Ne odgađaj za sutra ono što si dužan uraditi danas

Tema sedmice - prijedlog za hutbu: Ne odgađaj za sutra ono što si dužan uraditi danas

Vrijeme je vječna nepoznanica prema kojoj od iskona svijeta ljudi pokazuju  divljenje i začuđenost.

Iako postoje kratki predasi u naizgled tihim, bezbrižnim vremenima, teško ćemo naći ijednog čovjeka na Zemlji da nije iskusio vrijeme patnji i iskušenja.  I kada nam u životu krenu ,,kola nizbrdo“, i kada nam se čini da se sve urotilo protiv nas, ni tada krivca za svoje neuspjehe i posrtanja ne smijemo tražiti u usudu vremena. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se psuje vrijeme rekavši : "Allah je uistinu vrijeme."

U drugom kudsi hadisu Allah Svemogući o kategoriji vremena govori kao o Svom neprikosnovenom i neupitnom vlasništvu: ,,Čovjek me uznemirava psovanjem vremena, jer Ja sam vrijeme. U Mojim rukama su stvari. Ja mijenjam noć i dan.'" 

Neuhvatljivu, neprobojnu i nedokučivu nit i tajnu vremena, njegovu neumitnu prolaznost, niko od stvorenja ne može savladati, ukrotiti i zaustaviti.  Vrijeme je tajna nad tajnama. Prostor opažamo osjetilima vida i opipa, ali kojim to osjetilom doživljavamo vrijeme? Štaviše, Bog Svemilosni, zaklinje se vremenom.

 ,,Tako mi vremena, čovjek je na gubitku, doista, osim onih koji vjeruju i čine dobra djela, i potiču se međusobno na Istinu, i na strpljenje se međusobno potiču. ( El-'Asr: 1-3)

I pored svega, čovjek je nemaran naspram vremena. Čini mu se da je svo vrijeme njegovo, da vremena ima napretek, da je vrijeme neiscrpan resurs. Dani, sedmice, mjeseci, godine prolaze i prolaze, a mi se, možda, nikada istinski  ne zapitamo: Šta nas je i čemu nas je poučilo i  naučilo vrijeme? Jesmo li u vremenu koje je prošlo imalo sazreli, postali svjesniji njegove nemilosrdne prolaznosti? Kakvi su naši tragovi u vremenu? Zar s protokom vremena i dalje okrećemo glavu od spoznaje koliko smo i sami prolazni i nestalni u ovozemaljskom privremenom trajanju?!

Oni najnemarniji spram vremena traže načina da u nepodnošljivoj dokolici ,,ubiju vrijeme“ nečim, kao da im je vrijeme, a ne njihov nemar, najveći dušman i neprijatelj. ,,Kako ste u Sekar dospjeli?“ Oni će odgovoriti: 'Nismo bili od onih koji su namaz klanjali, i nismo siromahe hranili, i besposličili smo s onima koji su besposličili.' “ ( El-Mudessir: 42-45)

Obratimo pažnju na sve izraženiju pojavu odgađanja i prolongiranja naših dužnosti. Nerijetko kažemo ili druge čujemo kako govore: ,,Uradit ću to i to sutra.“  ,,Položit ću ispit u narednom roku“.  ,,Oženit ću se kada nađem dobro plaćen posao.“ ,,Obavit ću hadž kada se penzionišem“. U našem kolokvijalnom razmišljanju o budućnosti prečesto se pozivamo i oslanjamo na ,,ima još vremena'' ,,sutra ću“, ,,uradit ću to naredne sedmice, mjeseca, godine“...

U lahkomislenom odgađanju zaboravljamo da je svemu stvorenome, pa i vremenu koje ima svoj početak i kraj, Svemilosni odredio i propisao  ,,edžel“ - neodgodivi rok. Edžel smrti može tako naglo prekinuti sve naše kratkoročne i dugoročne planove, tako da čovjek nema vremena poigravati se s vremenom i umišljati da je on njegov vlasnik i posjednik.

Posljedice odgađanja čovjek će najbolnije u danu neizbježnom kada će i svaka pomisao o tome da sutra uradimo ono što smo propustili uraditi jučer - biti besmislena i beznadežna.

,,I udjeljujte od onoga čime smo vas opskrbili prije nego što nekom od vas smrt dođe, pa da onda rekne: 'Gospodaru moj, kad bi mi nakratko odgodio rok pa da dijelim molostinju i budem među onima koji su dobri' „ ( El-Munafikun: 10)

Rekao je Hasan Basri: “Čovječe, čuvaj se odgađanja i ‘sutra ću’, jer ti si tvoje danas, a ne tvoje sutra, pa ako doživiš sutra, iskoristi ga u dobru kao što si u dobru iskoristio i tvoje danas, a ako tvoje sutra ne dođe, onda se nećeš kajati zbog onoga što si propustio danas.”

Vrijeme koje danas imamo na raspolaganju naš je najbolji saveznik, ali i potencijalni suparnik. Danas mogu nešto uraditi, već sutra ću možda biti spriječen i onemogućen da to isto uradim, iako je namjera ostala nepromijenjena. Odgađanje može bit znak i naše nespremnosti i oklijevanja da donesemo odluke koje su teške, ali nužne u našem životu. Na takvu vrstu odgađanja upozorio je i Vjerovjesnik, neka je na njega Božiji mir i blagoslov: '' Najviše će stanovnici Vatre vrištati zbog onog: 'Ja ću.' ''

Investirajmo u naše vrijeme pravovremenim postupcima i odlukama. Ako uspijemo rasporediti svoje vrijeme tako da bespotrebno ne odgađamo nećemo biti na gubitku ni na ovom ni na budućem svijetu.