Logo

POČEO NAUČNI SKUP ISLAMSKA TRADICIJA BOŠNJAKA

     Sarajevo, 14. novembar 2007. (MINA) - « Islamska tradicija Bošnjaka : izvori, razvoj i institucije, perspektive » tema je naučnog skupa koji je danas  počeo rad  u  amfiteatru Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu u organizaciji Rijaseta Islamske zajednice u BiH.

     Glavni povod organiziranju ovog skupa su značajni jubileji IZ-e u ovoj, 2007. godini: 1240 godina od smrti Ebu Hanife, 560 godina džamije u Ustikolini, 550 godina Isa-begove tekije u Sarajevu, 530 godina Ajas-begove muallimhane u Sarajevu, 470 godina Gazi Husrev-begove medrese, 450 godina Karađoz-begove medrese u Mostaru, 120 godina Mektebi-nuvaba u Sarajevu, 75 godina časopisa "Glasnik" i 30 godina Fakulteta islamskih nauka. Svečanošću u petak navečer, 16. novembra 2007. g., u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu, bit će označen uspješan završetak obilježavanja ovih jubileja. 

naucni skup

Uvodna riječ Mehmedalije Hadžića

     Današnji naučni skup otvorio je prof. Mehmedalija Hadžić, koordinator Organizacinog odbora za pripremu naučnog skupa « Islamska tradicija Bošnjaka : izvori, razvoj i institucije, perspektive » .On je tom prilikom rekao : 

-Sva hvala i zahvala Bogu - Jednom Jedinom. Blagoslov na Njegova Poslanika i mir s njim!

Vaša eminencijo, uvaženi Reisu-l-ulema dre Mustafa ef. Ceriću,

uvaženi zamjeniče Reisu-l-ulema hafize Ismete ef. Spahiću,

uvaženi prvi zamjeniče reisu-l-uleme Republike Turske, dre Mehmete Gormezu,

uvaženi predsjedniče Sabora IZ-e u BiH gosp. Edhemu Bičakčiću,

čestite muftije i glavni imami,

ekselencije ambasadori i predstavnici diplomatskog kora,

cijenjeni dekani i profesori, predstavnici bh. univerziteta i fakulteta,

direktori i profesori naših medresa,

poštovani predstavnici elektronskih i pisaninih medija,

dragi gosti i prijatelji,

braćo i sestre,

     zaista, pripala mi je posebna čast i zadovoljstvo da ispred Organizacionog odbora, u svojstvu kordinatora za pripremu ovog naučnog skupa, u njihovo a i osobno ime, selamim i pozdravim sve prisutne i izrazim dobrodošlicu, sa željom da i ovdje svi budemo pod Božijim blagoslovom i u okrilju milosti Njegove.

Naučni skup "Islamska tradicija Bošnjaka: izvori, razvoj i institucije i perspektive" organizira Rijaset Islamske zajednice u BiH, nesumnjivo najstarija institucija u Bošnjaka. Imajući u vidu izuzetnu važnost ove teme, o kojoj će govoriti poznati i priznati autoriteti islamskog mišljenja unutar Islamske zajednice, možemo već sada s pravom ustvrditi da je riječ o izuzetno značajnom skupu kako za nas ovdje, u Bosni, tako i šire.

Obracanje Mehmedalije Hadzica (Small)

      A sada nešto o povodu, cilju i konceptu našeg naučnog skupa.

Glavni povod organiziranju ovog skupa jesu značajni jubileji IZ-e u ovoj, 2007. godini, i to: 1240 godina od smrti Ebu Hanife, 560 godina džamije u Ustikolini, 550 godina Isa-begove tekije u Sarajevu, 530 godina Ajas-begove muallimhane u Sarajevu, 470 godina Gazi Husrev-begove medrese, 450 godina Karađoz-begove medrese u Mostaru, 120 godina Mektebi-nuvaba u Sarajevu, 75 godina časopisa "Glasnik" i 30 godina Fakulteta islamskih nauka. Svečanošću u petak navečer, 16. novembra 2007. g., u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu, bit će označen uspješan završetak obilježavanja ovih jubileja.

