A+ A A-

Ujedinjeni u različitostima

Tema sedmice - prijedlog za hutbu: Ujedinjeni u različitostima

 “I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih.” (El-Enfal, 46)

Razilaženje u stavovima i mišljenjima među ljudima samo po sebi  ne predstavlja štetnu i  negativnu pojavu. Budući da je Stvoritelj  sve ljude stvorio jedinstvenim i različitim, nužno je da njihova shvatanja, pogledi, mišljenja budu svako na svoj način posebni i originalni. Štaviše, u različitim mišljenjima, uvijek će se u zreloj i zdravoj zajednici, koju krase međusobno poštovanje i povjerenje,  pronaći ono što je u određenom trenutku najbliže istini i općem dobru.  Poslanikovim a.s., riječima da se ummet (zajednica muslimana) neće složiti u zabludi iskazan je otvoren poticaj hrabrom i otvorenom sučeljavanju različitih mišljenja i stavova. U povijesti muslimana postoje brojne situacije u kojima su bliski prijatelji i savremenici zastupali drugačija mišljenja, ali ta činjenica nije dovodila u pitanje međusobno prijateljstvo, povjerenje i saradnju.

Ebu Bekr i Omer, dvojica muslimanskih velikana, su se razilazili po mnogim pitanjima, ali su jedan drugom željeli samo dobro. Imam Šafija razilazio se sa Ebu Hanifom po mnogim pitanjima, ali je i pored toga govorio: “Ljudi su u fikhu sirotinja za Ebu Hanifu.” Ibn Abbas i Zejd ibn Sabit, radijallahu anhuma, razilazili su se u nekim pitanjima, ali to nije spriječilo Ibn Abbasa da uzme za povodac Zejdove deve i kaže: “Naređeno nam je da ovako postupamo sa našim učenjacima i velikanima”, kao što nije spriječilo Zejda da poljubi Ibn Abbasa u ruku i kaže: “Naređeno nam je da ovako postupamo sa Poslanikovim ehli-bejtom.” 

Kada različita mišljenja prerastu u ostrašćenost i isključivost, kada se umjesto tolerancije spram drugih u društvu namnože  lični sukobi i animoziteti, potrebno je hladne glave i topla srca smirivati tenzije, ublažavati  razloge razilaženja i približavati suprotstavljene stavove. Prepirke i svađe proizvode i produbljuju jazove i podjele u društvu. Podjele mogu rezultirati sukobima i anarhiji u kojoj će se zaboraviti šta su stvarni uzroci neprijateljstva. Nerijetko uzroci koje su doveli do podjela, frustracija i neprijateljstva znaju biti potpuno  bezazleni, ali  se o njima nije iskreno i pravovremeno razgovaralo. Hvalisanje vlastitim porijeklom, omalovažavanje, ismijavanje i vrijeđanje drugih, ostaci su paganske i neznabožačke svijesti.

Buharija i Muslim bilježe od Ebu Zerra, radijallahu anhu, da je rekao: “Između mene i jednog mog prijatelja desila se prepirka. Njegova majka bila je nearapkinja, i ja sam pogrdno spomenuo njegovu majku. On se požalio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na mene, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mi je, kada smo se sreli, kazao: “O Ebu Zerre, ti si čovjek u kojem je ostalo paganskih manira.” Rekao sam: “Allahov Poslaniče, ko druge vrijeđa, drugi će vrijeđati njegovog oca majku.” Ponovio je: “O Ebu Zerre, ti si čovjek u kojem je ostalo paganskih manira.”

Potrebno je uložiti značajan trud da se insistiranje na podjelama i razlikama zamijeni ukazivanjem na sličnosti i pozivanjem na zajedničke vrijednosti. S namjerom da se sačuva dostojanstvo svakog čovjeka, musliman neće žuriti da javno obznanjuje grijehe i greške drugih ljudi. Kada bude u situaciji da na te grijehe i greške ukaže, učinit će to na primjeren način, bez javnog linčovanja i etiketiranja ljudi. U svojoj kritici drugih, iznosit će samo argumente i biće pravedan i odmjeren u svome ponašanju. Kada oslabe niti koje čine kompaktnim i sigurnim jednu zajednicu, njeni članovi će se okupiti oko Božijeg užeta. Božije uže je tu da sve iskrene i Bogu pokorne ljude podsjeti na ispravna mjerila, da ih okupi oko vrlina i vrijednosti čiji se neiscrpni  blagoslov  ponajviše spoznaje u jedinstvu svih različitosti.

“O vjernici, bojte seAllaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze, da biste na Pravom putu istrajali.”
(Ali-’Imran, 102–103)