edukativna platforma Islam.ba

A+ A A-

NASTAVAK RADA NAUČNOG SKUPA

IMG_0740 (Custom)     Trodnevni naučni skup o islamskoj tradiciji Bošnjaka pod nazivom "Islamska tradicija Bošnjaka: izvori, razvoj i institucije, perspektive", koji je jučer počeo sa radom u Sarajevu nastavljen je jutros izlaganjem predviđenih referata.

     Drugi dan naučnog skupa započeo je izlaganjem dr. Ismeta Bušatlića koji je govorio o temi  "Osmansko-islamska kulturna zona". Dr. Bušatlić je kazao:

- Budući da je sav stvoreni poredak Božanski odraz Jednog u ogledalu mnogostrukog, islamska kultura i danas pokazuje neosporno jedinstvo koje potiče od Tevhida i duha Posljednje Objave te su različita "lica" islamske kulture samo odjeci jedinstvene Poruke različito oblikovane duhom naroda koji su je u određenom vremenu i na konkretnom prostoru prihvatali.

     Kako su Osmanlije donijeli islam i na Balkan, sva ovdje postojeća islamska kultura je neodoljivo vezana za turski svijet u kome je došlo do spoja islama i vizantijskog naslijeđa te se cjelokupni fenomen islama u Jugoistočnoj Evropi ne može realno sagledati bez proučavanja kulturnih oblika osmansko-turskog islama. Pored zajedničkih korijena sa arapskom i bliskosti sa perzijskom, ova zona pokazuje istovremeno i neke originalne osobine u jeziku i književnosti, umjetničkim formama, dekoraciji, kaligrafiji, a naročito u arhitekturi i urbanizmu. 

Predosmanska tradicija Bošnjaka

     Ševko Omerbašić muftija zagrebački govorio je o predosmanskoj tradiciji Bošnjaka i kazao je:

- Naša bošnjačka nacionalnost, kojoj stoljećima pripadamo, vapi za obnovom i istraživanjima. Narodi se ne stvaraju dekretima. Stvaranje naroda je tisućgodišnji proces i djelovanje znanih i neznanih, duhovnih i materijalnih snaga života. Postanak jednog naroda sličan je postanku rijeke: milijarde kapljica vode probijaju se kroz zemlju, zaobilazeći i rušeći prepreke pred sobom, ujedinjuju se u izvore, a zatim u potoke i na kraju u snažne bujice koje nazivamo rijekom. Tako je i sa nastankom naroda čiji postanak možemo slijediti kroz stoljeća, i znademo da im je sadašnjost zbir svega prošloga. Narod se rađa kada se rodi svijest o zajedništvu, i u tom trenutku rađa se njegova kultura, koja je duhovnost naroda. Na duhovnost i kulturu snažno utječe religija, koja ih zapravo oblikuje. Otuda je najznačajnije mjesto religije u kulturi jednog naroda. Međutim, na kulturu ne utječe samo religija nego i narodno stvaralašto, umjetnost, književnost, zanatstvo, nauka, urbanizam i arhitektura. U svezi naše bošnjačke nacionalnosti mnogi su detalji njenog stvaranja nepoznati, koje treba tek istraživati. Pred nas se postavljaju zamašna pitanja i traže se sudbonosni odgovori, kao što su: odakle smo došli, kakvi smo bili, koju smo prvu religiju ispovijedali, šta nas je učinilo ovakvim kakvim jesmo danas, što smo primili od drugih, kakva je bila uloga pojedinca u našem nacionalnom srastanju i, konačno, šta nas je održalo da, u stoljetnoj životnoj utakmici, sačuvamo svoj identitet?

     Ovim radom želim potaknuti istraživanje povijesti naše domovine i naroda jednim drugačijim pristupom i izvorima koji do sada nisu istraživani. Da li će za to biti interesa, teško je sada pretpostaviti, poglavito što i mi u Islamskoj zajednici moramo s više odgovornosti pristupiti nacionalnom pitanju Bošnjaka. 

