Promo banner

A+ A A-

Obraćanje akademika Muhića na otvaranju likovnog projekta Mehmeda Akšamije

Sarajevo, 18. septembar 2012. (MINA) - Na svečanosti u povodu dvije decenije reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića na čelu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, akademik Ferid Muhić otvorit će večeras u zgradi Gazi Husrev-begove biblioteke likovni projekat Mehmeda Akšamije posvećen reisu-l-ulemi i Islamskoj zajednici.

Proslijeđujemo vam govor akademika Ferida Muhića koji će održati večeras na otvaranju likovnog projekta.

 

Akšamija: Dizajniranje zbivanja  

UMJETNOST PRIZIVANJA NEVIDLJIVOG

LIKOVNI PROJEKAT MEHMED AKŠAMIJE “Dvije decenije reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića“

Akademik Ferid Muhić, predsjednik Bošnjačke akademioje nauka i umjetnosti (BANU) 

ferid-muhicKako zauvijek sačuvati let ptice, i onda kada nam se ptica izgubi iz vida? Kako sačuvati pred očima prizor krda bizona od čije snage zemlja podrhtava, kako u miru svog ognjišta prizvati strašnu ljepotu  razjarenog medvjeda u napadu, kako sebi priuštiti uživanje u gracioznom trku gazela, i onda kada od onog krda bizona nisu ostali ni tragovi u travi, kada je pred očima još samo olinjalo medvjeđe krzno izbodeno kopljima i strijelama, kada se davno slegla prašina i zamukao topot gazela u trku!?  

Opsesija da se vidljivo učini nevidljivim, koja je našla svoj najpoznatiji narativni, likovni i filmski izraz u notorno eksploatisanoj priči o nevidljivom čovjeku, u umjetničkoj praksi svodi se na prikazivanje lukrativnih motiva nekažnjenog kriminala, od pljačkanja banki do najtežih zločina. Međutim, daleko je stariji, prirodniji i produktivniji, iako ni malo jednostavniji, onaj suprotni ljudski impuls, naime da ono nevidljivo učini vidljivim! I upravo ta potreba dovela je čovjeka do suštinskih pitanja likovne umjetnosti: Kako spasiti od zaborava  let ptice, skok leoparda, trk antilopa, kako sačuvati i ponovo učiniti vidljivim ono što smo jednom vidjeli a što je minulo u nepovrat!? Kako prizvati ono nevidljivo i pretočiti ga opet u svijet dostupan vidu!?

U pokušaju da se ova zagonetka riješi a ovaj intelektualni poriv zadovolji, leži istinski izvor svih likovnih umjetnosti! Slikarstvo na stijenama i granitnim zidovima pećine Šove (Chauvet caverne), u Pirinejima na jugu Francuske, datirano na 30.000 godina prije naše ere, preistorijske pećinske galerije Altamira (Altamira) i Lasko (Lascaux), od prije 20.000, odnosno, 14.000 godina, crteži na granitnim liticama Hagara (Haggar) u centralnoj Sahari, stariji od 22.000 godina, slike i crteži u sklopu prebivališta u stijenama Bimbetka (Bhimbetka rock shelters) u Indiji, nastali prije 7.000 godina, crteži i grafike australijskih Aboridžina koje krase crveni bazalt Kakadu nacionalnog parka (Kakadu National Park), kao i sačuvani pećinski crteži u mnogim drugim dijelovima svijeta kod svih rasa i naroda, jasno demonstriraju činjenicu da likovno registriranje najsnažnijih dojmova, emocija i društvenih događaja ima veoma dugu istoriju i da predstavlja baštinu cijelog čovječanstva. Istorija ljudskih nastojanja da se, kroz likovni izraz, trajno sačuva autentični kvalitet najintenzivnijih prizora i doživljaja, dobila je snažnu podršku sa otkrićem pisma oko 4.000 godina prije n.e.  tako da je u sadejstvu sa pisanom riječju, direktno utemeljila grafiku kao posebnu ekspresivnu granu likovne umjetnosti!

