslobođenje, 07. 02. 2008, str. 4) kaže: „Sarajevski Kantonalni odbor Socijaldemokratske partije (SDP BiH) smatra da je inicijativa za uvođenje vjeronauke u obdaništima u ovom kantonu apsolutno neprihvatljiva i da predstavlja početak radikalne islamizacije... Vlast je ovaj put, kao produžena ruka istinskog centra moći oličenog u Islamskoj vjerskoj zajednici, zaigrala vrlo opasnu igru koja može biti početak radikalne islamizacije."

Ovakva predrasuda SDP BiH prema Islamskoj zajednici, koja dobiva svjetska priznanja za svoj rad, podsjeća nas na najcrnja vremena radikalne deislamizacije. Dakle, ne radi se ovdje o „početku radikalne islamizacije", već se radi o početku radikalne deislamizacije. Jer oni koji danas protivzakonito zabranjuju vjersku pouku u predškolskim ustanovama, sutra će nam zabraniti da idemo u džamiju, odnosno optužit će nas za segregaciju zato što se odvajamo od njih idući u džamiju. Stoga, Savjet reisu-l-uleme osuđuje satanizaciju islama i institucija Islamske zajednice od strane nekih elekronskih i pisanih medija i političkih partija i podržava zakonsko pravo roditelja na vjersku pouku kako u školama tako i u predškolskim ustanovama.

Umjesto da se svi zajedno udružimo u borbi pritiv droge, alkohola i, posebno, maloljetne delikvencije, koja se širi našim gradovima i selima, islamofobičari flagrantno krše osnovna prava roditelja osporavajući im da svoju djecu, naravno od malehna, odgajaju u duhu plemenitih moralnih vrijednosti, koje će im pomoći da žive zdrav i sretan život. Oni zaboravljaju da je prošlo vrijeme kad su zakoni bili izraz „volje (bezbožničke) jedne partije." Ovo je vrijeme zakona prema mjeri svakog čovjeka, uključujući i vjernika, koji plaća porez državi i zato ima pravo da traži da mu se djeca odgajaju u javnim predškolskim ustanovama prema savjesti njegove vjere i morala. Roditelji imaju pravo na odgoj svoje djece po vlastitom uvjerenju od rođenja do punodobnosti i to im niko ne može otuđiti, niti zabraniti.

2. Zabrinut zbog narušenih međuljudskih i međustranačkih odnosa unutar bošnjačkog korpusa u trenutku kad se odlučuje o sudbini naroda i države, Savjet reisu-l-uleme poziva političke čelnike, koji su dobili povjerenje da zastupaju vitalne interese bošnjačkog naroda, da se uozbilje i svoju umnu i moralnu energiju ulože u rješavanje fundamentalnih pitanja bosansko-hercegovačkog društva i države. Nije neobično što među nama ima različitih mišljenja, ali je neobično da se o različitim mišljenjima ne razgovara sa međusobnim uvažavanjem. Različita mišljenja su poželjna i korisna, ali o sudbonosnim pitanjima našeg opstanaka i napredka treba da govorimo i djelujemo kao jedna duša i jedno tijelo. Krv bosanskih šehida i suze bosanskih žrtava genocida ne dopuštaju bilo kome da dovodi u pitanje opstanak i napredak našeg naroda i države zbog nerazumnog inata pojedinca i uskog interesa određene grupe. Stoga, Savjet reisu-l-uleme poziva čelnike političkih stranaka koji zastupaju interese bošnjačkog naroda da prestanu sa javnim prepirkama, koje uznemiravaju ljude i koje kod naroda izazivaju osjećaj straha i beznađa. Sada kad nam je najviše potrebno jedinstvo namjere i zajedništvo akcije, ne može se ničim opravdati zbunjujuća polemika u javnosti i nejasan put u budućnost.