     Osviješćen narod je onaj koji je vjeran svojoj tradiciji, koji aktivno živi svoju sadašnjost i ozbiljno se sprema za budućnost. On ima pravo na samopoštovanje i da od drugih očekuje da ga poštuju.

     Ovim naučnim skupom želimo još jednom podsjetiti na osnovne normativne izvore islamskog učenja, Kur'an Časni i Poslanikovu uzoritu praksu (Sunnet), pokušati ukazati na njihovo autentično razumijevanje i kritički valorizirati njihovo povijesno realiziranje.

     Normativni izvori uvijek odgovaraju na pitanje: Šta trebamo činiti? Oni nas usmjeravaju na put ispravnog djelovanja (pojam šerijat znači prvotno: put koji dovodi do vrela (života).

     Razumijevanje svake tradicije i njezino povijesno realiziranje uveliko je određeno vremenom i prostorom. Zato se nameće nužnim razmatranje pitanja kako su normativni izvori islamskog učenja razumijevani i primjenjivani tokom vremenu na ovom našem povijesnom bosanskom tlu. Kakva je bila njihova bosanska i(li) bošnjačka percepcija i recepcija?

     Tradicija stalno traje i razvija se. Potrebno je, stoga, da se ona stalno kritički (pr)ocjenjuje  sa stanovišta njezinih osnovnih normativnih izvora.

Bošnjaci pripadaju i višestoljetnoj islamskoj tradiciji. Potrebno je, dakle, ovu tradiciju ponovo identificirati, kritički valorizirati, snažno promovirati i ciljano dalje razvijati one njezine dijelove koji su neophodni za našu bosansku i bošnjačku sadašnjost i budućnost.

     Ovdje je potrebno dati kratko objašnjenje sintagmi: tradicija Bošnjaka i islamska tradicija Bošnjaka. Prva je širi pojam, dok je druga ustvari jedan njezin aspekt, i to fundamentalni aspekt, koji je u životu Bošnjaka kroz historiju bio i ostao identiteski snažno djelotvoran i sveobuhvatan.

     A što se tiče samog koncepta, budući da je ovdje riječ o islamskom aspektu u tradiciji Bošnjaka, to su učesnici ovog skupa naši poznati islamski znalci koji će u naredna tri dana, iz duha islamskog nauka (islamskih nauka.- al ulum al islamija), razmatriti njegova zorna pokazanja u skoro svim sferama života Bošnjaka. Istina je da je ova tradicija i ranije bila predmet bavljenja brojnih naših istraživača. Međutim, to bavljenje bilo je uglavnom sa stanovišta svjetovnih znanosti. S obzirom na vrijeme i društveni kontekst u kojem su to oni činili kao i na znanstveni doprinos koji su dali mora im se odati dužno priznanje, što, evo, i ovom prigodom činimo. Njihov tadašnji čin je bio i odvažan i hrabar. On je pomogao da naša tradicija bude i očuvana i odbranjena.

     I na kraju, iako je logičnije bilo da je ovo ranije istaknuto, i danas među nama možemo zapaziti dvije krajnosti u vezi s islamskom tradicijom Bošnjaka.

     U prvom slučaju na djelu je bezobzirno poricanje ove tradicija. Danas ono dolazi i spolja i iznutra. Čini se, ipak, da je ovo drugo sada mnogo opasnije. U drugom slučaju neutemeljeno se nastoji ovu tradiciju uzdići na nivo normativnog islamskog učenja. I ovo je, naravno, neprihvatljivo. Nesumnjivo, ovaj naučni skup će pomoći da naši vodeći alimi pokušaju definirati njezino pravo mjesto.

Nema nimalo sumnje u to da svi želimo da oni u tom časnom nastojanju i uspiju.

     Još jednom, hvala vam na pažnji! 

Riječ reisu-l-uleme
Obracanje reisu-l-uleme,14.11.07. (Small)

     Nakon uvodne riječi Mehmedalije Hadžića skupu se obratio reisu-l-ulema dr. Mustafa  Cerić, predsjednik Organizacionog odbora naučnog skupa.

     Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je tom prilikom rekao :

-Draga braćo i sestre,

Cijenjeni kolege,

Poštovani prijatelji,

     Iza nas je 1240 godina tradicije hanefijske nauke, 470 godina povijesti medresanske vještine, 120 godina iskustva islamskog reformizma i 30 godina preporoda muslimanskog intelektualizma.

     Ovo tanjenje vremena u našem pamčenju korespondira sužavanju prostorta u našem kretanju. Dakle, naša povijest je poput piramide sa debelim postoljem i tankim vrhom. Mi smo na vrhu te piramide. Naravno, ako je piramida pravilno postavljena. Ali, ako je piramidu izvrnuta, onda smo mi na tankom dnu te piramide. Svjedno je da li je piramida okrenuta prema nebu ili prema zemlji, temelji na kojima piramida počiva nisu nam potpuno vidljivi. Ako se nagnemo da temelje vidimo odozgo, bojimo se da nepadnemo, ako smo, opet, na dnu pa hoćemo da dosegnemo temelje koji su iznad nas, nemamo snage da se visoko popnemo. Iza nas su ili ispred nas su gusti slojevi povijesti ponekad "kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad drugih, prst se pred okom ne vidi - a onaj kome Allah ne da svjetlosti neće svjetla ni vidjeti" (Kur'an, 24:40), a "primjer Allahove svjetlosti je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se užiža blagoslovljenim drvetom maslinovim, i istočnim i zapadnim, čije ulje gotovo da sija i kad ga vatra ne dotakne; sama svjetlost nad svjetlošću! Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće. Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna" (Kur'an, 35).

     Ovo je, doista, prava prilika za nas da shvatimo i osjetimo milost "Allahove sjetlosti", koja nam razgoni "tmine nad tminama" i koja zaustavlja "talase nad talasima", koji hoće da nas progutaju. Svaka generacija je tražila "svjetlost" protiv "tmine" svoga vremena i svaka generacija se odupirala "talasu" progona koliko je mogla. Ostalo nas je ovdje onoliko koliko nas je ostalo nakon sviha "tmina" i svih povijesnih "talasa" sa "univerzalnim Allahovim svjetlom" i sa "partikularnom islamskom tradicijom Bošnjaka".

     Mi danas ne živimo u univerzalnoj državi, ali možemo govoriti o tome kao važnom dijelu naše ukupne povijesti. Dakle, treba govoriti o Osmanskom carstvu, o uzrocima njegovog uspona i pada; treba govoriti o Austro-Ugarskoj i njezinom odnosu prema "islamskoj tradiciji Bošnjaka"; treba govoriti o bivšoj Jugoslaviji i njezinom odnosu prema IZ-i. No, iznad svega treba govoriti o bosanskoj povijesti i to iz svih uglova od Kulina Bana do našijeh dana. Cijenim da je zadatak prvoga reda da se, na temelju povijesnih činjenica o državnosti naše zemlje, utvrde jasne principi o bosanskoj državi, koja će brinuti o slojevitosti bosanske povijesti u kojoj značajno mjesto zauzima "islamska tradicija Bošnjaka".

     Jer, nakon nestanka univerzalne države nastao je interregnum između univerzalnih uspomena i partikularnih potreba. I kao što se nikome ne može oduzeti pravo na univerzalne uspomene, tako isto se nikome ne može uskratiti pravo da zadovolji svoje partikularne potrebe. Naš problem je, međutim, da nađemo ravnotežu između toga dvoga. Okretanje samo univerzalnim uspomenama neće zadovoljiti naše partikularne potrebe, ali ni reduciranje na partikularizam neće nas usrećiti. Zato je važno da briga o "islamskoj tradiciji Bošnjaka" ne bude samo briga IZ-e u BiH. To treba da bude briga svakog pojedinca i svih institucija, koje su ustanovljene radi očuvanja i razvijanja bošnjačkog vjerskog i nacionalnog identiteta.

