HUTBA REISU-L-ULEME U BEGOVOJ DAMIJI U SARAJEVU
- Published in
- Kategorija: (Arhiva) MINA vijesti
- Štampa
HUTBA REISU-L-ULEME U BEGOVOJ DAMIJI U SARAJEVU
Sarajevo, 13.juni 2008. (MINA) - Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić imamio dumu namaz i odrao hutbu u Begovopj damiji u Sarajevu.
MINA u cjelosti prenosi hutbu reisu-l-uleme.
-Neka je hvala i slava Stvoritelju nebesa i Zemlje, koji nije rodio, i koji rođen nije, i kojemu niko i ništa nije ravno.
Neka je hvala i slava Gospodaru dana i noći, koji se ne umara od sna i napora da Sunce izađe u pravo vrijeme i na pravom mjestu.
Neka je hvala i slava Svemoćnom, i Sveznajućem, i Svemilosnom Allahu, koji nije zaboravio čovjeka, i koji nije ostavio čovjeka da se udalji od Njega, i koji je čovjeku poslao Knjigu u kojoj je jasan putokaz za one koji trae uspjeh na ovome i spas na drugome svijetu.
Neka je salavat i selam na sve Allahove vjerovjesnike koji su donosili i pronosili radosnu vijest ljudima koji su htjeli da čuju.
Draga braćo i sestre,
Kad je odmorna i budna ljudska duša osjeća moć i milost Gospodara svjetova, koji se ne umara da odredi da sve što postoji zna svoje mjesto i svoje vrijema rađanja i umiranja, uvijek iznova, a opet sve na isti način onako kako je On, Sveznajući, odredio. Zar ne vidite Sunce i svjetlo njegovo, i mjesec koji ga prati!? Zar ne vidite smjenu dana i noći!?
Dakako, kad je odmoran i budan, i ako je čist od otrova, ljudski um zna razliku između puta dobra i puta zla. No, kad je umoran i pospan, i ako je otrovan, ljudski um ne zna razliku između pravog i krivog puta.
A to je misija čovjeka - da dušu ne umara i ne uspava zato što duša treba da bude u stanju da osjeća Allahovu moć i milost, jer jedino tako duša zna da ivi, jer jedino tako duša je sretna - u osjećaju da je sve u svakom trenutku u Allahovoj milosti, koji nije zaboravio, i koji nije ostavio čovjeka na milost i nemilost šejtanu.
I to je misija čovjeka - da um svoj ne umara s onim što ga se ne tiče i da um svoj ne uspava od besposlice, jer čovjek ima uzvišeni zadatak, a to je da bude uz svog brata, da mu prui pomoć i da od njega pomoć primi. Dakle, čovjek nije zaduen da se brine o Suncu i Mjesecu, nije zaduen da brine o smjeni dana i noći, jer to je izvan njegove moći. O tome brine Svemoćni, koji sve stvara i rastvara.
Čovjek treba da brine o sebi i svom bratu; čovjek treba da brine o međuljudskim odnosima. Po tome se mjeri čistoća njegove duše i bistrina njegovog uma. Ali iznad svega po tome se mjeri njegov odnos prema Uzvišenom Bogu, a to je njegov odnos prema čovjeku.
Zato ne treba da nas čudi što glavna kur'anska poruka, koja se najjasnije očituje u praksi Allahovog Poslanika Muhammeda, a.s., sadri govor o međuljudskim odnosima ili, kako se to danas voli kazati, o međukulturnom i međuvjerskom dijalogu. I, doista, samo ova kur'anska poruka u kojoj se jasno i nedvosmisleno kae: "O ljudi, Allah vas je stvorio od jednog muškarca i jedne ene, pa je dao da postanete plemena i narodi kako biste se međusobno upoznavali, ali najplemenitiji među vama je onaj koji je najmoralniji...", dovoljna je da nam objasni smisao ljudskog ivota, a to je da upozna čovjeka; da upozna njegovu vjeru i kulturu; da upozna njegovu volju i namjeru. Zanimljiv je povod za objavljivanje rečenog kur'anskog ajeta. Naime, po povratku u Mekku Alejhisselam je dao da Bilal Habešija prouči ezan na krovu Kabe. To se nije svidjelo arapskim plemićima, čak i onim koji su primili islam, da dojučerišnji rob, Bilal, dobije tako visoku čast pored njih. Osim Ebu Sufijana, koji je rekao: "Neću ništa reći o tome jer se bojim da to čuje Gospodar neba", drugi su glasno komentarisali: "Zar Muhammed nije mogao naći nekog drugog za mujezina osim ovog crnog gavrana".
Čuvši to, Alejhisselam ih je pozvao i saopćio im spomenuti ajet u kojem se potcrtava Boanski princip o dijalogu, suivotu i toleranciji među ljudima i narodima, a to je da su svi ljudi jednaki po svom ljudskom porijeklu te da razlike među njima su samo dodatni razlog da se međusobno upoznaju i pomau na putu dobra.
Jer, pojašnjava nam Alejhisselam: "Svi ljudi su samo dva čovjeka: jedan koji je plemenit i dobar zato što je svjestan svoje ovisnosti o Stvoritelju, i drugi koji nije plemenit i nije dobar zato što nije svjestan svoje ovisnosti o Stvoritelju" .
To je ono što smo navikli da nam bude Mekka - putokaz ivota u svako vrijeme i na svakom mjestu. Zato je nedavna konferencija u Mekki pod osobnom brigom kralja Abdullaha bin Abdulaziza Al Sauda, sluge dvaju harema, Mekke i Medine, o dijalogu, prvo među samim muslimanima, pa onda među svim ljudima i narodima u svijetu, došla u pravo vrijeme, na pravom mjestu i od pravog čovjeka.
Danas nema većeg izazova za čovječanstvo od izazova suivota i tolerancije među ljudima, narodima i vjerama. Muslimani polau povijesni ispit pred Uzvišenom Bogom i pred Ummetom za unutarnji suivot i toleranciju na principu međusobnog povjerenja i uvaavanja. Nije dovoljno samo ponavljati da su muslimani braća. To treba u praksi pokazati u Palestini, Afganistanu, Iraku, Libanu, Somaliji, Sudanu ... da su muslimani jedni drugima braća i da su sigurni u svom domu i domovini. Dakle, muslimanima je potreban iskren i otvoren unutarnji dijalog kako bi bili sposobni voditi otvoren i koristan dijalog sa drugima. Nije dostojno ugleda uzvišene vjere islama stalno optuivati druge za unutar muslimanske nesporazume od kojih neki imaju krvave posljedice. Ugled i čast islama zahtjeva od muslimana da budu savjesni i odgovorni za sve što kau i za sve što rade. Zato je međumuslimanski dijalog, koji će voditi muslimane prema međusobnom povjerenju u svemu što govore i rade zadatak ovoga vremena i pitanje svih pitanja kojim se određuje poloaj muslimana u svijetu.
Allahu Svemoćni, osnai nas da budemo nosioci suivota i tolerancije među ljudima i narodima!
Allahu Sveznajući, pouči nas da govorimo i radimo tako da ljudi imaju povjerenje u nas i mir s nama!
Allahu Milostivi, obaspi nas Tvojom milošću znanja i mudrosti da budemo uvijek i na svakom mjestu plemeniti i dobri ljudi koji su svjesni svoje ovisnosti o Tebi! Amin!