Logo

Da, država Srbija se miješa i diskriminira muslimane

  • Published in
  • Kategorija: (Arhiva) MINA vijesti
  • Štampa

vlada-srbijeDržavni sekretar u Ministarstvu vjera Srbije Bogoljub Šijaković izjavio je da je odnos države i Srpske pravoslavne crkve veoma dobar i da ne zna kada je u modernim vremenima bio bolji.

Šijaković, u intervjuu za Tanjug, objavljen 04. marta 2012. godine, pored objelodanjivanja izvanrednih odnosa države i Srpske pravoslavne crkve, ukazao je na budžetsko finansiranje i podsticanje širenja vjerske kulture, te njegovo lično zalaganje da crkva treba imati veću ulogu u javnom životu, ali je još jednom potvrdio dominantnu ulogu države u izazivanju sukoba u Islamskoj zajednici i preferiranje odmetnute strukture.

Dok se bivši ministar žali „da se SPC ne priznaje pravo na identitet, pa onda i svako drugo pravo" u Crnoj Gori, istovremeno navodi primjer Adema Zilkića kao partnera države Srbije i ističe kako je turska inicijativa ignorisala Zilkića a favorizirala upravljačku strukturu u Novom Pazaru.    

Bivši ministar vjera i aktuelni državni sekretar u Ministarstvu vjera Vlade Srbije potvrdio je privilegirani status Srpske pravoslavne crkve, odnosne dvostruke standarde Beograda prema vjerskim zajednicama. Beograd snažno podržava organizaciono i duhovno jedinstvo Srpske pravoslavne crkve od Beograda do Tokija, očuvanje punih nadležnosti nad radom crkve u Bosni i Hercegovni, Crnoj Gori, Makedoniji, Hrvatskoj itd., ali istovremeno takvo pravo osporava Islamskoj zajednici. Beograd brutalno oduzima pravo muslimanima Bošnjacima i svim drugim da čuvaju duhovno jedinstvo sa Sarajevom. Dakle, svi su jednaki, samo su Srbi jednakiji, prava koja mogu imati Srbi drugi su za njih uskraćeni. Štaviše, traženje svojih prava i ravnopravnosti je neoprostiva drskost.

Unatoč međunarodnim standardima koji predviđaju samostalnost i autonomiju vjerskih zajednica, koji zabranjuju državi da se miješa u pitanja organizacije i vjerske poslove, unatoč vlastitom zakonu o položaju crkava i vjerskih zajednica, država Srbija bezočno sve te standarde i zakone krši, miješa se u rad Islamske zajednice, podstiče i finansira podjele, sektaštvo a odmetnutne pojedince i grupe proglašava legalnim i legitimnim. Dubinu involviranosti države Srbije u unutrašnja pitanje Islamske zajednice u potpunosti je razotkrila turska inicijativa o povratu jedinstva Islamske zajednice u Srbiji kada je država stala na stranu odmetnutih grupa i pojedinaca i onemogućila realizaciju inicijative.

Žalosno je da se niko ne pita po kojim međunarodnim standardima i zakonima država Srbija ima pravo miješati se u autonomiju Islamske zajednice, podsticati podjele i provocirati sukobe među muslimanima? Naravno, nema takvih demokratskih zakona, ali ima nedemokratska i diskriminatorska praksa i navika stavljanja pod kontrolu i u svoju službu islamskih pitanja, jer Šijaković ističe „da ta verska zajednica već nekoliko godina nastupa kao izričiti oponent državnoj politici Srbije". Dakle, sve što bespogovorno ne služi državnoj politici koja sprovodi diskriminaciju Bošnjaka, krši njihova nacionalna, kulturna i vjerska prava mora biti eliminirano. To je odnos države Srbije prema Islamskoj zajednici u Srbiji koji se kao model pokušava instalirati i u Bosni i Hercegovini. Jer aspiracije Beograda se protežu i na Sarajevo. Beograd hoće u Bosni i Hercegovini da ima svoju Islamsku zajednicu, ako ne može jednu cijelu, a onda iz dva dijela. Skorašnja posjeta Muhameda Jusufspahića Banja Luci i prijem kod Milorada Dodika očit je primjer tendencija srpske državne nacionalističke politike. Sadašnji status Islamske zajednice i muslimana u Srbiji je vjerna slika onoga što bi Islamska zajednica i muslimani bili kada Beograd bude o njima odlučivao. Beogradu trebaju poltroni, licemjeri, izdajnici, prodane duše koje će svoju vjerodostojnost pokazivati stepenom servilnosti i snagom obračuna sa vlastitim narodom, vrijeđanjem i ponižavanjem vrijednosti naroda iz kojega potječu. To je pokazano na Kosovu u likovima Rahmana Morine i Sejde Bajramovića.

Međutim, indikativna je pozicija Srpske pravoslavne crkve u ovoj prljavoj političkoj matrici prema muslimanima Bošnjacima, indikativna je podrška dvostrukim standardima, indikativna je šutnja na diskriminaciju njihove komšijske Islamske zajednice, indikativna je tupost i bezosjećajnost na poniženje i marginalizaciju vjernika-susjeda, indikativno je prihvatanje povlaštene pozicije ili statusa više vrijednosti u odnosu na manjinsku vjerničku zajednicu!   

U nastavku slijedi intervju Bogoljuba Šijakovića:

Nikad bolji odnos države sa SPC

Državni sekretar u Ministarstvu vera Bogoljub Šijaković izjavio je da je odnos države i SPC veoma dobar i da ne zna kada je u modernim vremenima bio bolji.

On je demantovao navode da je, bez znanja patrijarha Irineja, hteo da organizuje sastanak predsednika Borisa Tadića sa „mlađim vladikama".