     Vjera je po definiciji univerzalna, ali njezina tradicija kao njezin povijsni odraz je partikularna. Kur'an je vječna Božja objava i Sunnet je sveopća praksa muslimana, ali fikh Imami-i Azama Ebu Hanife je specifična tradicija islama. Osmanska država je bila univerzalna, ali Gazi Husrevbeg je bio bosanski valija koji je podigao medresu i biblioteku u specifičnom bosanskom prostoru za potrebe bosanskog naroda. Vrlo često je univerzalna vrijednost bila ovisna o partikularnom poticaju. Najvažniji temelji islamske univerzalne tradicije nastali su na periferiji, poput hadiskih zbirki u Buhari i Nejsaburu i islamske ortodoksne teologije u Semerkandu.

Simpozij o "islamskoj tradiciji Bošnjaka" nije samo naše pravo, već i naša obaveza da to predstavimo svijetu kao naš doprinos općoj kulturi.

     Zato treba uzeti kao hrabar čin da se s tankog vrha piramide okrenutoj prema nebu pogleda, još bolje siđe i vide temelji na kojima počiva univerzalna zgrada islama, a ako je vrh piramide okrenut prema dolje, ovaj simpozij nudi više stepenica koje omogućuju da se popne naviše kako bi se prepoznali horizonti "islamske tradicije Bošnjaka".

     Mnogo je zaslužnh ljudi za pripremu i organizaciju ovog simpozija, ali Mehmedalija Hadžić, dr. Fikret Karčić, Ahmed Mašić i Mustafa Jahić zaslužuju da ih posebno spomenem i da im se zahvalim.

     Također, zahvaljujem se muftijama, muderrisima i profesorima koji su napisali referate za ovaj simpozij, koji predstavlja svojevrsnu izložbu "islamske tradicije Bošnjaka."  

Draga braćo i sestre,

     Čestitajući vam povijesne datume IZ-e i želeći uspješan rad ovom simpoziju,  učim dovu Allahu Uzvišenom da nam omili sve što je lijepo i kurisno iz prošlosti i da nas uputi prema svemu što je dobro i plemenito u budućnosti. Amin! 

Iz referata dr. Adnana Silajdžića

Izlaganje Adnana Silajdzica (Small)

     Prof dr. Adnan Silajdžić bio je prvi podnosilac referata.Govorio je o značenju i značaju tradicije. Dr. Silajdžić je, između ostalog, kazao:                                                                  

     -Nećemo pogriješiti ako kažemo da se današnji islamski svijet, umjesto u interakciji, razvija u rascjepu između tradicije i suvremenosti (moderniteta). Taj rascjep je uzrokovan odsutnošću kritičkog znanja o vlastitom religioznome iskustvu odnosno nesposobnošću muslimana da sačuvaju, intelektualno razvijaju i misaono oblikuju sadržaje vlastite tradicije u današnjem svijetu prenaglašene individualne religioznosti i na njoj izvedenog religijskog pluralizma (kriza tradicionalnih institucija i pojava novih formi religioznosti), te ideološki projektirane globalne paradigme suvremenog svijeta  koja se iskazuje u ekonomiji predominantnim utjecajem nehumanog kapitalizma, u politici ekspanzivnoga i agresivnoga neoliberalizma, u religiji svjetovne ili civilne religije američkoga tipa (religije krajnje suženih značenja).

     Sasvim je razumljivo da u opreci vlastite tradicije i suvremenoga svijeta muslimanski narodi preživljavaju veoma jake frustracije i prolaze kroz duboku krizu islamskog vjerskog i kulturnog identiteta. Zato je moderna povijest islamskoga mišljenja u znaku  veoma kontroverznih i teorijski zanimljivih rasprava o pitanjima  re/aktualizacije islama u našoj suvremenosti u čijem središtu je s pravom  posebno poentirano pitanje re/interpretacije islamske Tradicije (Sunnet) i Predaje (Hadis).