3. Savjet reisu-l-uleme cijeni doprinos međunarodne zajednice u stabilizaciji bosanskohercegovačkog društva i države u post-ratnom periodu, ali izražava zabrinutost što se u posljednje vrijeme predstavnici međunarodne zajednice sve više povlače i odustaju od principijelne primjene univerzalnih načela o uređenju jedinstvene i pravedne države Bosne i Hercegovine, kojoj je mjesto u zajednici europskih država i nacija. Naravno, najbolje bi bilo da se mi sami branimo i hranimo, ali ako nam je nametnut embargo na samoodbranu i samoishranu, onda je obaveza onih koji su to nametnuli da nas sada ne ostavljaju nezaštićenim. Dakako, moramo biti svjesni da je naša sudbina, uz Božju pomoć, u našim rukama i zato se moramo brinuti sami o sebi tako što ćemo vrijedno raditi i istinski se pomagati na putu našeg i zajedničkog dobra svih ljudi i naroda dobre volje.

4. Stoga, ujedinjen u namjeri da ostane čvrst i odlučan na putu odbrane prava na život, vjeru, slobodu, imetak i čast svoga naroda te prava na islamsku tradiciju Bošnjaka, koju u slovu i duhu već stoljećima njeguje Islamska zajednica, Savjet reisu-l-uleme poziva sve imame, hatibe, muallime te sabornike i sve aktiviste Islamske zajednice da se čvrsto drže Allahovog užeta, kao uvjeta za naš uspjeh na ovome svijetu i naš spas na drugome svijetu. Misija Islamske zajednice je bila i ostala da širi dobro i suzbija zlo uvijek i na svakom mjestu. Na tom putu ništa nas neće pokolebati. Po ugledu na naše pretke, koji su mudro i hradbro čuvali emanet islama i nama ga s ponosom prenosili, i mi ćemo danas čuvati pravo i slobodu naše vjere i domovine i to s ponosom prenositi našoj djeci. Nema mjesta za strah, niti ima razloga za očaj kod onih koji kažu: Utječemo se Gospodaru svitanja od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla smutljivca kad smutnje sije, i od zla zavidnika kad zavist pokazuje! (Kur'an, 113).

II

IZJAVA

SAVJETA REISU-L-ULEME POVODOM VOJNE INTERVENCIJE

SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA I VELIKE BRITANIJE NA IRAK

Izražavajući razočarenje zbog neuspjeha Vijeća sigurnosti Ujedinjenih Nacija da nađe mirno rješenje za krizu u Iraku;

Cijeneći veliku opasnost za mir u svijetu zbog upotrebe sile na vrlo osjetljivom dijelu svijeta - Bliskom istoku - izvan okvira međunarodnog prava;

Vjerujući da se svi odnosi između naroda i država u svijetu mogu riješavati na principu jednakosti i ravnopravnosti svih naroda u svijetu;

Te, osjećajući brigu za mir i sigurnost u BiH, Savjet reisu-l-uleme kojeg čine sve bosanske muftije, te muftije zagrebački, ljubljanski i sandžački, izdaje sljedeće saopćenje za javnost povodom vojnog napada Sjedinjenih Američki Država i Velike Britanije na Irak:

1. Napad na Irak ne treba razumjevati kao izazivanje vjerskog rat;

2. Napad na Irak je opasna pojava koja ukazuje na pogoršavanje međunarodnih odnosa u današnjem svijetu.;

3. Muslimani u Europi su dio univerzalne zajednice muslimana i zato imaju pravo i obavezu da se suosjećaju sa muslimanima koji pate i stradaju u svijeta, te da uče dovu Uzvišenom Allahu da svi narodi žive u miru i slobodi.

4. Islam nas uči da je ubiti jednog nevinog čovjeka isto kao ubiti cijelo čovječanstvo. Zato, pozivamo sve one koji mogo pomoći da se spriječi ubijanje nevinih ljudi, da to učine.