Grafička umjetnost i umjetnost dizajniranja, kao svojevrsna vještina prizivanja nevidljivog, ili, neka nam bude dozvoljeno reći, kao vještina čuvanja ptičjeg leta i kada ptica odleti, ujedinjana sa snagom ideograma i posebno, pisma, znatno je uvećala svoju moć evociranja utisaka i doživljaja koje želimo trajno sačuvati, a koji bi se, bez ove umjetnosti, nužno izgubili! Uz pojavu pisma, desio se još jedan kvalitativno nov momenat. Sa prikazivanja najsnažnijih, neposredno čulnih utisaka, i dramatično stresnih emocionalnih doživljaja, grafička umjetnost sada se usmjerila i na rješavanje daleko težeg, mnogo  važnijeg i neuporedivo kreativnijeg zadatka! Sada se ambicija likovnih umjetnosti posvetila istraživanju sredstava grafičkog izraza i dizajna kojima će se trajno sačuvati plemenitost emocija, karakter čovjeka sa moralnim integritetom, kolektivni podvizi, dileme, košmari i strijepnje, potmuli odjeci daleke prijetnje koja se primiče, radost trijumfa kada je opasnost otklonjena! – i tako  omogućiti da se ta nevidljiva stanja i doživljaji  učine dostupnima vidu! Ovaj krajnje složeni zadatak formulisao se u seriji naizgled nerješivih pitanja: kako nevidljivu dramu koju vrijedi sačuvati od zaborava, učiniti vidljivom; kako je prenijeti, kroz trans-supstancijaciju iz stanja čistog intenziteta u medijum ekstenzije; kako emanacije, koje imanentno i ekskluzivno egzistiraju u res cogitansu, i koje su, stoga, apsolutno nedostupne svim našim čulima (pogotovo vidu i dodiru!), pretočiti u područje oblika i u svijet predmeta, u regiju res extense!? Kako ono što je od suštinske važnosti za razumijevnje sopstvene egzistencije i života jedne zajednice, naroda ili čovječanstva,  učiniti dostupnim i vidu i dodiru, tim prvim svjedocima svijeta čula, koji imperativno smatramo svijetom realnosti, i time ne samo omogućiti njihovo trajno očuvanje, nego i njihovo autentično razumijevanje !?

            Ako je sve ono što nas u likovnim umjetnostima, dakle, kod vidljive ljepote osvaja, u biti uvijek prikaz one nevidljive ljepote, onda je istinska ljepota kako u životu (kao ljepota nekog čina i postupka), tako i ljepota na ljudskom licu, ili ljepota likovnog umjetničkog djela, zapravo postupak pretvaranja nevidljivog, skrivenog, dubokog, u vidljivo, otkriveno; onda je, takoreći, ljepota u samoj svojoj kvintesenciji, dubina površine!

Mehmed Akšamija je imao pred sobom upravo taj isti zadatak na kom se brusi i oblikuje istorija svjetske umjetnosti, a ovaj likovni projekat je njegovo rješenje tog zadatka! Pretočiti u vidljivo, učiniti vidljivim, otkriti skriveno, proniknuti u dubinu  svega onoga što je dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema uradio za ovih dvadeset godina, i zatim to autentično izraziti i predstaviti površinom. Tema ovog izuzetnog likovnog projekta Mehmeda Akšamije je ni manje ni više nego da likovnim sredstvima predoči dvije decenije intenzivnog i dramatičnog zbivanja, lične borbe jednog čovjeka na maksimalno odgovornoj društvenoj poziciji, u vrtlogu intranacionalnih i internacionalnih udara vihora sa svih strana, dramu njegove savjesti, odsjeve njegovih bitki, tutanj kanonada kojima je bivao obasut, i sve to kondenzirati u konsistentan prizor sa nedvosmislenim i jasnim porukama, tako što će ga prevesti sa jezika svijeta ideja, na jezik svijeta čula, prenijeti ga iz sfere ethosa u sferu aesthesisa!