Izdiferencirana su dva preovlađujuća toka islamskoga mišljenja u modernoj historiji muslimana: "puritansku" ortodoksno-reformističku recepciju islama koja završava  zatvaranjem u tradiciju, i modernističku recepciju koja podrazumijeva radikalno-progresivni raskid sa islamskom vjerskom tradicijom kao takvom. Zbog krajnje redukovane spoznaje osnovnih učenja islama, i jedan i drugi tok mišljenja završavaju u ozbiljnoj i rekli bismo zabrinjavajućoj diskrepanciji Tradicije i Inovacije ( dinamičkog historijskog razvoja). Potrebno je kritički valorizirati rečene tokove mišljenja i ukazati na nužnost razvoja moderne muslimanske historije u interakciji vjere (taqlid) i znanja (idžtihad), tradicije i inovacije, vjere i historije, vjere i kulture, vjere i nauke itd., tj. između relativne (ograničene) zatvorenosti i relativne (oprezne) otvorenosti  spram osnovnih vrijednosti zapadnjačke civilizacije.

     Muslimanski intelektualci moraju stvarati novu paradigmu razumijevanja svijeta u trećem milenijumu, u kojem će ponovno iskazati ogromnu brigu za vlastitu Tradiciju, ali istovremeno iskazati visoki stupanj  apsorpcije i integracije kakav je krasio muslimane do 12. stoljeća. Samo u takvoj duhovnoj, kulturnoj i intelektualnoj klimi moguće je govoriti o iskustvu osviješćenog doživljaja islama bez kojega neće biti moguće produktivno prevladavanje aktualne krize islamskih pojedinačnih i kolektivnih identiteta, rekao je, između ostalog, u svom izlaganju dr. Adnan Silajdžić. 

Iz referata dr. Džemaludina Latića

Izlaganje Dzemaludina Latica (Small)

     Božanska objava i njezina percepcija bile je tema izlaganja  dr. Džemaludina Latića.

     U svom izlaganju on je najprije definirao pojam tradicije (ar. naql od glagola naqala - pre-nositi; sinonimi: ether, taqlid, hadithu'n-nebijj; lat. tradere) i njezinu važnost za Objavu, koja je također data u tradiciji, sve dok nije doživjela svoje upotpunjenje. S tim u vezi, on se bavio komentarom ajeta: Innehu le fi zuburin ewwelin  te odnosom Kur'ana i ranijih Objava i Suhufa.

     Poseban akcent dr. Latić je stavio na negativne aspekte procesa globalizacije koja zatire tradiciju i širi antitradicijsku ideologiju modernim svijetom, a osvrnuo se i na trendove u modernim muslimanskim društvima koji zanemaruju tradiciju i njezinu integrirajuću svijest i pluralni svijet koji se iz nje razvija.

     Tradicionalno tumačenje Kur'ana je osnov tefsirske nauke i njezin "uvjet bez koga se ne može". Poslanikove, s.a.v.s., "škole" tumačenja Kur'ana predstavljaju temelj za tradicionalni tok tefsira. Dr. Latićje  pokazao kako su ashabi prilazili tumačenju pojedinih kur'anskih ajeta i iznio odnos tabi'ina spram tradicije ispravnog tumačenja Allahove Knjige. Osvrnuo se i na tradicionalne mufessire u bošnjačkom tumačenju Kur'ana. Kur'an je i glavni izvor u fikhu Ebu Hanife. Birgivija i Halebija su dva najvažnija učenjaka hanefijskog mezheba u tradicionalnom izučavanju islama u Bošnjaka. Hasan Kafi Pruščak je dao najveći doprinos na području tradicije. Istaknuo  je i važnost naslanjanja na tradiciju u vrijeme sekularističkog i modernističkog svjetonazora.

     Naučni skup « Islamska tradicija Bošnjaka » nastvlja rad poslije podne izlaganjima mr. Muharema Omerdića (Ehlus-sunet vel - džemaat), muftije mr. Nusreta Abdibegovića (Najznačajnije sljedbe i njihov odraz među Bošnjacima), dr. Enesa Ljevakovića  (Ebu Hanife), muftije Huseina Kavazovića (Najznačajniji pravci (mezhebi) i pokušaj njihovog međusobnog zbližavanja), reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića  (Ebu Mensur El Maturidi), dr. Zuhdije Adilovića (Hasan Kjafi Pruščak) i Mehmedalije Hadžića (Pojedinac,porodica, narod, nacija i država).

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.