Islamska zajednica u Austro-Ugarskom periodu

     " Institucionalizacija islama u post-osmanskom periodu" bilo je izlaganje dr. Enesa Durmiševića koji je kazao:

- Do Austro-Ugarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, sve institucije Osmanskog carstva su istovremeno bile i islamske, s obzirom da je Osmansko carstvo bilo muslimanska država. Osmanski sultan je od 1517. godine bio i halifa svih muslimana u Carstvu. Življenje i prakticiranje islama bh. muslimana pod novom, kršćanskom, vlašću suočio je ulemu u BiH sa novim problemom. Najbrojnija muslimanska skupina na jugoistoku Evrope došla je u dodir sa evropskim političkim, pravnim i kulturnim ustanovama i vrijednostima. U tim okolnostima su stvoreni uvjeti za pojavu prvih muslimanskih vjerskih, "autonomnih" ustanova, odvojenih od sultana i šejhu-l-islama u Istanbulu, ali i prvih muslimanskih intelektualaca koji istupaju sa idejom modernizacije islamskih ustanova.

     Težnja Austro-Ugarskih vlasti da odvoje bh. muslimane od prevelikog utjecaja sultana, odnosno šejhu-l-islama, poklapala se sa težnjom dijela uleme da prihvatanjem reformističkih ideja, mogu opravdati svoj ostanak na tlu Bosne i Hercegovine. U osmanskoj državi muslimani nisu imali vjersku administraciju odvojenu od državne strukture. Osmanska država je bila izgrađena na principu organskog jedinstva vjerskog i političkog autoriteta.

     Austro-Ugarske vlasti su 17. oktobra 1882. godine imenovale za prvog reisu-l-ulemu, glavnog duhovnog vođu muslimana u Bosni i Hercegovini, Hilmiju ef. Omerovića. Uz reisu-l-ulemu formiran je četveročlani Ulema medžlis. Na ovaj način bh. muslimani su dobili vlastite islamske institucije, odnosno formiranjem gore spomenutih muslimanskih institucija počinje institucionalizacija islama u BiH neovisno od halife u Istanbulu. 

Koncept bosanskih medresa: osmanska tradicija

     Dr. Omer Nakičević je u referatu koji je nosio gornji naziv, između ostalog, kazao: 

-Osnovno, srednje i više obrazovanje u BiH odvijalo se po uzoru na obrazovanje širom osmanske Turske. Mektebi kao škole osnovnog obrazovanja, bez obzira kako su nazivani u osnovnom dokumentu (vakuf-nami) podizani su skoro uz svaku džamiju, ali i tamo u naseljima gdje nije bilo džamija. Džamije su više korištene za prigodno predavanje širih namjera, manje za sistematsko obrazovanje podmlatka, dok su tekije više odgojno nego obrazovno djelovale.

     Stepenovanje škola definisano je samim osnovnim aktom, vakufnamom, gdje vakif određuje koliko će se dnevno plaćati ponaosob za svako radno mjesto. Pošto taj osnovni akt, pored visine primanja (muallima, hatiba i muderisa) nabraja samo taksativno šta će se u dotičnoj školi izučavati, nije dovoljan pokazatelj stepena izučavanja dotičnog predmeta, pristupilo se u radu iznošenju djela kojima su se profesori i učenici služili kod pojedinih predmeta, što je bio snažan podsticaj da su u jedno vrijeme škole dobile i ime po ključnom izučavanom predmetu.

     Ističu se dva zanimljiva momenta:

- prvo, kako su se profesori odnosili prema pisanju djela i prema učenicima i

- kako su bošnjačke mase, muslimani, izražavali osjećaj i ljubav prema obrazovanju. 

Koncept bosanskih medresa: zahtjevi vremena

     Zijad Ljevaković je govorio o izazovima sa kojima su suočene medrese i njihova obrazovna tradicija. U izlaganju je kazano:

- Povlačenjem Osmanske imperije kao dijela orijentalno-islamskog civilizacijskog kruga i dolaskom Austro-ugarske monarhije kao dijela zapadno-evropskog civilizacijskog kruga u Bosni i Hercegovini su se dogodile značajne promjene.

Ove promjene su se reflektovale na društvene, socijalne, pravne i političke odnose unutar Bosne i Hercegovine. Izmijenjeni društveno-politički milje je rezultirao i promjenama u sistemu odgoja i obrazovanja. Gazi Husrev-begova medresa se kao dio tog sistema morala konstantno prilagođavati promjenama društveno-političkih sistema Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije, Socijalističke Jugoslavije.

     Danas se medresa suočava sa promjenama koje nalažu uvjeti za članstvo Bosne i Hercegovine u Euro-atlantskim integracijama.

     Suočena sa svim ovim promjenama Medresa je, ipak uspjela očuvati osnovne zahtjeve iz Vakufname njenog osnivača. 