Nije čudo da se na takvu avanturu transupstancijacije esencijalnih kvaliteta i vizuelne forme, nikada nije odvažio ni jedan alhemičar. Alhemičari su, u krajnoj instanci, ipak ljudi egzaktnih nauka a njihov duh, dominantno određen suhoparnim principima determinizma i kauzaliteta, nikada nije imao dovoljno imaginacije ni kreativnosti da bi takvoj ideji posvetili sav svoj život! Za takav zadatak treba biti rođeni umjetnik! Duga je povorka anonimnih i poznatih umjetnika koji su dali svoj doprinos rješenju tog zadatka, jednog od najznačajnijih, a svakako najljepših djela ljudskog duha! Izumi koji su označili epohe u toj titanskoj epopeji ljudske kreativnosti posvećene spašavanju smisla i ljepote od definitivnog potonuća u eteričnost zaborava i oniričnu malaksalost melanholičnih prisjećanja, time što će ih urezati u stijenu, upisati, bojom prikazati, u materijal čula pretočiti, slijedili su uzlaznu liniju sve bogatijeg i efikasnijeg  repertoara djelovanja, realizujući se kao ideogrami,  reljefi, frizovi, terakotne keramike, alfabet, umjetnost knjige, štamparska presa, Bauhaus,  avangarda, plakatna umjetnost, posteri, kanoni modernizma, da bi se danas vrtoglavo uspeli do praktično nelimitiranih mogućnosti kompjuterske grafike. Potreba da se na neki način vizueliziraju suštinske istine ljudskog roda, posebno se koncentrisala na umjetničkim iluminacijama svetih knjiga. Pokraj biblija, jevanđelja, talmuda, hagada, blistave umjetničke rezultate i dugu tradiciju bilježe i umjetničke dekoracija Kur'an kerima, posebno u rasponu od 8-og do 12-og stoljeća. Razumljivo, najsnažniji razvoj dostigla je grafička prezentacija smisla, značenja i poruka sekularnog svijeta svakodnevnih potreba. Umjetnost plakata, započeta prvih godina 20-og stoljeća, poznata kao njemački plakat stil, koja je prerasla u istinsku posteromaniju, do savremenih formi bilborda, unijela je niz ključnih grafičkih inovacija, izuzetno snažnog, gotovo hipnotičkog djelovanja!

Spomenućemo ovom prilikom ime Ludvig Holvajna (Ludwig Hohlwein) koji je prvi koristio fotog materijale, tako što je, sa dubokim instuitivnim osjećajem za principe grafičke umjetnosti, stvorio svoj sopstveni stil i sopstvenu školu koja je prerasla u samostalan umjetnički pravac .

Iako ovaj kratak ekskurs u teoriju likovnih umjetnosti i istoriju grafike i dizajna može nekome izgledati kao digrsija, on to svakako nije. Naprotiv, bio je čak i za ovu priliku neophodan (ekstenzivnija elaboracija svakako će uslijediti u tekstovima likovne kritike), da bi se sagledala sva vrijednost, ogromna složenost i značaj ovog likovnog projekta u kom su plakatne umjetnosti, grafika i dizajn, sa elementima praktično svih razvojnih faza ovog žanra likovne umjetnosti, kombinirane i dovedene u sinergiju visokog ekspresivnog efekta!     

            I evo, ptica je tu vidljiva, a (ipak i ujedno), kao i u svemu što je neka vrstu umjetnosti i ljepote, najjasnije zapažamo upravo ono odsutno i nevidljivo: let ptice, koji je u ovom likovnom projektu, u potpunosti sačuvan! Dubina prosijava na svakoj od ovih površina, a sve što može da se vidi na ovim panoima, sjajan je prikaz  nevidljive životne drame prepune iskušenja i uspjeha, osporavnja i priznanja, drame koja pokriva dvadeset godina aktivnosti reisu-l-uleme Mustafe Cerića!

            Ovdje, na panoima ovog likovnog projekta, sabrana je ekspresivna energija grafika iz Altamire i Laskoa (Lascaux), dostojanstveni ritam asirskih reljefa, narativna prefinjenost antičkih frizova, udarna moć plakata i postera, oštri obrisi minimalističke kompozicije modernih kompjuterskih logo grafika, i harmonično je sublimirana u ovaj impozantni likovni projekat akademika BANU Mehmeda Akšamije.

            Dvadeset godina reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića, kao dvadeset ptica, odletile su i neće se vratiti, ali će njihov let preko bosanskog, europskog i svjetskog neba ostati trajno sačuvan na panoima ove fascinantne grafičke estetske senzacije i likovnog umjetničkog ostvarenja.      

Nedvojbeno, likovni prilog koji trajno ostaje u istoriji vizuelne komunikacije, reliziran sredstvima grafike i dizajna!