HUTBA REISU-L-ULEME U SREBRENICI

            MINA u cjelosti prenosi hutbu reisu-l-uleme:

- Draga braćo i sestre,

     Ebu Hurejre prenosi od Allahovog Poslanika hadis u kojem se kaže: „Vjera ima više od sedamdeset vrijednosti od kojih je najviša vjera u Jednog Boga a najmanja je uklanjanje prepreke sa puta". Tragom tog hadisa učenjaci su napisali brojne knjige u kojima su nastojali ukazati na brojne moralne vrijednosti vjere islama, koje treba da krase vjernika muslimana. Tako znamo da musliman i muslimanka treba da budu prepoznatljivi po vrijednosti čistoće tijela i odijela - tahāret, privatne i javne moralnosti - takvā, individualne i kolektivne požrtvovnosti - džihād, po vrijednosti zajednišva u dobru i u zlu - džemāt, pravednosti - 'adālet, iskrenosti - sidk, pouzdanosti - emānet, predanosti - ihlās, porodičnosti - siletu-l-rahim,  po vrijednosti komšijske ljubaznosti - ikrāmu-l-džāri, po vrijednosti gostoprimsta - ikrāmu-l-dajfi, zahvalnosti - šukr, pokajanja - tevbah, upornosti - sabur, pobožnosti - zuhd, po vrijednosti straha od grijeha - hauf, po vrijednosti nade u Allahov oprost - ridžā', po vrijednosti stida - hajā', lijepog ponašanja - husnu-l-huluk, dobročinstva - ihsān, po vrijednosti žive svijesti o Bogu - zikr, po vrijednosti učenosti - 'ilm, po vrijednosti samopouzdanja - jekīn, te po vrijednosti osjećaja neizbježne odgovornosti za ovozemaljsku riječ i djelo - hisāb.

     To su samo neke od mogućih sedamdeset i više vrijednosti vjere (imāna), na koje upučuje Alejhisselamov hadis, prema kojima svaki čovjek može izmjeriti svoju vlastitu vrijednost. Isto tako, te vrijednosti su i mjera za zajednicu i društvo, jer prava razlika kako među pojedincima tako i među zajednicama su moralne vrijednosti: „Najplemeniti među vama je moralno najsavjesniji među vama" - kaže se u Kur'anu.

     U današnjoj hutbi u Bijeloj džamiji u Srebrenici želim izdvojiti vrijednost emāneta - pouzdanost, kao najpotrebniju moralnu vrijednost za našu zajednicu i društvo. Jer, „nema vjere kod onog koji nema emāneta", tj., bezvjeran je onaj u kojeg se ne može imati povjerenje da će izvršiti ono što se očekuje. Zato je tako snažno kur'ansko upozorenje: „Vi koji tvrdite da vjerujete, nemojte izdati Allaha i Poslanika, jer na taj način svjesno izdajete sami sebe", tj., ostajete sami i izgubljeni u nepouzdanom svijetu.

     A izdati Allah znači ne izvršiti što Allah očekuje od čovjeka da izvrši, a to je da bude ispravan i uspravan, da bude svjestan i savjestan, da bude pošten i pravedan, da bude odan i predan Bogu, da bude iskren i pouzdan svome bratu.

     Izdati Allahovog Poslanika znači pogaziti riječ, napustiti prijatelja, izdati druga, iznevjeriti suborca, odati tajnu, prisvojiti sebi korist na štetu općeg dobra.

     Naravno, onaj koji je u stanju da čuva Allahov emānet duše, kao najviši dar Allahov, u stanju je da čuva Poslanikov emānet vjere, kao najpouzdaniji Poslanikov drug. Jer, Uzvišeni Allah je dao od svog duha duši čovjekovoj da umije prepoznati razliku između dobra i zla i da kao takva može nositi emānat, kojeg su i nebesa i Zemlja odbili ponijeti iz straha od preteška bremena: „Allah je ponudio emānet nebesima, Zemlji i planinama da ga nose, ali ih je bilo strah da ga ponesu. Umjesto njih, emānet je ponio čovjek i tako pokazao koliko je neobjektivan i neupučen" (Kur'an 33:72).