„To je nezamislivo i glupo. I uvredljivo. Ne verujem da postoji toliko neznanje, a zle namere izgleda nemaju granica", kazao je Šijaković u intervjuu Tanjugu.

Šijaković je potvrdio da je inicirao i pripremao sastanak vladika kod predsednika Tadića, dodavši da je očigledno da ga nije dobro pripremio čim je odložen i da snosi odgovornost za to.

„A odložen je zbog kratkoće vremena za formalniju proceduru pozivanja i zbog nemogućnosti prisustva nekih zbog vremenskih neprilika", kazao je Šijaković, uveren da je nešto što je u „suštini trivijalno, neko poželeo da mistifikuje".

Šijaković, koji je do rekonstrukcije Vlade Srbije bio ministar vera, kritkovao je medije zbog toga, jer smatra da oni, kako je rekao, ne retko s lošom namerom plasiraju senzacionalističke izmišljotine.

Inače, prema njegovim rečima, sastanak kod predsednika Republike je izraz odgovornog i primerenog odnosa Tadića prema SPC i uopšte verskoj stvarnosti u Srbiji.

Šijaković je negirao da priprema „teren za penzionisanje vladike bačkog Irineja Bulovića", jer „puca" na njegovu poziciju dekana Bogoslovskog fakulteta u Beogradu.

Penzionisanje, objasnio je on, nije ni u njegovoj moći, ni u njegovom htenju te da, suprotno tome, on „prijateljskom privrženošću i delatnom posvećenošću" godinama nastoji da pripomogne vladiki Irineju bačkom, za koga kaže da toliko dugo daje nemerljiv i jedinstven doprinos SPC i Bogoslovskom fakultetu.

On je negirao i da „puca na poziciju dekana" tog fakulteta.

Šijaković je objasno da SPC čine različite i osobene ličnosti i da su zato odnosi u njoj "kompleksni izraz konkretnih ličnosti", dodajući da, iako je crkva idealna zajednica, to ne znači da oni koji je čine moraju biti idealni.

„Srbija ima dobar i odgovoran zakon o pravnom položaju crkava i verskih zajednica, zakon o vraćanju imovine, u školama je veronauka, Bogoslovski fakultet je ponovo u okrilju svog matičnog Univerziteta u Beogradu, sveštenstvo je u vojsci...", ukazao je bivši ministar, napomenuvši da raznovrsnu delatnost SPC, i uopšte verskih zajednica, država budžetski finansira i tako podstiče praktikovanje verske slobode i širenje verske kulture.

Lično, kako je rekao, pripada onima koji smatraju da crkva treba da ima veću ulogu u javnom životu, što je i trend u EU da, kako kaže, vlade podstiču aktivan dijalog sa crkvama o svim važnim društvenim pitanjima, ali i konkretnim socijalnom, ekonomskim, pa i političkim.

„Zaključio bih da našoj državi ponekad nedostaje senzibilnosti za prirodu i ulogu crkve, a da naša crkva, usled višedecenijske socijalne marginalizacije u komunizmu, još nije povratila svest o važnosti i značaju države za opstanak i prosperitet naroda", naveo je Šijaković.

O položaju SPC u Crnoj Gori, Šijaković kaže da je nedopustivo da se SPC ne priznaje pravo na identitet, pa onda i svako drugo pravo. Rešenje takvom statusu on vidi u konačnom donošenju Zakona o pravnom položaju crkava i verskih zajednica.

„Odavno primećujem da SPC ne vrši dovoljan i adekvatan pritisak u tom pravcu, mada mi je jasno da korektnog zakona neće biti bez međunarodnog pritiska", naveo je državni sekretar.

Šijaković je istakao da Ministarstvo vera i dijaspore nije bilo uključeno "u inicijativu Turske o objedinjavanju Islamske zajednice", dodavši, ipak, da mu se čini da je Turska pretenciozno pokušala da kroz formu objedinjavanja favorizuje upravljačku strukturu sa sedištem u Novom Pazaru, na čijem čelu je muftija Muamer Zukorlić.

On je ukazao da ta verska zajednica već nekoliko godina nastupa kao izričiti oponent državnoj politici Srbije.

Šijaković je primetio da je Turska istovremeno potpuno ignorisala činjenicu da je Islamska zajednica Srbije, koju predvodi reis Adem Zilkić, već godinama duboko integrisana kao partner Srbije u nizu društvenih pitanja koja se tiču naših građana.

Povodom najnovijih izjava reisa IZ u BiH Mustafe Cerića, na obeležavanju godišnjice otmice u Štrpcima, Šijaković je kazao da se njegove „radikalne, pa čak i ratnohuškačke izjave" godinama ponavljaju.

„Nažalost, za njega građanski rat u Jugoslaviji kao da se još nije završio", naveo je on, dodavši da su radikalni Zukorlićevi nastupi samo razrada Cerićevih poruka.

Šijaković smatra da je tu reč o secesionističnom pokretu konstruisanom van granica bivše Jugoslavije.

„Sandžački separatisti koje predvodi Zukorlić žele da preseku nacionalnu celinu srpskog naroda, koji bi s jedne strane ostao da živi u Srbiji, a s druge strane u Crnoj Gori i Hercegovini", naveo Šijaković.

On je napomenuo da je geopolitičko raspolućivanje srpskog naroda na tom prostoru strategija s viševekovnim trajanjem, te da takve pretnje treba „prepoznati i ne treba ih ignorisati".

„No uveren sam da većina islamskih vernika u Srbiji, sa kojima delimo zajedničko slovensko poreklo, neće prihvatiti politički avanturizam, koji nas je sve na Balkanu toliko puta skupo koštao", zaključio je Šijaković. 

(Tanjug)

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.