5. Očekujemo od svih odgovornih u Muslimanskom svijetu - vjerski i političkih autoriteta - da preduzmu sve što je u njihovoj moći da se zaustavi devastacija Bagdada;

6. Pozivamo muslimane da ne podlegnu mogućim provokacijama, te da imaju odgovoran odnos prema teškom stanju u kojem se danas našli ne samo muslimani, već i svijet u cjelini;
7. Molimo Allah Uzvišenog da se pitanje Iraku što prije riješi, te da se sva konflikti na Bliskom Istoku razriješe mirnim putem uz uvažavanje prava svih narodo na tom području.

BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM

I

IZJAVA

SAVJETA REISU-L-ULEME O MORALNOJ OBAVEZI U POVODU HADŽDŽA

1420-2000.

Polazeći od osobne i zajedničke odgovornosti za stanje islama i muslimana u Bosni i Hercegovini, Sandžaku, Hravatskoj, Sloveniji i bošnjačkoj dijaspori,

Svjesni povijesne uloge Islamske zajednice u očuvanju i razvijanju vjerskog i kulturnog identita muslimana,

Potvrđujući institucionalne i tradicionalne vrijednosti islama u Bosni i Hercegovini,

Imajući na umu ratno iskustvo i poratne prilike bošnjačkog i drugih naroda koji žive u Bosni i Hercegovini,

Nastojeći pridonjeti istini, pravdi, miru i pomirenju među ljudima i narodima bez obzira na vjeru i naciju,

Cijeneći vrijednosti, vjere, morala, demokracije, slobode mišljenja i govora, ljudskih prava i pluralnog društva,

Suočeni sa nekim neželjenim pojavama u porodici i društvu, te državnim i odgojno-obrazovnim ustanovama,

Oslanjajući se na povijesni govor posljednjeg Allahovog Poslanika Muhameda a.s. na Arefatu 9. zu-l-hidždžeta, desete godine po Hidžri,

Savjet Reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini - kojeg čine reisu-l-ulema, zamjenik reisu-l-uleme, dekan Fakulteta islamskih nauka i muftije: na svom drugom zasjedanju u Sarajevu na dan 1. zu-l-hidždžeta, 1420. po Hidžri, odnosno 7. marta, 2000. god po Miladu donosi:

IZJAVU

O MORALNOJ OBAVEZI

1. Kao odgovorni ljudi s pravom i obavezom da predstavljamo tradicionalno i institucionalno učenje islama, pozivamo sve vjernike da se Boga boje, da budu humani i pravedni među sobom i spram drugih ljudi. Neka im život i imetak svih ljudi budu sveti kao što im je sveta njihova vjera i čast. Čovjek je djelo Božije i griješan je svaki onaj koji to djelo ruši. Svi ljudi će izaći pred Boga i On će ih pitati za njihova djela. Bog je Stvoritelj života na Zemlji i On je Gospodar svih svjetova. Ovozemaljski život je prolazan. Iza čovjeka ostaje samo njegovo dobro djelo kojim se promovira punina života kroz mir, pravdu, milost i ljubav.

2. Nažalost, mnogo je nedužnih ljudi koji su bili žrtve rata, nepravde, nemilosti i mržnje. One nenadoknadive ratne rane kod nekih ljudi nije moguće izliječiti, ali ih treba, koliko je moguće, zalijećiti da više ne kravare. Nas posebno brine nepravda koju su neki muslimani nanijeli kako drugima tako i sebi. Vrijeme je da muslimani, posebno oni u Krajini, jasno i glasno čuju šta je Muhamed a.s. rekao na Arafetu: "Počevši od ubistva moga nećaka Rebia ibn Harisa Abdulmuttaliba, kojeg su kao nevina dječaka ubili ljudi iz plemena Huzeil, sve treba da se oprosti." Tako treba postupiti radi pomirenja među nama samima. A ako je neko od nas uČinio grijeh prema nekome iz druge vjere ili nacije, treba da se pokaje i da traži oprost.

3. No, kao svjedoci istine i poklonici pravde, mi podržavamo princip individualne krivnje i odgovornosti za počinjene zločine, posebno u odnosu na one vođe koji su bili posrednici u izazivanju ratnih sukoba. Temeljni princip pravde naše tradicije zahtjeva da svi odgovorni za zločine, bez obzira na vjeru i naciju, budu izvedeni pred lice pravde bez pripisivanja krivnje cijelim nacionalnim zajednicama. Kažnjavanje cijelog naroda uvećava nepravdu i patnju nevinih ljudi.