     No, Allah Uzvišeni je iz svoje neizmjerne milosti poslao Poslanika da čovjeku pomogne da shvati težinu emāneta kojeg je preuzeo. Poslao mu je pouzdanog druga i prijatelja da mu kaže da nije dobro da prkosi nebesima, Zemlji i planinama. Čovjek treba da zna da prkosi najviše samome sebi, jer hoće da bude ono što nije - Allahov suparnik, jer neće da bude ono što jest - Allahovo stvorenje, koje treba da ima pouzdanje u svog Svoritelja i svog brata - čovjeka.

     To je u bīti  smisao vjere - biti pouzdan u Stvoritelja, jer bez tog pouzdanja, nema pouzdanja nikakvog. Nema pouzdanja između muža i žene, nema pouzdanja između roditelja i djece, nema pouzdanja između učitelja i učenika, nema pouzdanja između zastupnika i glasača ako nema vjere i povjerenja između Boga i čovjeka. Adem se nemalo pokajao što je bio lahkomislen i pohlepan, pa je prihvatio Božiju uputu kako ne bi više pravio greške. Adem je shvatio težinu emāneta i zato nije prkosio ni nebesima, ni Zemlji, već se prizemljio i približio svome bratu. Svi smo mi Ademi i svako od nas ima svoj emānet. No, naš najviši emānet je emānet vjere i domovine.  Zato oni koji su se odvažili da nose emānet vjere, neka to čine po ugledu na Allahovog Poslanika, na način naše bosanske uleme i na čast i ponos našeg naroda. A oni koji su se prihvatili da nose emānet domovine, neka to čine po ugledu na bosanske šehide, na način našeg bosanskog poštenja i u korist mira i sigurnosti našeg naroda.  Ali iznad svega,  svi naši zastupnici treba da se, poput Adema, prizemlje i približe svome bratu, treba da budu duša i srce našeg naroda, treba da imaju pouzdanje u Boga, treba da budu samopouzdani, treba da se pouzdaju u svoj narod, ali i narod treba da bude pouzdan u njihovo poštenje, iskrenost i prednost radu i zalaganju za njihova prava, jer treba da svi znademo da se ovdje na brdovitom Balkanu mora boriti za svaki gram ljudskog prava. Ovdje se ništa ne poklanja. Za svaki gram naše slobode i prava moramo se boriti i izboriti.

     I zato želim danas i ovdje kazati da su oko slobode i prava Srebrenice svi podbacili i vlasti RS-a, i međunarodna zajednica, a prije svih bošnjački političari.

     Srebrenica je pretrpjela genocid i zato se ne smije ni na koji način manipulirati preživjelim Srebreničanima, niti se smije pitanje Srebrenice zanemariti.

     Mora se naći pravedno i trajno rješenje za Srebrenicu kroz dijalog svih koji su  na bilo koji način odgovorni za budučnost svih stanovnika ovoga grada.

     Treba podržati nastojanja gradonačelnika Abdurahmana Malkića za donošenje opštinskog statuta koji  će osigurati jednakopravnost svim ljudima dobre volje.

     Samo osigravanjem da Srebreničani glasaju za općinu Srebrenica bez obzira na trenutno mjesto njihovog prebivališta može se govoriti o istinski pravednim i demokratskim izborima u Srebrenici.

     Treba znati da niko ne može imati bilo kakvu prednost kao posljedicu etničkog čišćenja i genocida koji je počinjen ovdje 1995. god.

     Allahu Svemoćni, osnaži nas na putu istine i pravde!

     Allahu Sveznajući, pouči nas da budemo pouzdani u Tebe i da imamo povjerenje u svog brata !

     Allahu Milostivi, obaspi nas Tvojom milošću uvijek i na svakom mjestu! Amin!