Visokoškolsko islamsko obrazovanje

     "Od Mektebi nuvaba do Fakulteta islamskih nauka" naslov je referata koji je izložio mr. Dževad Hodžić.

- U radu je predstavljen moderni povijesni razvitak visokog islamskog obrazovanja u Bosni i Hercegovini. Preciznije su predstavljene najvažnije povijesne okolnosti osnivanja, koncept studija i obrazovni, prosvjetni i kulturni učinci djelovanja Šerijatske sudačke škole, VIŠT-a i Islamskog teološkog fakulteta odnosno Fakulteta islamskih nauka.

     Kroz spomenuto predstavljanje, na temelju relevantnih društvenopovijesnih, vjerskoobrazovnih i kulturnih činjenica, okolnosti i pokazatelja su retrospektivno i prospektivno razmatrana slijedeća pitanja:

- Bošnjačko moderno islamsko samorazumijevanje;

- Bošnjačko moderno duhovno konstituiranje;

- Visoko islamsko obrazovanje u modernom evropskom civilizacijskom kontekstu: Austro-Ugarska, Kraljevina Jugoslavija, SFRJ, BiH i evropske integracije;

- Uloga visokog islamskog obrazovanja u vjerskom, vjerskoprosvjetnom, naučnom, kulturnom i političkom životu Bošnjaka i Bosne i Hercegovine;

- Problem kontinuiteta i diskontinuiteta;

- Moderno visoko islamsko obrazovanje i islamska misao Bošnjaka: rezultati, slabosti i izazovi. 

Sultanske džamije u BiH

     "Islamska tradicija Bošnjaka: sultanske džamije u BiH" bila je tema o kojoj me govorio mr. Mirsad Kalajdžić.

- Rad se sastoji iz tri dijela: Uvoda, razrade i glavnog dijela u kome je predstavljeno stanje gradova u BiH u svjetlu gradnje carskih džamija. Gradnja džamija u osmanskom periodu na prostorima Bosne i Hercegovine je osvijetljena sa više aspekata, kao što su podizanje potkupolnih te džamija sa drvenim munarama. Dakle, riječ je o carskim džamijama toga perioda.

     Kao što je poznato, mnoge džamije kao i razne druge ustanove (banje, tekije, mektebi, medrese) u našim krajevima podizane su kao sultanske zadužbine i u svojim nazivima nosile imena sultana. Tako su džamije u utvrđenim gradovima bile redovito sultanske.

     Bosansku arhitekturu osmanskog perioda u kome su napravljene sve džamije koje su teme ovoga rada, karakterizira horizontalizam, ekonomičnost i vezanje za mjerilo čovjeka. Otud se nijedan spomenik te arhitekture, čak ni onaj javni, kao što je džamija, ne nameće svojom glomaznošću, već potrebnim dimenzijama skladno ukomponiranih u svoju okolinu.

     Osmanska arhitektura nastala je kao poseban dio islamske umjetnosti i razvijala se uporedo s razvojem osmanske države. U tom periodu u Bosni i Hercegovini izgrađeno je 35 carskih džamija koje se nalaze u 31 gradu.

     Bošnjaci su kroz historiju uložili velike napore da bi sačuvali historijsko naslijeđe ovog perioda te su često vlastite živote ugrađivali u njih da bi ih zaštitili od rušenja i minimiziranja. Kroz različite faze vršili su odgovarajuće popravke ulažući velike napore da te popravke budu u skladu sa originalnom gradnjom. 

Tesavvuf Bošnjaka

     Posljednje prijepodnevno predavanje odnosilo se na temu " Tesavvuf u Bošnjaka, tradicija i kontinuitet" o čemu je govorio dr. Ćazim Hadžimejlić. Osnovne smjernice na kojima je temeljen ovaj rad odnose se na:

-Prikaz situacije prije dolaska islama na područje Balkana, a s tim i u Bosnu i Hercegovinu. Putujući derviši i njihov utjecaj. Osmanlijska vlast u Bosni i Hercegovini, te tesavvuf ne samo kao spiritualno učenje, već i tesavvufske tradicije koje su se odnosile na sve segmente življenja, kroz kulturu, umjetnost, politiku, socijalne, odgojne i druge funkcije. Tradicija tesavvufa koja se održala kroz burna vremena u ratovima, ali i u poslijeratnom periodu sve do danas. Predavanje su pratili prikazi slajdova i predstavljanje današnje situacije tesavvufa u Bosni i Hercegovini.