4. Okrećući se prema budućnosti, mi smatramo da vjera i moral treba da zauzmu važno mjesto u izgradnji stabilnog društva. Političari i državne institucije imaju primarnu ulogu i odgovornost za izgradnju stabilne države, ali materijalna obnova i razvitak mogu trajati samo sa odgovarajućom moralnom i socijalnom obnovom i razvitkom. Imami moraju biti primjer moralne dosljednosti i odlučni voditelji u procesu promicanja istine, pravde i pomirenja u svojim džematima na način da sve osobe i grupe mogu uživati svoja ljudska prava. Društveni mir i sigurnost nije moguće postići samo na temelju vojne sile, već, prije svega, na temelju moralnog društva u kojem su svi ljudi zaštićeni i zbrinuti i u kojem se nesporazumi rješavaju putem dijaloga, a ne putem nasilja. Vrata Islamske zajednice treba da budu otvorena za sve ljude koji traže duhovnu potporu i moralnu uputu, bez obzira na stranačku ili bilo koju drugu pripadnost.

5. Kao nasljednici tradicionalnih vrijednosti tolerancije i suživota u multikonfesionalnom društvu, mi ćemo nastaviti raditi i drugima preporučivati da rade u duhu otvorenosti i tolerancije prema komšijama druge vjere i nacije. Međutim, mi taj cilj ne možemo ostvariti sami. Zbog toga, pozivamo vlasti na cijeloj teriritoroji Bosne i Hercegovine pa i šire na državnoj, kantonalnoj-županijskoj, općinskoj i međunarodnoj razini,

1) da snažnije promoviraju i aktivnije prakticiraju demokraciju i ljudska prava na svim razinama društva;

2) da poštuju i ustanove formalnu odvojenost političkih i vjerskih institucija tako da svaka može slobodno izvršavati svoju zadaČu i poštovati funkciju druge;

3) da osiguraju punu podršku za razvitak pravne države kroz donošenje odgovarajućih zakona, financijskih regulativa i drugih propisa koji će osigurati uvjete da vjerske zajednice i druge društvene organizacije mogu napredovati;

4) da osiguraju slobodno prakticiranje vjere za sve osobe i da dozvole vjerske usluge u vojsci i drugim društvenim institucijama;

5) da rade na uspostavi socijalne pravde u društvu;

6) da donesu i primjene zakon o restituciji imovine vjerskih zajednica koja je bila nacionalizirana ili eksproprirana od prijašnjeg režima. Ta imovina je bitna za vjerske zajednice da sačuvaju svoju nezavisnost;

7) da razvijaju javne medije (Rado, TV, novine i dr.) koji neće promovirati laž, klevetu, podjelu, nepovjerenje i neprijateljstvo među ljudima, već koji će pridonositi izgradnji zdravog demokratskog društva. S tim u vezi mi apelujemo da se vjerskim zajednicama omogući veći pristup medijima;

8) da osiguraju normalne uvjete na odgjno-obrazovnim ustanovama (školama, fakultetima i univerzitetima) na kojima će studenti biti pošteđeni napasnih izazova alkohola, droge i drugih štetnih poroka po mladi naraštaj;

9) da intenziviraju i praktično pomognu povratak prognanih i raseljenih njihovim domovima;

10) da snažnije rade na ekonomskom oporavku koji je human i koji donosi svim ljudima mir, sigurnost i ljudsko dostojanstvo;

u vjeri i nadi da će ova naša IZJAVA potaknuti neke ljude na razmišljanje i akciju, mi molimo Allaha dž.š. da pomogne savakog onog ko dobro misli, a još bolje radi na zajedničkom dobru svih ljudi dobre volje.

U Sarajevu, 1. zu-l-hidždže, 1420. po Hidžri; 7. mart, 2000. po Miladu